U vremenu sveopćeg razdvajanja i neizvjesnosti, na scenu dolazi projekt koji ne pokušava samo nadvladati stvarnost, već kroz umjetnost uspostaviti dijalog koji nam je svima prijeko potreban.
„Vježbanje suosjećanja“, autorice Nikoline Komljenović, projekt je produkcije ekscena koji spaja direktnu tjelesnu akciju, zračne akrobacije i vizualnu instalaciju u dirljivu posvetu ljudskoj krhkosti i izdržljivosti.
Umjetnost na oštrici ribarskog najlona
Ono što ovu predstavu čini vizualno fascinantnom i jedinstvenom u svijetu suvremenog plesa i cirkusa jest autoričina odluka da tradicionalne rekvizite poput svile i trapeza zamijeni tankim ribarskim najlonom (krenom). Ta prozirna, napeta pregrada dijeli prostor, ali i omeđuje zvuk i svjetlo, stvarajući atmosferu u kojoj se metafora ne izgovara, već osjeća direktno na koži.„Tanka linija tijela u zraku postaje sama po sebi čin suosjećanja – čin koji ne traži tumačenje, već ga osjećamo neposredno.“
Od pasivnog promatrača do sustvaratelja
Predstava reflektira teške suvremene teme poput rata i migracija, koristeći fragmente intervjua stanovnika s područja kojima prolaze izbjeglice. Ipak, u svom središtu, ona nudi nadu. Publika u „Vježbanju suosjećanja“ prestaje biti pasivni promatrač i postaje dio mikrozajednice, gradeći zajedno s izvođačicama kolektivno iskustvo zajedništva.
Snažan autorski tim predvodi Nikolina Komljenović, koja potpisuje ideju, koreografiju i izvedbu, dok su u ko-koreografiji i samoj izvedbi svoj umjetnički pečat dale Ivana Pedljo i Jadranka Žinić Mijatović. Dramaturgiju predstave oblikovala je Tena Bošnjaković, a za atmosferu prožetu specifičnim dizajnom svjetla i zvuka zaslužni su Sanja Gergorić, Sara Salamon i Jasmin Dasović.
Ovaj projekt, koji je ujedno i drugi dio većeg ciklusa pod nazivom „Tanka linija“, nastao je u koprodukciji sa S.vilom i udrugom Domino, uz podršku Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
FOTOGRAFIJE: PR
