Ako na špici neke serije piše ime Matthew Rhys, ja jednostavno ne postavljam pitanja, već stišćem play. Taj čovjek mi je oduvijek bio pravo osvježenje na televiziji, glumac nevjerojatnog raspona i slojevitosti koji s nerealnom lakoćom prelazi iz dirljive drame u najmračniji triler ili čistu komediju.
Widow’s Bay
Zauvijek mi je zapao za oko još u dramskoj seriji Brothers & Sisters, a kada sam ga pogledala u filmu The Scapegoat, potpuno me kupio. A onda se dogodila ona jedna jedina, sada već kultna epizoda American Bitch u seriji Girls, gdje je kao Chuck Palmer pružio takvu glumačku lekciju da je bilo jasno kako je pred širim gledateljstvom glumački genij kojeg je nemoguće ignorirati. Zato, kad se pojavio Widow’s Bay, našla sam se u pravoj emocionalnoj dilemi. Ja naime, imam ogroman problem s hororima: jednostavno ih ne mogu gledati. Previše se preplašim. Ti se filmovi do te mjere poigraju s mojom maštom da se i danas, kao odrasla osoba, nakon odgledanih jezivih scena iznimno teško vraćam u potpunu realnost. I dalje po kući gasim svjetla u žurbi i nikada nisam sto posto sigurna da ispod mog kreveta zaista ne čuči kakvo čudovišta.
Priča o gradiću na otoku u New Englandu koji pod svaku cijenu želi privući turiste dok ga pustoši stoljetno prokletstvo s morskim vješticama, zlim klaunovima i ubojitim maglama zvučala je kao moj osobni najcrnji košmar. Međutim, spoj autorice Katie Dippold, režije Hira Muraija i, naravno, Matthewa Rhysa u ulozi gradonačelnika Toma Loftisa bio je poziv koji nisam mogao odbiti. Serija je ispala čisto remek-djelo balansiranja žanrova. Rhys u njoj ne igra klasičnog junaka; njegov Tom Loftis je čovjek zatečen apsolutnim užasom dok istovremeno pokušava voditi grad i smiriti ekscentrične otočane. Njegove ekspresije lica, te oči koje doslovno kolutaju i izbezumljeno traže izlaz dok nastoji održati privid normale radi turističke sezone, urnebesne su, a opet tako opipljivo napete. Uz fantastičnu Kate O’Flynn i Stephena Roota, Widow’s Bay uspijeva stvoriti atmosferu u kojoj se u jednom trenutku skrivate iza jastuka od pravog straha, a u drugom se naglas smijete radnoj komediji.
Widow’s Bay možete pogledati na streaming servisu Apple TV, koji je dostupan i u Hrvatskoj. Serija ima deset epizoda, a cijela prva sezona već je dostupna za gledanje.
Kruna svega došla je u obliku ovogodišnjih nominacija za nagradu Emmy, koje su samo potvrdile ono što obožavatelji poput mene znaju odavno. Matthew Rhys je ostvario nevjerojatan podvig zaradivši čak dvije Emmy nominacije u istoj godini, i to u potpuno različitim kategorijama! Nominiran je za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji za ulogu Toma u Widow’s Bayu (serija je ukupno prikupila fantastičnih 19 nominacija), te za najboljeg glavnog glumca u miniseriji za ulogu mračnog i manipulativnog Nilea Jarvisa u Netflixovom trileru The Beast in Me.
Vidjeti glumca koji u istoj sezoni dominira ulogom uplašenog gradonačelnika u komičnom hororu i ulogom mračnog sociopata dokazuje nevjerojatnu širinu njegovog talenta. Iako ću i dalje nakon svake epizode Widow’s Baya provjeravati jesu li vrata zaključana i ima li nečega ispod kreveta, gledati Matthewa Rhysa u vrhuncu glumačke snage vrijedi baš svakog pretrpljenog straha. Naime snima se druga sezona.
FOTOGRAFIJE: Widow’s Bay
