Iako se ne smatram “hrčkom” i ne volim viškove, svaki put kada garderobu, kuhinju, radni stol ili torbu koju nosim svaki dan oslobodim nepotrebnih stvari, osjećam olakšanje – prostor oko mene je rasterećeniji i prozračniji, kao da lakše dišem. S dolaskom proljeća ta potreba za raščišćavanjem gotovo prirodno dolazi, kao da želimo napraviti mjesto za nešto novo, svježije i jednostavnije. No što kada taj osjećaj ne ostane samo sezonski impuls, nego preraste u način razmišljanja i života?
O tome piše i Fumio Sasaki u knjizi “Zbogom, stvari”, dostupnoj u izdanju Planetopije, u prijevodu Tee Vrdoljak. Njegova priča pokazuje da se taj osjećaj oslobađanja ne odnosi samo na stvari, nego se prelijeva i na druge aspekte života, odnose, obaveze i misli – sve ono što nas, često neprimjetno, opterećuje.
“Zbogom, stvari” autora Fumija Sasakija
“Nakon svega kroz što sam prošao, mislim da je opraštanje od vlastite imovine više od obične vježbe pospremanja. Mislim da je to vježba razmišljanja o istinskoj sreći”, kaže autor knjige “Zbogom, stvari”, čiji je podnaslov “Minimalizam i potraga za slobodom”. Sasaki tvrdi kako je minimalistički život – sretan život i dodaje da u vremenu u kojem smo okruženi viškom, od predmeta do obveza, sve više ljudi traži načine kako pojednostaviti svakodnevicu, smanjiti stres i vratiti fokus na ono što je zaista važno.
Fumio Sasaki radio je kao urednik u izdavaštvu. Sam za sebe kaže kako nije postigao velike životne uspjehe ili prihode, no uvijek je bio pod velikim stresom zbog posla, kao i zbog neprestanog uspoređivanja s drugima. Jednostavno rečeno, bio je nezadovoljan i opterećen vlastitim očekivanjima. Promjena je započela kada je odlučio radikalno smanjiti broj stvari koje posjeduje. Prostor je postao uredniji, no priča je ipak puno dublja: dobio je više slobode, bolji fokus i snažniji osjećaj zahvalnosti.
Opraštanje od vlastite imovine više je od obične vježbe pospremanja, to je vježba razmišljanja o istinskoj sreći.
FOTO: Minimalism
U knjizi “Zbogom, stvari” opisuje vlastiti put i nudi konkretne savjete kako se riješiti stvari koje nas opterećuju više nego što nam koriste. Pritom, na minimalizam ne gleda kao na strogo pravilo, već kao na alat koji svatko može prilagoditi sebi. Novi pristup doveo ga je do toga da danas živi u stanu od 15 kvadratnih metara u Tokiju, s tek bazičnim stvarima. Međutim, ne osjeća se uskraćeno, nego naglašava upravo suprotno: osjeća zadovoljstvo i unutarnju slobodu.
“Najveća promjena u mom ponašanju otkako sam postao minimalist je da svakodnevno osjećam zahvalnost. Iskustva u sadašnjem trenutku uistinu me diraju i shvatio sam da kroz život prolazim zahvalan na svojim prijateljima i ono malo stvari koje sam zadržao”, rekao je Sasaki.
Život prije minimalizma
Prilikom istraživanja knjige “Zbogom, stvari”, naišla sam na autorov članak na The Guardianu, napisan prije gotovo desetak godina. Tada je posjedovao madrac koji se može zarolati, tri košulje i četiri para čarapa:
“Neki od vas možda misle da sam gubitnik: odrasla osoba koja nije u braku i nema puno novca. Stari ja bio bi previše posramljen da prizna sve to. Bio sam ispunjen beskorisnim ponosom. Ali sada me takve stvari iskreno više ne zanimaju. Razlog je vrlo jednostavan: potpuno sam sretan takav kakav jesam. Razlog? Riješio sam se većine svojih materijalnih stvari.”
Pojašnjava da je minimalizam stil života u kojem ono što posjedujemo smanjujemo na najmanju moguću mjeru. U knjizi “Zbogom, stvari” tvrdi da život s osnovnim stvarima ne donosi samo površinske prednosti poput zadovoljstva urednom sobom ili jednostavnosti čišćenja, nego vodi i dubljoj promjeni te pruža priliku da se uistinu razmisli o tome što znači biti sretan.
“Mislimo da ćemo biti sretniji što više imamo. Nikada ne znamo što donosi sutra pa skupljamo i čuvamo što više možemo. To znači da nam treba puno novca pa postupno počinjemo procjenjivati ljude prema tome koliko ga imaju. Uvjeravamo sami sebe da moramo zarađivati puno kako ne bismo propustili uspjeh. A da bismo zarađivali, drugi moraju trošiti. I tako to ide. Zato sam se oprostio od mnogih stvari, od kojih sam neke imao godinama. Ipak, sada svaki dan živim sretnije. Osjećam se zadovoljnije nego ikad prije”, napisao je tada autor i dodao kako nije oduvijek bio minimalist.
Kupovao je mnogo stvari, vjerujući da će mu svi ti predmeti povećati vrijednost i dovesti do sretnijeg života. Volio je skupljati beskorisne sitnice i nije mogao ništa baciti. Bio je, kako se sam opisuje, “prirodni sakupljač sitnica” za koje je mislio da ga čine zanimljivom osobom. Paralelno se stalno uspoređivao s drugima koji su imali više ili bolje stvari, što ga je činilo nesretnim – nije se mogao fokusirati ni na što i stalno je gubio vrijeme. Bijeg je pronašao u alkoholu, no nije se pokušao promijeniti jer je mislio da je takav stil života dio njega i da zaslužuje biti nesretan.
“Moj stan nije bio kaotičan na prvi pogled; kad bi djevojka dolazila za vikend, znao sam ga srediti dovoljno da izgleda uredno i pristojno. No u svakodnevici je izgledao drukčije. Knjige su bile posvuda, nagurane po podu i površinama jer za njih više nije bilo mjesta na policama. Većinu sam samo letimično prelistao, uvjeren da ću im se jednom ozbiljno posvetiti kad uhvatim vremena.
Ormar je bio prepun odjeće koju sam nekoć volio, ali koju sam zapravo nosio tek nekoliko puta. Soba je bila ispunjena tragovima hobija koji su me kratko držali pa nestali. Gitara i pojačalo skupljali su prašinu, udžbenici za konverzacijski engleski čekali su neko ‘bolje vrijeme’, a čak je i stari, prekrasni fotoaparat ostao samo lijep predmet, bez ijednog umetnutog filma”, prisjeća se autor.
Stalno se uspoređivao s drugima, od prijatelja koji je živio u luksuzu i imao “posložen” život, do prolaznika u skupim automobilima. U tim usporedbama sve je više osjećao vlastiti manjak, dok je on nastavljao voziti svoj stari bicikl i preispitivati vlastiti život. Kupovao je loto listiće, nadajući se brzom uspjehu. Prekinuo je s tadašnjom djevojkom jer nije vidio zajedničku budućnost zbog vlastite financijske situacije. Sve je skrivao i ponašao se kao da je sve u najboljem redu. Međutim, bio je nesretan i druge je činio nesretnima.
Novi pogled na sreću
“Možda zvuči kao pretjerivanje kad kažem da sam postao nova osoba. Netko mi je rekao da sam samo bacio stvari. I to je točno, ali s manje stvari počeo sam se osjećati sretnije iz dana u dan. Polako počinjem shvaćati što je sreća. Ako ste poput mene kakav sam nekad bio, nesretni, stalno se uspoređujete ili mislite da vam život nije dobar, mislim da biste trebali pokušati oprostiti se od nekih stvari. Naravno, postoje ljudi koji nikada nisu bili vezani uz materijalne stvari ili rijetki geniji koji mogu funkcionirati u kaosu, ali želim razmišljati o načinima na koje obični ljudi poput nas mogu pronaći pravo zadovoljstvo u životu”, napisao je u članku za The Guardian.
Sasaki je zaključio da svi žele biti sretni, no smatra da nas pokušaj kupovine sreće čini sretnima samo na kratko – gubimo se kada je riječ o pravoj sreći. Nakon svega što je prošao, tvrdi da oprostiti se od stvari znači više od samog pospremanja: vjeruje da je to način da naučimo što je prava sreća.
FOTOGRAFIJE: Planetopija, Minimalism, Unsplash
