Već smo pisali o profesijama koje nestaju – o poslovima koji su nekoć bili sastavni dio svakodnevice, a danas su svedeni na fusnotu povijesti rada. U tom smo se tekstu bavili operaterima dizala, telefonskim operaterkama, kino-projekcionistima i svjetioničarima – zanimanjima koja nisu nestala naglo, već su se postupno povukla pred automatizacijom i digitalizacijom.
U tom kontekstu postoji još jedna profesija koja je gotovo iščeznula: ulični prodavač novina. Nekada prepoznatljiv jutarnji glas na ulicama, danas je postao rijetkost, osobito u europskim metropolama. Dapače, Pariz danas ima samo jednog takvog prodavača, a njegovo ime je Ali Akbar.
Ali Akbar
Više od pedeset godina ovaj elegantno odjeveni Pakistanac, rođen 1954. godine nedaleko od Islamabada, svakodnevno prolazi ulicama pariškog kvarta Saint-Germain-des-Prés, s kapom na glavi i svežnjem novina pod rukom. Lokalna je institucija u 6. i 7. arondismanu Pariza, unatoč tome što malo tko poznaje njegovu, kako je nedavno kazao predsjednik Macron, nevjerojatnu sudbinu.
Rođen u izrazito siromašnoj obitelji, od šeste je godine bio izložen prisilnom radu i nasilju. S osamnaest godina pridružio se trgovačkoj mornarici i dvije godine plovio teretnim brodom, prolazeći Afganistan, Iran, Tursku i Grčku, sve do Pariza početkom 1970-ih, kada je imao 20 godina. U francuskoj prijestolnici upoznao je Georgesa Berniera, poznatijeg kao „professeur Choron“, koji mu je ponudio priliku da na ulici prodaje satirične listove Hara-Kiri i Charlie Hebdo.
U početku je, kako je kasnije znao govoriti, prodavao novine čije naslove nije u potpunosti razumio, ali je brzo shvatio njihovu energiju. Satira, provokacija i igra riječima postali su njegov svakodnevni alat. Učeći francuski na ulici, uz prodaju i razgovor s prolaznicima, razvio je vlastiti stil – glasnu i teatralnu interpretaciju vijesti koja je nadilazila puko oglašavanje naslova.
S vremenom je postao prepoznatljivo lice pariškog intelektualnog miljea. Iz satiričnih listova postupno je prešao na ozbiljnije dnevne novine, ali je zadržao isti performativni pristup. Prodaja novina za njega je bio kratki susret, komentar dana i mala improvizirana predstava na pločniku.
Profesija koja je (skoro pa) nestala: Prodavač novina
Danas prodaje Libération, Le Journal du Dimanche i Le Monde, no upravo je Le Monde u četvrti ministarstava, izdavačkih kuća i sveučilišta bio najtraženiji – 1990-ih je znao prodati i do tisuću primjeraka dnevno. Postao je poznat po svojim parodijskim uzvicima, nakon čega bi uslijedila izmišljena, duhovita i često apsurdna vijest.
“Nekada je u Parizu bilo četrdesetak uličnih prodavača novina. Danas je Ali Akbar posljednji.“
Akbar danas prodaje tek tridesetak primjeraka dnevno, ali ima vjernu publiku koja mu često plaća i više od naznačene cijene. Kao posljednji predstavnik profesije koja nestaje, prima mirovinu od tisuću eura mjesečno, ali i dalje svakodnevno putuje iz južnog predgrađa Pariza kako bi, kako kaže, nasmijao ljude.
Odlikovanje prodavača novina
Francuski predsjednik Emmanuel Macron prošlog je mjeseca uručio jedno od najviših državnih odlikovanja Aliju Akbaru te je u svečanoj dvorani Salle des Fêtes u Elizejskoj palači primio odličje Ordre National du Mérite.
Među uzvanicima koji su te večeri primili odlikovanja poput Légion d’honneur i Ordre National du Mérite, upravo je Ali Akbar bio onaj koji se izdvajao. Vidno dirnut, u prisutnosti supruge i djece, preuzeo je odličje iz ruku predsjednika. „To je to, sada sam vitez, uspio sam“, rekao je nakon ceremonije, ne skrivajući oduševljenje.
Ali Akbar na Instagramu
U konačnici, cijela ova priča djeluje pomalo paradoksalno. Prodavanje novina na ulici djeluje kao simbol prošlog doba, a Ali Akbar, osim što se i danas bavi tim poslom, dobio je i neočekivanu digitalnu prisutnost. Na Instagramu ga redovito fotografiraju prolaznici, studenti i novinari, a njegov profil – kao i brojni fan accounti – funkcioniraju kao svojevrsni arhiv jednog grada koji se mijenja.
Na tim fotografijama uvijek je isti: s kapom, novinama pod rukom i blagim osmijehom koji sugerira da je upravo izgovorio neku novu, izmišljenu vijest. Paradoks je očit – posljednji pariški prodavač novina postao je digitalna ikona. I možda se upravo u toj kombinaciji krije razlog zašto njegova priča i dalje traje.
FOTOGRAFIJE: Instagram (@aliakbar_sgdp)
