Singapur potiče svoje građane da svakoga dana uzmu knjigu u ruke i čitaju 15 minuta u sklopu novog petogodišnjeg nacionalnog programa čiji je cilj borba protiv doomscrollinga i “brain rota”, kao i jačanje kulture čitanja u zemlji. Građani mogu pratiti koliko vremena svakodnevno provode čitajući i pritom osvajati virtualne nagrade u sklopu kampanje ReadSG, koju je Nacionalni odbor za knjižnice pokrenuo početkom rujna.
Singapur je čitanje knjiga pretvorio nagradnu igru
Ovaj bogati grad-država nada se da će strategija koja čitanju dodaje elemente igre pomoći u poboljšanju koncentracije, kritičkog razmišljanja i mašte njenih stanovnika. U sklopu programa čitatelji skupljaju bodove koje mogu zamijeniti za novčane nagrade. Da bi zaradili jedan singapurski dolar (oko 80 američkih centi), moraju na državnoj internetskoj stranici evidentirati 50 dana čitanja. Za svaku sesiju u trajanju od najmanje 15 minuta dobivaju 20 virtualnih novčića, a za isplatu jednog dolara potrebno ih je prikupiti 1000. Dnevno se može evidentirati samo jedna sesija čitanja.
Čelnica Nacionalnog odbora za knjižnice Melissa Tam rekla je da se održive čitateljske navike grade malim i ostvarivim koracima.
“Živimo u svijetu iznimnog obilja sadržaja, informacija i podražaja”, rekla je za Straits Times. “U svakom trenutku možemo pregledati stotine naslova, pogledati video ili dobiti sažetak gotovo bilo čega. Znamo da se navike stvaraju malim, dosljednim koracima. Zato počinjemo s jednostavnim ciljem: čitati samo 15 minuta dnevno. U autobusu, prije spavanja ili tijekom ručka.”
Singapurska vlada razmatra načine kako društvene mreže učiniti manje štetnima za mlade Singapurce, uključujući i mogućnost uvođenja dnevnog vremenskog ograničenja. Nedavno istraživanje pokazalo je da među mladima najviše štete uzrokuju doomscrolling i ovisnost o društvenim mrežama.
Može li rješenje krize čitanja biti u tome da se ljudima plaća da odlože mobitele i uzmu knjigu u ruke? Od toga se sigurno neće obogatiti, no bihevioralni znanstvenici i psiholozi smatraju da bi takav program mogao pomoći u poticanju navike koja je u naglom padu.
Zašto bi mala nagrada mogla imati velik učinak
Jonathan Haidt, psiholog i autor bestselera “The Anxious Generation”, knjige o utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih, kaže za Guardian da pojedinu djecu novac snažno motivira te da “sva djeca u određenoj mjeri reagiraju na nagrade”. Zbog toga smatra da će ovaj program kod mladih “vjerojatno imati određeni pozitivan učinak na stvaranje navike čitanja”. Lory Barile, izvanredna profesorica ekonomije na Sveučilištu Warwick, dodaje da “postoje dobri dokazi da dosljedno ponavljanje određenog ponašanja može pomoći da ono s vremenom postane automatskije”.
Ako sudionici otkriju da im je čitanje samo po sebi ugodno, navika bi se mogla zadržati, dodaje Haidt. Ipak, kod nekih bi novčana nagrada mogla stvoriti dojam da čitaju isključivo zbog vanjskog poticaja, pa bi s prestankom isplate mogli prestati i čitati. Barile se slaže da najzanimljivije pitanje nije čitaju li ljudi više dok za to dobivaju nagradu, već pomaže li im program uspostaviti naviku čitanja koja će se zadržati i nakon što nagrade više ne bude.
Iako je mogućnost zarade u sklopu singapurskog programa mala, to ne znači nužno da program neće biti učinkovit, kaže Ivo Vlaev, profesor bihevioralne psihologije na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru:
“Jedno od zanimljivih otkrića bihevioralne znanosti jest da učinak poticaja nije uvijek razmjeran njihovoj novčanoj vrijednosti.”
Na ovaj program ne bi trebalo gledati kao na “plaćanje ljudima da čitaju” u uobičajenom ekonomskom smislu – jedan dolar svakih nekoliko tjedana očito nije dovoljan da bi sudionicima nadoknadio vrijeme koje su uložili. Umjesto toga, novčana nagrada može djelovati više kao okidač nego kao plaća, kaže Vlaev.
“Svi znamo da čitanje donosi dugoročne koristi, no jedan od ključnih elemenata singapurskog programa jest uvođenje kratkoročne nagrade za tu aktivnost, koja oponaša trenutačni dopaminski učinak skrolanja.“
Patrick Taylor, direktor za obrazovanje u organizaciji Behavioural Insights Team, smatra da bi upravo element igre mogao biti “pametnije” osmišljen od same novčane nagrade. Ostvariv dnevni cilj od 15 minuta, uklopljen u postojeće rutine poput putovanja na posao ili vremena prije spavanja, uz praćenje niza uzastopnih dana i bilježenje rezultata kako bi napredak bio vidljiv, elementi su koji bi, prema njegovu mišljenju, mogli pridonijeti uspjehu programa.
Takav bi program mogao biti posebno učinkovit kod ljudi koji su nekada čitali, ali su s vremenom izgubili tu naviku.
“Ako ljudi već imaju unutarnju motivaciju za čitanje, ovo bi moglo biti dovoljno da ih potakne da čitaju malo više”, kaže Katy Milkman, profesorica na poslovnoj školi Wharton Sveučilišta Pennsylvania. Vlaev dodaje da ako netko već namjerava čitati, ali nikako ne uspijeva početi, mala i trenutačna nagrada može pomoći premostiti jaz između namjere i djelovanja.
FOTOGRAFIJE: Dupe Photos
