Kućni ured

Koncept home officea s kojim su se mnogi od nas suočili u prvim danima pandemije, za neke je bio najbolje, a za neke najgore iskustvo. Svi naši poslovni odnosi, ako smo imali tu sreću da imamo što raditi, odjednom su se počeli odvijati putem Zoom poziva i grupnih chatova, u općoj strepnji da zadržimo posao i klijente počeli smo raditi više i dulje, granica između poslovnog i privatnog postajala je sve zamagljenija, a osim toga morali smo biti jako kreativni glede toga što će nam biti ispušni ventil od posla, jednom kada radno vrijeme završi, a mi i dalje moramo biti u svoja četiri zida. Ako se k tome spomenemo i poslovnih ljudi koji su roditelji s manjom djecom, preostaje nam jedino za zaključiti da je njima bilo najizazovnije u općem žongliranju između poslovnih obaveza i brige za djecu te njihova školovanja kod kuće.

Moje prvo iskustvo kućnog ureda datira upravo iz tog vremena i trajalo je, kao i u slučaju mnogih, otprilike dva mjeseca. Tada sam kao glavna urednica menadžerirala timom od pet novinara, od čega su dvije kolegice bile nove zaposlenice, a uz to imala i dnevne briefinge s marketing odjelom. Iako su prošle već skoro tri godine, još uvijek mi je u glavi memorija kako sam jedva dočekala vratiti se natrag na posao, odnosno u ured. Radni dani bili su izuzetno dugi i iscrpljujući, no držala me neka vrsta elana da radimo dobro za svoju firmu i njeno očuvanje, pa sam umjesto očajavanja zbog situacije u kojoj smo se našli, upregnula s poslom i svoj ispušni ventil tražila u večernjim satima u online treninzima aerobica i pilatesa.

Ono zbog čega sam se jedva čekala vratiti u ured bila je upravo komunikacija među zaposlenicima, koja je u tim danima bila potpuno nepredvidljiva i dolazila iz svih smjerova u bilo koje doba dana. Možda najviše energije, a svakako i vremena, uzelo mi je Zoomanje, razgovaranje na telefon, tipkanje, odgovaranje na sva pitanja, dogovaranje i općenito mali milijun komunikacija dnevno, od onih koje su se jednostavno morale dogoditi, jer su dio svakodnevne rutine redakcije, do onih koje nisu bile u planu i događale su se stihijski, u skladu sa situacijom koja nam je nova i kojoj se svi prilagođavamo. Bilo je dana kada bih svoj mir pronašla tek u 17 sati, kada bi se svi odspojili iz programa za komunikaciju, a ja doista počela raditi.

Naposljetku sam zaključila da je prvo iskustvo kućnog ureda bila jedna velika škola, koja me testirala na mnogim frontovima i pokazala vlastite granice prilagodljivosti i izdržljivosti, no isto tako škola koju u dogledno vrijeme ne bih ponovila.

Ipak, kako život za nas često ima scenarije na koje možda i nismo računali – ili ih planirali, tako sam i ja nakon 12 godina rada za druge u 2022. godini odlučila krenuti u solo vode. After5 kao tvrtku i kao projekt razvijala sam i pokretala sama i iako sam inicijalno razmišljala o tome kako bi baš bilo dobro imati ured negdje u gradu, istražujući istovremeno i uredske prostore u coworking zajednicama kao što su Wespa i SquareOne, na kraju sam se ipak odlučila za ostanak kod kuće i prenamjenu jednog prostora koji ne koristim u vlastiti ured. Nova home office avantura tada je mogla započeti, no ovog puta bitno drugačija no što je bio slučaj u prvom navratu.

Nakon ovog poduljeg uvoda, za koji se nadam da vas neće prerano potjerati iz teksta, donosim utiske o tome čemu me home office naučio po drugi put, odnosno u posljednjih šest mjeseci i koje sam njegove prednosti i mane u ovom navratu detektirala. Naravno, iskustvo je potpuno osobno i uzimam u obzir da će svako biti individualno i drugačije, no velike su šanse da se i vi prepoznate u nekim njegovim dijelovima.

Prednosti

Smanjeni troškovi

Otkako radim kod kuće, mnogo manje trošim i dominantno štedim na:

• Prijevozu (benzinu ili taksiju)
• Hrani
• Odjeći i obući
• Svim onim sitnicama koje bih inače spontano kupovala nakon radnog vremena, na putu doma

Gablec pripremam kod kuće od špeceraja nabavljenog planski i unaprijed, čime značajno štedim na dostavama kojima sam u prošlosti zbog nedostatka vremena bila sklona, a ono što mogu istaknuti kao nešto veći trošak, no svakako ne trošak od presudne važnosti koji bi činio razliku, su računi za plin i struju. Ipak, rad od kuće u fazi pokretanja biznisa svakako mi je smanjio trošak koji bih inače imala rentajući ured negdje drugdje.

Ušteda vremena

Radom kod kuće definitivno štedim vrijeme, koje bih inače potrošila putujući na posao i s posla. Govorimo o vremenskom rasponu od sigurno sat do dva dnevno.

Fleksibilnost

Jedna od glavnih zamjerki rada u uredu nekoć mi je bila nefleksibilnost ili drugim riječima “ništa si ne stignem obaviti”, jer sam stalno na poslu. Danas radim kada mi odgovara i krojim si dan u skladu sa svojim obavezama, željama i potrebama. Ako me određeni dan čeka izlazak iz kuće, posao organiziram prije ili poslije te obaveze, isto tako mnogo sam bolja osoba prema samoj sebi nego što sam nekoć bila, pa kada osjetim da je vrijeme za stati s poslom i uzeti predah, to i napravim, odmorim ili odem nešto drugo napraviti i kasnije se svježija vratim poslu. Prakticiram i nešto što bi inače u uredu bilo teško zamislivo, a to su power napovi u ranim poslijepodnevnim satima. Obično potraju pola sata nakon gableca i napune mi baterije za dalje – jednostavno, mozak mi mnogo bolje radi.

Potpuni mir za rad

Sada kada sam još uvijek sama u svom kućnom uredu, uživam u potpunom miru koji mi rad od kuće omogućuje. Fokusirana sam, čujem vlastite misli, produktivnija sam i brža.

Mane

Osjećaj izolazije

Home office ima i svoje mane koje možemo naučiti prevladati – ili sam barem ja to uspjela, ali ih svejedno doživljavam. To je u prvom redu osjećaj izoliranosti. Izuzetno sam društvena osoba, volim čavrljati i navikla sam raditi u timu, biti okružena ljudima s kojima sam razvila rutine small talka pri dolasku u ured, za vrijeme pauze, prilikom odlaska iz ureda. Moram reći da je ovo element koji mi najviše nedostaje.

Ipak, radim na tome da smanjim osjećaj izoliranosti, tako da popodnevne sati, čim sam u mogućnosti, posvećujem svojim prijateljima. Otkako sam napustila bivše radno mjesto, mnogo kvalitetnije provodim slobodno vrijeme, okružujem se ljudima koje volim i cijenim svaki zajednički trenutak. Također, sastanci s klijentima usred radnog dana nešto su u čemu trenutno istinski uživam, jer pričamo o poslu, ali i o životu općenito i tu nadoknađujem komunikaciju s drugima. Također volume 2, koliko god mi paše raditi u potpunom miru i tišini kod kuće, nekad kad se zaželim šušura, odem u kafić, sjednem i radim – ta okolina oko mene mi ponekad godi.

Gubljenje granice između poslovnog i privatnog

Ovo je po meni uvjerljivo najveća zamka home officea i događa se većini mojih kolega s kojima pričam. Kada si u poslu, naročito kada ga imaš mnogo ili si na nekom važnom projektu, sklon si sam sebi reći “ma samo još malo, samo da ovo dovršim”. Ni ne okreneš se, a već je 7 ili 8 navečer i ti si i dalje za kompjuterom.

Neću lagati, trenutno sam u fazi kada za svoj projekt radim puno i nerijetko i dulje od 8 sati. Još uvijek tražim svoj balans između poslovnog i privatnog, no svjesna sam da je i za fizičko i za mentalno zdravlje za mene najgore da se samo prebacim na kauč i na njemu ostanem do sutra. Kako se ne bih osjećala kao zarobljenik vlastitog doma, koji više ne zna je li radi ili živi, odradim ono što moram, a svaki slobodan trenutak iskorištavam za kretanje. Ponovno sam uvela rutinu koju sam jedno dulje vrijeme zapustila: šetam kvartom, uzduž i poprijeko. Osim toga koristim priliku da za vikend pobjegnem iz grada, a tijekom tjedna su za mene mnogo učestalija postala druženja s prijateljima, naročito ležerne večere kod nekog doma.

Moja 3 tips & tricks

Spremi se za home office kao da ideš na posao

Skužila sam da je vrlo lako upasti u zamku rada u toplini i udobnosti doma, odjevena u pidžamu cijeli dan. Umjesto toga, složila sam si rutinu spremanja za home office gotovo jednako kao da se spremam za izlazak iz kuće i odlazak na posao. Tako si mentalno odvajam poslovno i privatno, izbjegavam zamku rada na kauču i od trenutka kada zakoračim u home office ja sam na poslu.

Doručak je obavezan

To što štedim vrijeme koje bih inače potrošila na svakodnevni commute, ne znači da moram istog trenutka nakon buđenja skočiti za računalo i početi raditi otad do popodneva. Dogodi se i to, da si neke stvari (naročito one tehničke prirode poput pregledavanja mailova i tablica) doista volim obaviti rano, dok grad još spava, a ja sam vrlo odmorna i svježa, no nakon toga radim break za doručak i uzimam pola sata do sat vremena za sebe. Obično se to dogodi od 8 do 9 ujutro – pojedem lagani obrok, “sredim” se za posao i obavezno skuham šalicu čaja, kojeg ispijam lagano od 9 do 9:30. Ovaj ritual mi je doista neizostavan i pomaže mi da smirenije uđem u novi radni dan.

Treba znati kada stati

Danas, kada sam poduzetnica i sama svoj šef, napokon sam naučila biti bolja osoba prema samoj sebi i svom organizmu. Osluškujem ga i ne mučim ga. Jasno je da ne mogu biti produktivna svih 8 sati radnog vremena, niti da kroz taj vremenski period imam jednaku motivaciju i energiju za rad. U kućnom uredu se zna dogoditi da satima buljimo u neki zadatak, a nismo stigli daleko. Jednostavno, nemamo fokus, koncentraciju, energiju u datom trenutku i danas znam da je to sasvim ok. Neću se dalje mučiti i gubiti još više vremena – osjećam da mi treba predah i to ću i učiniti. Otići ću pogledati nešto na televiziji, napraviti i/ili pojesti ručak, ukratko raditi bilo što drugo što nema veze s mojim zadatkom i zatim mu se nakon pola sata ili sat vremena vratiti osvježena i spremna za dalje. It really works!

FOTOGRAFIJE: Pexels