Traženje posla danas je gotovo univerzalno iskustvo. Neki aktivno pregledavaju oglase i šalju životopise, drugi već imaju posao, ali ih sve češće prati osjećaj da je vrijeme za promjenu. I dok se na prvu čini da je najveći izazov dobiti posao, možda je zapravo puno teže prepoznati koji je posao uopće pravi za nas.
Na razgovorima za posao poslodavci će vas pitati sve ono očekivano: kakvi ste u timu, koje su vam vještine, gdje se vidite za pet godina. No istraživanja pokazuju da odluke često ne ovise samo o odgovorima, nego o dojmu. Drugim riječima, poslodavci zapošljavaju ljude uz koje osjećaju određenu energiju, entuzijazam i povezanost. Ali taj osjećaj ne bi trebao biti jednosmjeran. Dok pokušavate ostaviti dobar dojam, jednako je važno osluškivati vlastitu reakciju na tvrtku, tim i sam posao. Ponekad nam intuicija vrlo brzo signalizira ono što racionalno još ne znamo objasniti.
Arthur C. Brooks je za The Atlantic napisao zanimljiv članak na temu intuicije i zašto bismo joj trebali vjerovati. Piše da bi tri specifična osjećaja trebala privući našu pažnju dok procjenjujemo svoje prilike, jer upravo te emocije mogu snažno predvidjeti naše buduće zadovoljstvo poslom. To su uzbuđenje, strah i osjećaj praznine.
“Ključ je u tome da uspijete prepoznati koji je od tih osjećaja najprisutniji u tom nejasnom unutarnjem dojmu i da na temelju toga odlučite je li neki posao zaista pravi posao za vas.“
Intuicija i donošenje odluka
Povezanost između donošenja odluka i tog osjećaja “u trbuhu” posljednjih je godina postala vrlo zanimljivo područje istraživanja. Naše razumijevanje načina na koji funkcioniraju intuicija i mozak još uvijek nije potpuno, no istraživanja kvalitete odluka donesenih na temelju osjećaja, u usporedbi s onima temeljenima isključivo na svjesnoj analizi, daju vrlo zanimljive i korisne rezultate. Primjerice, istraživači koji su 2011. godine pisali za časopis Emotion zamolili su sudionike istraživanja da donose odluke o kupnji automobila različite razine složenosti. Odluke su donosili ili na temelju intuitivnog osjećaja prema ponuđenim opcijama ili isključivo racionalnim promišljanjem detalja. Istraživači su otkrili da kod jednostavnih odluka nije bilo važno kojom su se metodom sudionici koristili. No kada je riječ o složenim odlukama, odluke donesene na temelju osjećaja bile su više nego dvostruko češće povezane s optimalnim ishodom, nego one donesene analiziranjem detalja.
Ovo otkriće sugerira da način na koji donosimo jednostavne odluke zapravo nije presudan, primjerice kada prihvaćamo jedini posao koji nam je dostupan nakon dugog razdoblja nezaposlenosti. No kada imamo više profesionalnih opcija pred sobom, oslanjanje na vlastiti unutarnji osjećaj pri procjenjivanju izbora možda je najbolji mogući pristup. Tu dolazi do izražaja sposobnost prepoznavanja koji od ta tri ključna osjećaja vaša intuicija pokušava prenijeti.
Uzbuđenje
Jedan osjećaj nikada ne bi smio izostati kada razmišljamo o nekom poslu, a to je uzbuđenje. Taj oblik uzbuđenja možemo opisati i kao osjećaj buduće sreće, odnosno radost zbog toga što pred sobom vidite bolju budućnost. Ako ne osjećate barem tračak uzbuđenja kada čujete za neku poslovnu priliku, vaša podsvijest vam možda pokušava reći nešto važno: da vam ta prilika vjerojatno neće donijeti zadovoljstvo, osjećaj postignuća, a posebno ne osjećaj smisla.
Istraživači su proveli niz eksperimenata koji pokazuju koliko je uzbuđenje zbog budućnosti važno za konačno zadovoljstvo nekom aktivnošću. Psiholozi koji su 2019. godine pisali za časopis Journal of Happiness Studies pokazali su da su očekivani osjećaj smisla, koji je ključan za našu dobrobit, te uzbuđenje zbog budućnosti vrlo usko povezani.
Strah
Drugi osjećaj na koji bismp trebali obratiti pažnju dok procjenjujemo neku poslovnu priliku jest strah. On se pojavljuje u dva oblika: kao osjećaj opasnosti i kao osjećaj tjeskobe ili slutnje. U pravoj mjeri, prvi oblik može biti pozitivan, dok je drugi gotovo uvijek negativan.
Strah koji proizlazi iz razumne razine rizika pri prihvaćanju neke prilike može potaknuti povećanu aktivnost dopaminskih centara u mozgu, odnosno osjećaj iščekivanja moguće pobjede unatoč riziku. To je važno jer pokazuje da prepoznajete izazov koji je težak, ali ostvariv.
“Ako nema nikakvog osjećaja rizika ili izazova, velika je vjerojatnost da će rezultat biti dosada.“
“Kada sam prije nekoliko godina dobio posao profesora na Harvardu, osjećao sam pozitivan strah pred izazovom koji je djelovao pomalo rizično. Da sam, primjerice, bio pozvan igrati u NBA ligi, taj bi se osjećaj pretvorio u tjeskobu i slutnju neuspjeha, jer bih ondje sasvim sigurno podbacio. Takva vrsta straha izrazito je štetna za osjećaj dobrobiti pa su istraživanja pokazala da će neki ljudi, ako unaprijed znaju da ih čeka bolan elektrošok, radije odmah pristati na jači udar, nego živjeti u iščekivanju buduće boli”, piše Brooks za The Atlantic.
Vjerojatno nitko ne bi prihvatio posao za koji je potpuno siguran da će na njemu propasti, jer bi to bila prilično jednostavna odluka. No kada se suočavate sa složenijom procjenom neke poslovne prilike, osjećaj tjeskobe može se pojaviti onda kada vam intuicija govori da će vas ta pozicija dugoročno ostaviti praznima i bez osjećaja smisla.
Osjećaj praznine
Time dolazimo do trećeg osjećaja na koji bismo trebali obratiti pažnju u svojoj intuitivnoj reakciji, a to je osjećaj mrtvila, koji neki istraživači nazivaju i osjećajem praznine. Istraživanja su pokazala da je taj osjećaj povezan s emocijama poput dosade, usamljenosti, emocionalne otupjelosti, očaja i beznađa. Zato, ako osjećate tjeskobu ili nelagodu, zapitajte se najavljuje li ona upravo tu dublju prazninu. Jer upravo je taj osjećaj životne “mrtvosti” ono što biste trebali izbjegavati kod posla, bez obzira na to koliko vam on možda nudio novca, moći ili prestiža.
“Ne postoji način da unaprijed dobijete savršeno jasnu sliku o nekoj poslovnoj prilici. Moguće je pogriješiti pri odabiru posla, no pouzdan način da povećate šanse za dobru odluku jest tražiti prilike koje u vama bude puno uzbuđenja, malo straha od izazova i što je moguće manje osjećaja praznine ili mrtvila.“
Upitnik za procjenu poslovnih prilika
U svom radu sa studentima diplomskih studija, koje savjetuje pri ulasku na tržište rada, Arthur C. Brooks osmislio je kratak upitnik za procjenu poslovnih prilika. Kaže da se pokazao vrlo korisnim jer ljudima daje osnovne uvide koji su im potrebni.
Upitnik se sastoji od tri skupine po tri pitanja. Na svako pitanje odgovara se ocjenom od nula do četiri, pri čemu 0 znači “uopće se ne slažem”, a 4 “u potpunosti se slažem”.
Uzbuđenje
1. Ovaj posao mi zvuči zabavno i zanimljivo.
2. Ako prihvatim ovaj posao, očekujem da ću sljedeće godine biti sretniji/sretnija nego danas.
3. Mislim da ću se većinu dana veseliti odlasku na posao.
Zbrojite svoje bodove za sva tri pitanja. Ako želite nastaviti razmatrati ovu priliku, poželjan rezultat je između 9 i 12 bodova.
Strah
1. Postoji mogućnost da neću uspjeti u ovom poslu.
2. Uspjeh će zahtijevati puno rada, a možda i malo sreće.
3. Ako uspijem, bit ću jako ponosan/ponosna na to postignuće.
Poželjan raspon bodova za ova pitanja je između 5 i 8.
Praznina
1. Sama ideja ovog posla ne inspirira me.
2. Teško mi je zadržati fokus na svakodnevnim zadacima koje ovaj posao uključuje.
3. Možda ću mrziti ovaj posao, ali ionako je samo privremen.
Poželjan rezultat je nula ili što bliže nuli.
Slušajte vlastite osjećaje
Procjenjivanje poslovnih prilika samo je jedno od životnih područja punih neizvjesnosti koje mogu izazvati mnogo stresa. Uzmimo za primjer odabir životnog partnera, situaciju u kojoj su posljedice odluke puno ozbiljnije nego kod procjene tržišta rada. Ipak, isti princip može se primijeniti na gotovo svaku složenu životnu odluku: potrebno je organizirati vlastito razmišljanje tako da sustavno obraćate pažnju na svoje intuitivne osjećaje.
Primjerice, ako razmišljate o prosidbi, bilo da je planirate uputiti ili prihvatiti, zapitajte se veseli li vas ta mogućnost zbog osjećaja većeg smisla koji očekujete u životu. (Poželjan odgovor: da, i to jako.) Je li pomalo zastrašujuća jer će odnos biti pun nepoznanica i novih izazova? (Poželjan odgovor: da, ali ne na način “upoznali smo se sinoć u klubu”.) I naravno, zapitajte se izaziva li vam pomisao na budućnost s tom osobom do kraja života osjećaj unutarnje praznine ili mrtvila. (Jedini prihvatljiv odgovor: ne.)
Život nikada ne dolazi s garancijom uspjeha. No vaše srce, i vaša intuicija, najčešće će vas usmjeriti u pravom smjeru.
FOTOGRAFIJE: Unsplash+
