Ranije ovog rujna, inovator James Dyson u Parizu je predstavio CameraJet, električnu četkicu za zube na kojoj je njegova kompanija radila šest godina. Na četkici se nalazi kamera koja prepoznaje prostore između zuba, nakon čega uređaj prema njima usmjerava precizan mlaz tekućine, a uz četkicu su razvijeni i vlastita pasta za zube i vodica za ispiranje usta. CameraJet tako postaje posljednji dodatak neobično širokom popisu proizvoda koje je Dyson tijekom posljednjih nekoliko desetljeća odlučio ponovno osmisliti: nakon usisivača stigla su sušila za ruke, ventilatori bez vidljivih lopatica, pročišćivači zraka, robotski uređaji, strojevi za pranje podova, rasvjeta, slušalice, Supersonic i Airwrap, dok je kompanija svojedobno razvijala perilicu rublja i potrošila više od 500 milijuna funti na električni automobil koji nikada nije stigao na tržište.
Taj neobičan raspon proizvoda najbolje objašnjava Jamesa Dysona, koji je većinu karijere proveo tražeći svakodnevne predmete čija mu se postojeća rješenja čine nedovoljno dobrima. Beauty publika danas Dyson povezuje s Airwrapom jednako snažno kao prethodne generacije s usisavačima, dok su njegovi uređaji za čišćenje doma odavno postali zasebna premium kategorija.
Iza vrlo različitih proizvoda nalazi se isti princip: rastaviti problem na njegove osnovne funkcije, godinama razvijati vlastitu tehnologiju i zatim pokušati promijeniti ono što se u određenoj industriji dotad smatralo standardom.
Umjetnička škola, slučajni inženjer i 5127 prototipova
James Dyson danas ima 79 godina, a njegov put prema inženjerstvu počeo je preko umjetnosti i dizajna. Studirao je na Byam Shaw School of Art, zatim arhitektonski dizajn na londonskom Royal College of Artu, gdje je počeo raditi s britanskim izumiteljem Jeremyjem Fryjem. Kao student sudjelovao je u razvoju Sea Trucka, brzog plovila ravnog dna, a nekoliko godina poslije osmislio je Ballbarrow, građevinska kolica kod kojih je klasični prednji kotač zamijenio velikom kuglom kako bi se lakše kretala po mekanom i neravnom tlu.
“Već se tada vidio način rada koji će poslije obilježiti njegovu karijeru: poznati proizvod uzeti kao početnu točku, pronaći njegovu slabost i pokušati ga konstrukcijski riješiti drukčije.“
Najpoznatiji primjer počeo je krajem sedamdesetih, kada ga je frustrirao usisavač kojem je snaga slabila kako se vrećica punila prašinom. Dyson je već poznavao industrijske ciklonske sustave za odvajanje čestica iz zraka pa je kod kuće napravio malu verziju od kartona i pričvrstio je na usisavač. Sljedećih nekoliko godina izradio je 5127 prototipova prije nego što je došao do rješenja kojim je bio zadovoljan, ali tada se pojavio drugi problem: veliki proizvođači nisu pokazivali prevelik interes za tehnologiju koja bi uklonila potrebu za zamjenskim vrećicama, vrlo unosnim dijelom njihova poslovanja.
Dyson je u konačnici svoju tehnologiju najprije licencirao u Japanu, gdje se osamdesetih prodavao G-Force, dok je prvi usisavač pod vlastitim imenom, DC01, na britansko tržište stigao 1993. i dvije godine poslije postao najprodavaniji usisavač u zemlji.
Prozirni spremnik za prašinu ostao je na proizvodu unatoč istraživanjima koja su sugerirala da kupci ne žele gledati skupljenu prljavštinu; Dyson je smatrao da je baš taj dodatak najbolji dokaz koliko je uređaj napravio. Motori, filtri, protok zraka i drugi tehnički elementi koje su proizvođači kućanskih aparata uglavnom skrivali, postali su sastavni dio Dysonovih proizvoda. Usisavač je tako postupno postao tehnološki predmet o kojem se razgovaralo kroz inženjerstvo i industrijski dizajn, što je Dysonu omogućilo da sličan model primijeni na sasvim druge kategorije.
Usisavači, ventilatori, fenovi i milijuni u razvoj
Znanje o motorima i protoku zraka preneseno je na Airblade sušilo za ruke, zatim na Air Multiplier ventilator bez klasičnih vidljivih lopatica, a početkom prošlog desetljeća Dysonovi inženjeri počeli su istraživati kosu, toplinu i postojeću tehnologiju sušila. U razvoj prvog uređaja za kosu kompanija je, prema vlastitim podacima, uložila 50 milijuna funti, a rezultat je bio Supersonic iz 2016. godine, s malim digitalnim motorom smještenim u ručku i sustavom za stalnu kontrolu temperature. Dvije godine poslije stigao je Airwrap, koji je za oblikovanje kose koristio strujanje zraka i Coandă efekt te ubrzo postao jedan od proizvoda koji su najviše promijenili percepciju Dysona.
Airwrap je pokazao i koliko daleko kompanija može podignuti vrijednost svakodnevnog uređaja ako tehnološka razlika kupcu djeluje dovoljno uvjerljivo. Fen ili uređaj za oblikovanje kose od nekoliko stotina eura više nije djelovao toliko neobično, a oko Airwrapa je nastalo vlastito tržište nastavaka, novih generacija, boja i konkurenata.
“Dyson je 2025. godine ostvario 6,13 milijardi funti prihoda, tijekom iste godine u istraživanje i razvoj uložio više od 400 milijuna funti i predstavio 13 novih proizvoda. Kompanija danas istodobno radi na robotici, umjetnoj inteligenciji, baterijama, motorima, beauty tehnologiji i pročišćavanju zraka, pa električna četkica za zube ne djeluje kao neobičan izlet u novu industriju.“
Takva strategija uključuje i skupe promašaje. Dysonova perilica rublja Contrarotator predstavljena je 2000. godine, a nedugo zatim povučena iz proizvodnje jer je bila preskupa za proizvodnju. Puno ambiciozniji projekt električnog automobila ugašen je 2019. godine nakon više od pola milijarde funti ulaganja. Automobil je stigao do pretprodukcijske faze, ali cijena po kojoj bi se morao prodavati nije imala poslovnog smisla.
A onda je James Dyson kupio farmu
Nakon usisavača, motora i različitih tehnoloških proizvoda, James Dyson 2012. godine ušao je u sasvim drukčiji posao – poljoprivredu. Tada je osnovao Dyson Farming, a godinu kasnije kupio Nocton Estate u Lincolnshireu. Posao se tijekom sljedećih godina proširio na oko 15 tisuća hektara zemlje u nekoliko dijelova Engleske, na kojima se danas uzgajaju pšenica, ječam, krumpir, šećerna repa, grašak i jagode, uz stada ovaca i goveda, a Dyson Farming prema vlastitim podacima godišnje proizvede više od 100 tisuća tona hrane. U posao je, ne računajući samu kupnju zemlje, uloženo gotovo 200 milijuna funti, no zanimljivije od veličine imanja jest ono što se na njima događa: uz agronome i farmere ondje rade inženjeri, istraživači, analitičari podataka i piloti dronova, a prosječna dob oko 270 zaposlenih iznosi 39 godina, dvadesetak godina manje od britanskog prosjeka u poljoprivredi.
Dyson je jednom svoj pristup sažeo vrlo jednostavno: uzgajati stvari za njega je prilično slično proizvoditi stvari. Tako je i u poljoprivredu ušao kao proizvođač koji želi razumjeti svaki dio sustava, od kvalitete tla i količine vode do energije potrebne za uzgoj i tehnologije kojom se može pratiti što se događa na polju. Na imanjima su obnavljani stari sustavi odvodnje, građena skladišta i rezervoari, a polja danas nadziru dronovi i senzori. Istodobno je ostavljen velik prostor za prirodu: Dyson Farming upravlja stotinama kilometara živica, postavljeno je 111 kućica za sove kukuvije i izgrađen je veliki rezervoar prilagođen i divljim životinjama.
Jedan od najboljih primjera nalazi se u Carringtonu u Lincolnshireu. Na farmama se biljni materijal koristi u anaerobnim digestorima, velikim postrojenjima u kojima se razgradnjom proizvodi bioplin, a dobivena energija dovoljna je, prema Dysonu, za ekvivalent potrošnje oko deset tisuća kućanstava. No proizvodnja energije stvarala je i toplinu koju je trebalo nekako iskoristiti, pa je uz postrojenje izgrađen staklenik za jagode. Tu počinje često prepričavana priča o Jamesu Dysonu i lošim britanskim jagodama: govorio je da mu smeta bezukusno voće koje se uvozi izdaleka, ali farmu nije kupio zato da bi sebi uzgojio bolju jagodu. Jagode su došle desetljeće kasnije, kada se tražio pametan način za korištenje energije koja je već nastajala na imanju.
Prve Dysonove jagode stigle su u trgovine 2021. godine, a staklenik se u međuvremenu proširio na više od deset hektara. Toplina i CO₂ iz proizvodnje energije koriste se za stvaranje uvjeta u kojima jagode mogu rasti tijekom cijele godine, pa ih Dyson Farming danas bere i usred britanske zime, kada se većina voća na policama supermarketa uvozi iz toplijih zemalja. Dyson Farming godišnje proizvede oko 1250 tona jagoda, a pakiranja s jagodama Dyson Farming mogu se pronaći u Ocadu i Harrodsu te u pojedinim linijama Sainsbury’sa, Marks & Spencera i Co-opa. Prošle su godine njegove jagode osvojile zlato na dodjeli Great British Food Awards, što cijeloj priči daje simpatičan završetak: Dyson, čovjek koji je desetljećima pokušavao napraviti bolji usisavač i bolji fen, sada može reći da proizvodi i nagrađivanu britansku jagodu.
Naravno, ni uzgoj jagoda kod Dysona nije ostao na klasičnim redovima biljaka. Inženjeri kompanije zajedno su s timom farme razvili Hybrid Vertical Growing System, velike rotirajuće konstrukcije na kojima se jagode polako pomiču kako bi biljke dobile dovoljno prirodnog i LED svjetla te kako bi se bolje iskoristila visina staklenika.
A veza između farme i kompanije posljednjih je godina postala još doslovnija. Dyson je na devet hektara zemlje u Lincolnshireu zasadio više od 800 tisuća suncokreta, čije se sjeme prerađuje u ulje koje danas ulazi u liniju proizvoda Dyson Omega za njegu kose. Kada je kolekcija predstavljena 2025. godine, bila je to prva Dysonova beauty linija koja je sadržavala sastojak uzgojen na njegovim vlastitim farmama. Put od polja suncokreta u Lincolnshireu do bočice proizvoda koja se prodaje uz Airwrap dobro pokazuje koliko su se dva naizgled nepovezana Dysonova svijeta približila: kompanija koja je krenula od usisavača danas razvija uređaje za kosu, formulira kozmetiku i sama uzgaja jedan od sastojaka koji u nju ulazi.
Farma je zato znatno više od neobične crtice u biografiji bogatog britanskog izumitelja. Ona možda najbolje pokazuje koliko široko James Dyson primjenjuje isti način razmišljanja: ako toplina ostaje neiskorištena, može grijati staklenik; ako na određenoj površini nema dovoljno mjesta, biljke se mogu posložiti vertikalno; ako kompanija za kosu treba kvalitetno biljno ulje, dio sirovine može se uzgojiti na vlastitoj zemlji. Od ciklona u usisavaču do jagoda koje rastu u Lincolnshireu usred zime put je puno kraći kada se zna kako James Dyson razmišlja.
FOTOGRAFIJE: Dyson
