Kada mi je Luka Mavretić javio da s Jerkom Mihaljevićem i Josipom Buzovom pokreće boutique kreativnu agenciju s drugačijim pogledom na industriju, prva mi je pomisao bila kako se na marketinškoj i kreativnoj sceni sprema zanimljiva nova priča. Već nakon prve objave bilo je jasno da će jedno cijelo tri privući pozornost. Neobično ime bilo je tek dio razloga; drugi su bila trojica kreativaca koji već godinama stoje iza nekih od zapaženijih domaćih kampanja.
Luka, Jerko i Josip godinama su radili zajedno, a prije nekoliko tjedana otvorili su vrata vlastite agencije, jedno cijelo tri. Ta je novost fotografkinju Luciju Draču i mene odvela u Lopašićevu, gdje se nalazi njihov ured. Bila sam uvjerena kako će ona najbolje prenijeti atmosferu koju sam očekivala zateći – i nisam pogriješila. Razgovor je potvrdio ono što sugerira i ime agencije. Svatko od njih ima svoj pogled, iskustvo i način razmišljanja, no zajedno djeluju kao cjelina pa mi je bilo zanimljivo čuti kako su zamislili jedno cijelo tri, što žele raditi drugačije i kako gledaju na kreativnu industriju.
Krenimo od imena! Rekli ste da su značenja razna. Podijelite s nama neka od njih ☺
Pozadina imena je zapravo vrlo banalna – mi smo jedna cjelina od trojice. Ali dopuštamo da se i izvan tog matematičkog tumačenja dodaju i druga. Na primjer, da smo – više od agencije. 🙂
Tko čini jedno cijelo tri?
Mi smo Josip Buzov, strateg, Luka Mavretić, kreativni direktor i Jerko Mihaljević, kreativni direktor. Ali osim toga smo i tate, supruzi, pjesnici, književnici, redatelji, rekreativni košarkaši i iznajmljivači prekrasne vikendice tik iznad Kupe u Gorskom Kotaru – (Twin Forrest na Bookingu, nazvati 091 561 8153).
Iza vas je iskustvo rada u velikim, nagrađivanim agencijama. Je li ono utjecalo na odluku da pokrenete vlastiti projekt i kada ste shvatili da je vrijeme za taj korak?
Iskustvo rada u velikim sustavima puno je utjecalo na to da pokrenemo svoju agenciju. Prije svega zato što smo u velikim sustavima naučili raditi ovaj posao i dobili brojne potvrde da ga možemo raditi jako dobro. Ali možda i važnije od toga, iskustvo rada u velikim sustavima motiviralo nas je na ovaj potez jer smo iz njega naučili da želimo raditi u manjem.
Koliko je prošlo od prve ideje do trenutka kada je jedno cijelo tri postao stvarnost? Koji su osjećaji i misli prevladavali u tom procesu?
Od trenutka kada smo prvi put o tome razgovarali do trenutka kada smo dali otkaz prošlo je pola godine i za to vrijeme mislili smo i osjećali puno toga. Bilo je tu uzbuđenja i straha, nestrpljenja, euforije i frustracije. Trebalo je odžalovati bivše poslove, ured, kolege i navike, čak i prije no što smo službeno dali otkaz. Znali smo kada ćemo otprilike otići i na trenutke smo svi upadali u krize – pitali smo se zašto toliko čekamo ili zašto to uopće radimo. Ali sada kada je čekanje gotovo, čini nam se da je ipak dobro da smo se toliko pripremali jer smo sada, kada smo napokon krenuli – mirni, sigurni i već naviknuti da smo sada samostalni.
Kada ste razvijali jedno cijelo tri, oko čega ste gradili ideju agencije?
Agencije nisu kompanije koje imaju strojeve za proizvodnju, sirovine ili nekakav materijalan proizvod s kojim se natječu na tržištu. Ljudi su u agencijama sve. I možete implementirati kakav god model želite, ali kvaliteta, efikasnost i uspjeh agencije uvijek će ovisiti o ljudima koji u njoj rade i njihovim odnosima.
Željeli smo izgraditi mjesto na kojem ćemo moći raditi s ljudima koje cijenimo, na koje se možemo pouzdati i s kojima se zabavljamo. To je, zasad, naš jedini model.
Vjerujem da je zanimljivo kada za stolom sjede dva kreativna direktora i jedan strateg. Kako ste međusobno podijelili uloge?
Neočekivano pitomo. Kroz godine rada, ne samo među sobom, već i na timskim projektima s drugim suradnicima, naučili smo prepoznati kad i kod kojih argumenata iz nas izlazi znanje i stručnost, a kad ego. Nemoguće je kod našeg posla utišati subjektivnost i osobnost, ali je moguće naučiti je kontrolirati i usmjeravati tako da iz sebe izvučemo samo dobro.
Od trojice osnivača čak su dvojica objavili knjige. Mislite li da pisanje romana i poezije mijenja način na koji pristupate poslu?
Prvi instinkt nam je bio da odgovorimo s “ne”, ali kad bolje razmislimo, čini nam se da postoje baš opipljive razlike u tome kako pristupamo nekom problemu.
Luka je, na primjer, pjesnik i ima umjetničko obrazovanje. On uvijek kreće iz poetske rečenice ili momenta, pa iz toga gradi svijet kampanje. Jerko piše romane i ima društveno obrazovanje. On, s druge strane, postavi tezu pa je u kampanji dokazuje. Josip, pak, nije objavio knjigu, već se bavi iznajmljivanjem prekrasne vikendice na Kupi (Twin Forrest na Bookingu, nazvati 091 561 8153), ali je fantastičan čitatelj – koji razumije, propitkuje, tumači i postavlja prava pitanja. Najbolja stvar je to što smo komplementarni i istu stvar vidimo iz različitih kutova.
Što ste tijekom godina morali naučiti da biste postali bolji kreativci?
Dobar kreativac zna ponešto o svačemu, ali opet nedovoljno ni o čemu kako bi u svaki komunikacijski izazov donio svježe oči. Za nas je provoditi dane u općoj znatiželji ključni dio života u kreativnoj industriji. Ta vedra, gotovo djetinjasta karakteristika nešto je što iskoči kao stavka u svim kampanjama na kojima smo radili, neovisno o njihovim temama. S obzirom na to da ovaj posao radimo prvenstveno iz veselja i radosti rješavanja izazova naših klijenata, ne čudi.
Kakve projekte priželjkujete? Da imate potpunu slobodu, za kakav biste projekt odmah potpisali?
Kao tek osnovana agencija, bilo bi neozbiljno govoriti o biranju projekata. Ali, po našem prijašnjem iskustvu – situacije u kojima klijenti kažu “radite što želite” – rijetko završe slavno.
Agencije postoje da kreiraju komunikaciju koja rješava problem klijenta ili da mu pomognu da ostvari neki cilj. Mi bismo voljeli raditi s klijentima koji svoje probleme stvarno žele rješavati i koji stvarno žele ostvariti ciljeve – ne samo raditi komunikaciju jer negdje piše da bi trebali. E, onda i mi možemo biti stvarno kreativni.
Umjetna inteligencija danas je neizbježna tema i u kreativnoj industriji. Kako joj vi pristupate?
Imamo pozitivan odnos i nećemo reći ništa novo kada kažemo da je koristimo u svakodnevnom radu. Brzo je to postao standard, no ne treba se previše oslanjati na AI kada pričamo o strateškom ili kreativnom outputu. To niti je pametno, niti ima previše smisla jer brzo bi svi izgledali i zvučali slično, a ipak smo mi u poslu gdje se treba istaknuti. Ono gdje se AI baš ne koristi, a gdje vidimo potencijal, jest da ljudi poput nas, koji nisu tehnološki potkovani, sada mogu brzo razviti i testirati tehnološka rješenja u službi brand komunikacije.
Ne zanima vas samo marketing, nego govorite o filmu, televiziji i produkciji. Kakvi su vam planovi na tom polju?
Posljednjih godina izbrisale su se mnoge granice u našoj industriji. Klasični trokut klijent-agencija-produkcija više ne funkcionira strogo razdvojeno kao nekad. In-house kreativni odjeli s klijentske strane, produkcije koje su postale kreativne i naposljetku agencije koje se nalaze u sredini te nove dinamike. Nije nam to problem, dapače, veseli što se stvari mijenjaju, ali svakako traže da i mi promislimo svoju buduću poziciju. Zato se jedno cijelo tri priprema na svaku od te tri uloge, a u najmanju ruku to znači da ćemo prije ili kasnije potencijalno nadograditi poslovanje i u produkcijskom smislu, samostalno ili partnerski.
“Puno smo spominjali činjenicu da nismo samo ljudi iz marketinga, zbog toga bi bilo preskromno očekivati da ćemo zauvijek ostati samo u tim okvirima. Planiramo knjige, filmove i TV projekte, ali pomalo, first things first.“
Koliko vam je važno da ostanete mala, agilna agencija? Privlači li vas ideja rasta i širenja tima?
Trenutno nam je bitno ostati mala agencija sa snažnim partnerskim odnosima s kreativnim pojedincima, ali i agencijama spremnim na suradnju. To nam daje priliku da se brzo prilagođavamo i klijentima nudimo točno ono što bi njima najviše odgovaralo. To je trenutno stanje i potencijal kojeg vidimo. Možda će za 5 godina to biti nešto drugo, ali i time bi ostali vjerni kulturi prilagođavanja novim okolnostima.
Što vas je najviše razveselilo otkako ste krenuli u ovu priču? Jeste li već naišli na kakve izazove?
S obzirom na to da postojimo par tjedana, još uvijek nas veseli puno toga: nova mjesta za ručak, potpisivanje punomoći u računovodstvu, uspješna prezentacija. Sve sad ima novi podražaj i nekako je uzbudljivije. Dosad je najizazovnije bilo usuglasiti se oko odabira fotografija za ovaj tekst.
Martićeva se profilirala kao jedna od najkreativnijih zagrebačkih četvrti. Koliko vam je važno okruženje u kojem radite?
Smješteni smo odmah iznad ex-Lute, tako da smo najčešće tu. Okruženje nam je važno, lijepo je biti okružen finim stvarima i zanimljivim ljudima. Ali nije presudno. Mi smo ipak tate, važnije nam je što u uredu imamo veliki kauč.
Mnogi ljudi maštaju o tome da jednog dana pokrenu vlastitu agenciju. Sada kada ste napravili prve korake, što je stvarnost poduzetništva o kojoj se najmanje govori?
Stvarnost je da treba odvojiti vremena i za vođenje posla, a ne samo za raditi ono što već znamo. Ali zasad nam je i to gušt jer prevladava osjećaj stvaranja i gradnje nečeg novog.
Što biste voljeli da ljudi pomisle kada prvi put čuju za jedno cijelo tri za godinu ili dvije?
“Gdje sam ja bio cijelu godinu ili dvije da već nisam čuo za njih?”
FOTOGRAFIJE: Lucija Drača
