Katarina Babić je liječnica koja je osmislila posao kakav je željela raditi

Medicinskim temama dugo sam pristupala s distancom. Doživljavala sam ih kao područje koje traži puno stručnosti i sigurnosti. Onda sam u novom razgovoru ugostila Katarinu Babić, koju poznajem od djetinjstva i za koju mogu reći da je jedna od mojih prvih prijateljica.

S godinama su nam se putevi razišli, svaka je otišla prema svojim interesima, poslovima i životnim odlukama, a sada smo se ponovno susrele u odraslijoj fazi. Razgovor je krenuo od medicine no brzo se otvorio prema svemu onome što Katarinu danas najviše zanima: tijelu, navikama, odnosima, zajednici, kretanju i načinu na koji naše navike oblikuju kako se osjećamo.

Kod Katarine je zanimljivo to što njezin liječnički put ne izgleda onako kako obično zamišljamo medicinu. Radila je u sustavu, ali se s vremenom sve više okretala pristupu u kojem se zdravlje ne promatra kroz dijagnozu, nego kroz cjelovit život osobe koja sjedi preko puta nje. Danas je liječnica, psihoterapeutkinja u edukaciji, učiteljica joge i osnivačica Samate, a iza sebe ima i edukaciju iz integrativne medicine na Sveučilištu u Arizoni, House of Heal.th te zagrebački Matcha Walk Club, šetnju uz matchu koja je prerasla u malu javnozdravstvenu priču. Za sebe će, ipak, reći puno jednostavnije: ona je cura koja pokušava izgraditi život radeći ono što voli.

Profesionalni put i znatiželja

Kada sam je zamolila da se predstavi, Katarina se nasmijala i rekla da joj je to uvijek najteže pitanje. U nekoliko titula teško je smjestiti osobu koja bi, da može, rado živjela pedeset različitih života. U nekima bi radila s ljudima, u nekima pisala, putovala, učila, stvarala i gradila zajednice, ali čini se da bi se kroz sve njih provlačila ista znatiželja: želja da bolje razumije što čovjeka čini zdravim, živim i povezanijim sa sobom. „S vremenom sam shvatila da možda ne moram odabrati samo jednu svoju verziju, nego pronaći način da različite dijelove sebe povežem u smislen profesionalni put”, govori mi.

Medicina je za nju bila prvi veliki okvir za razumijevanje čovjeka, ali i mjesto iz kojeg su se počela otvarati nova pitanja. Zanimalo ju je što se događa prije dijagnoze, što ostaje neizrečeno u kratkom susretu liječnika i pacijenta te kako bi skrb mogla izgledati kada bi imala više prostora za osobu, a manje se zaustavljala samo na problemu zbog kojeg je netko došao na pregled. „Istodobno sam pokušavala pronaći svoje mjesto u klasičnom liječničkom radu, ali nisam mogla prestati razmišljati o tome kako bi izgledala karijera u kojoj bih mogla prakticirati medicinu onako kako je osjećam smislenom”, govori mi ambiciozna 29-godišnjakinja.

Nakon fakulteta upisala je edukaciju iz psihoterapije s ciljem da dublje istraži emocionalne i psihološke slojeve zdravlja, a potraga za područjem koje bi povezalo njezine različite interese dovela ju je do psihoneuroendokrinoimunologije i Fellowshipa iz integrativne medicine pri Andrew Weil Centeru na Sveučilištu u Arizoni. Taj joj je program, kaže, dao jezik, strukturu i profesionalni okvir za ono što je već dugo osjećala: da zdravlje traži širu sliku, više vremena i više ljudskosti.

Katarina kaže da njezin put nije bio linearan, ali kada danas pogleda unatrag, uočava da zapravo ima svoju logiku. Naučena je razmišljati kritički, teško može dugo raditi nešto u što ne vjeruje i gotovo uvijek vidi puno nijansi između onoga što se čini ispravnim i onoga što se čini pogrešnim. Iz toga je, čini se, nastao i njezin način rada s ljudima.

Ljubav prema integrativnoj medicini

Kada govori o svom radu, Katarina zdravlje ne smješta samo u ordinaciju. Zanima je ono što se događa puno ranije: kako netko živi, spava, radi, odmara, jede, kreće se, nosi se sa stresom i koliko uopće ima prostora da promijeni nešto u svojoj svakodnevici.

U individualnom radu pokušava cjelovito razumjeti osobu, kroz Samatu zdravlje približava svakodnevici i zajednici, a kroz House of Heal.th, projekt koji razvija s Petrom Katalinić, želi okupiti zdravstvene djelatnike koji medicinu žele promatrati izvan očekivanih okvira, no stručno i utemeljeno. House of Heal.th zamišljen je kao mjesto za edukacije i razmjene za one koji vjeruju da medicina može biti znanstvena i precizna, istovremeno topla, cjelovita, ljudska…

Katarina se još tijekom studija počela pitati zašto se o zdravlju tako često razgovara tek kada se problem već pojavi. Kasnije je, dolaskom na kliniku, taj osjećaj postao još snažniji. Uvidjela je koliko je bolnički rad zahtjevan, koliko je vremena malo i koliko ljudi iz sustava često izađe zbunjeno, bez osjećaja da je netko uspio sagledati cijelu njihovu priču.

Svoj pristup radu ponekad naziva zdravorazumskim i povratkom osnovama. Kada radi s osobom, zanima je kako izgleda njezin dan, koliko prostora ima za odmor, kako se nosi sa stresom i koliko su preporuke koje dobiva realne za život koji trenutačno vodi. Pritom joj je važno da zdravlje prestane biti još jedan projekt popravljanja, još jedna lista zadataka i dokaz da bismo trebali biti bolji, discipliniraniji i savršenije organizirani.

Tijelo, smatra Katarina, često zna puno prije intelekta, a njezin je posao pomoći osobi da prepozna što joj tijelo pokušava pokazati i koji se sljedeći korak može dogoditi dovoljno nježno da stvarno postane dio života.

Veselje kao važan sastojak zdravlja

Iz svega toga nastala je Samata, Katarinin freelance pothvat i okvir u koji je smjestila različite dijelove svog rada. „Samata je nastala u razdoblju u kojem sam znala da se ne želim vratiti u unaprijed definiranu profesionalnu kutiju, ali još nisam potpuno znala kako će izgledati ono što gradim. Trebao mi je okvir u koji mogu smjestiti različite dijelove svojeg rada i istraživati kako oni mogu funkcionirati zajedno.”

Samata danas živi kroz individualna integrativna savjetovanja i community iskustva kojima Katarina zdravlje želi približiti svakodnevici. To mogu biti radionice, joga na otvorenom ili susreti koji ljude podsjećaju ih da se briga o sebi ponekad lakše dogodi u kontaktu s drugima, u pokretu i u malim ritualima koji danu daju drugačiji ton.

Katarina želi da ljudi iz njezina rada izađu s više znanja, ali i s više povjerenja u sebe, s osjećajem da vlastite potrebe mogu istraživati mirnije, nježnije i s manje stalnog vaganja jesu li sve odradili onako kako treba. Njezini formati zato spajaju edukaciju, samorefleksiju i iskustvo u tijelu, ali ostavljaju prostor i za ono što se u wellness svijetu često tretira kao ukras, a za nju je jedan od važnih sastojaka zdravlja: čisto veselje.

Matcha, hodanje, smijanje

Najvidljiviji community format Samate postao je Matcha Walk Club, zagrebačko okupljanje koje je krenulo iz jednostavne ideje: prošetati gradom, popiti matchu i susresti ljude koje možda dotad nismo poznavali. Ideja se pojavila 2024. godine, u vrijeme kada su run clubovi u različitim gradovima kretanje pretvarali u društveno iskustvo. Katarini se svidjela energija tih okupljanja, ali je počela razmišljati o formatu kojem se može priključiti gotovo svatko, bez posebne kondicije, opreme ili pripreme.

Na prvom Matcha Walk Clubu u proljeće 2025. bilo ih je sedam, Katarina i šest djevojaka koje su odlučile isprobati ideju. Nakon šetnje imala je osjećaj da se dogodilo nešto lijepo, korisno i jednostavno, pa je susret ponovila. Više od godinu dana kasnije, Matcha Walk Club održava se redovito, a WhatsApp zajednica okuplja više od dvjesto žena.

Hodanje se možda čini banalna aktivnost, ali baš se u toj dostupnosti krije njezina velika vrijednost. Ono pokreće tijelo, odmiče nas od ekrana, mijenja ritam dana i olakšava razgovor, a kada se događa u društvu, dobiva i dimenziju koja se rijetko nalazi u planovima treninga: osjećaj da negdje pripadamo.

Male stvari i velike razlike

Prehrana, san, kretanje, preventivni pregledi i suplementacija za Katarinu su važni dijelovi šire priče, ali ne i cijela priča. „Imam osjećaj da zdravlje ponekad toliko pretvaramo u projekt optimizacije da i obrok, san ili šetnja postaju još jedan ispit koji možemo položiti ili pasti. Pritom se lako zaboravimo pitati: do čega mi je zapravo stalo? Kada se osjećam slobodno, ispunjeno i veselo? Koji mi odnosi daju osjećaj pripadanja? Što mi daje smisao?”

U tome se najjasnije vidi razlika između zdravlja kao zadatka i zdravlja kao života koji stvarno možemo živjeti. Jer ako se briga o sebi pretvori samo u još jednu listu stvari koje treba odraditi, lako izgubimo iz vida zašto smo uopće krenuli.

Katarina često razmišlja i o rečenici koja joj se urezala upravo zato što dobro opisuje način na koji svakodnevica oblikuje cijeli život. „Često razmišljam o rečenici ‘how we do anything is how we do everything’. Način na koji prolazimo kroz svakodnevicu postaje način na koji doživljavamo vlastiti život. Ako sve radimo u žurbi, pokušavajući što prije stići do sljedeće obveze, lako se dogodi da žurimo kroz život koji smo navodno pokušavali poboljšati.” Zato veselje za nju nije nešto što dolazi tek nakon što smo sve obavili, sve isplanirali i sve napravili baš kako treba. Ono je dio zdravlja, jednako kao i odmor, kretanje, hrana, odnosi i osjećaj da u vlastitom životu imamo dovoljno prostora za novi udah.

Kakav život želimo živjeti?

Za kraj sam je pitala kako osoba koja gradi vlastiti posao, uči, putuje, pokreće projekte i govori o usporavanju prepoznaje trenutak u kojem treba stati. Katarina je odgovorila iskreno: i sama uči kako taj trenutak prepoznati ranije, prije nego što tijelo poruči da više ne može pratiti zacrtani ritam.

Gradnja vlastitog posla uči je granicama, naplati vlastitog rada, izboru projekata i prihvaćanju vlastitog kapaciteta. Svaka nova ideja traži prostor koji se negdje mora otvoriti, a njezina su dva najvažnija pitanja vrlo jednostavna, ali dovoljno velika da se na njih može vraćati svaki put kada tempo postane prebrz: „Kakav život želim živjeti?” i „Kakav odnos želim imati prema sebi?”

Samatu u godinama koje dolaze želi razvijati kroz kvalitetan individualni rad i community formate poput Matcha Walk Cluba, koji integrativno zdravlje čine dostupnim, društvenim i živim, dok kroz House of Heal.th želi nastaviti okupljati stručnjake i ideje koje bi razgovor o medicini u Hrvatskoj mogle učiniti širim, toplijim i povezanijim.

Katarina trenutačno drži puno konaca, s dovoljno svijesti da zna kako sve što gradi treba imati korijen, ritam i veselje. A ja sam na kraju pomislila kako je Katarina osoba koja živi ono o čemu govori: život se, kada ga gradimo dovoljno hrabro i dovoljno iskreno, može posložiti u nešto smisleno, nježno i njoj omiljeno – veselo.

FOTOGRAFIJE: Privatna arhiva, Natalija Kuljovski