Paula Laco jedna je od onih osoba koje već godinama pratim na Instagramu, iako je nikad nisam imala prilike upoznati uživo. No i ovako, uz fotografije i fragmente svakodnevice, jedno je bilo jasno – Paula je samosvjesna, samopouzdana djevojka sigurna u svoj stil. Superlative sam mogla nizati i prije našeg susreta, no nakon što smo se i službeno upoznale, kad smo je došli snimiti za ovu priču, moje su se pretpostavke vrlo brzo same potvrdile.
Paula nas je dočekala u svom uredu na 16. katu jednog zagrebačkog hotela – u prostoru s pogledom koji puca prema Hrvatskom narodnom kazalištu, Mimari, Muzičkoj akademiji, pa sve do Sljemena u daljini. Riječ je o malenom, ali šarmantnom uredu hedge fonda Orca, u kojem Paula radi posljednja tri mjeseca. Iako je tek u srednjim dvadesetima, iza sebe već ima impresivnu karijeru. Razmišljala sam što bih još mogla napisati o njezinoj poslovnoj svakodnevici, no odlučila sam to prepustiti njoj – da vam sama ispriča svoju priču – i pritom je ulovila na izlasku iz ureda.
Unatoč tome što se profesionalno nalazi u svijetu financija, preciznosti i velikih odluka, Paulin after5 kreće se u sasvim drugom smjeru. Nakon uredskih sati, Paula rado posjećuje zagrebačke galerije i uživa u razgovorima koji se dotiču svega onoga što je lijepo, kvalitetno i vizualno primamljivo. Upravo taj balans, onaj između istraživanja financijskog tržišta i umjetničkih razdoblja, čini ovu mladu Zagrepčanku osobom koju je lako zapamtiti, ali i još lakše poželjeti upoznati malo bolje.
Stoga, kad bih u jednoj sceni morala opisati dojam koji je Paula ostavila na mene, na pamet mi dolazi samo jedna rečenica – znate li one ljude koji uđu u prostoriju i svojom energijom odmah osvoje sve prisutne? Takva je Paula Laco. Osim što ćete, naravno, ostati zaintrigirani njezinom ljepotom, jednako će vas osvojiti i način na koji se prezentira, njezino samopouzdanje i ono, meni omiljeno, način na koji se nosi. Jer Paula je uvijek besprijekorno odjevena. Pomislit ćete kako je riječ o osobi koja naprosto ima sve – uključujući i ono nešto teško objašnjivo, ali itekako primjetno. Upravo mi je tada postalo jasno kako je moguće da tako mlada osoba bude ključna figura u značajnim investitorskim pregovorima.
A sad vas prepuštam njoj, da upoznate ovu mladu damu.
Paula Laco
Paula, za početak nam otkrij malo više o sebi. Koliko imaš godina, odakle dolaziš i čime se danas baviš?
Imam 25 godina, rođena sam i odrasla u Zagrebu, unatoč tome što Split volim i smatram svojim jednako kao i Zagreb. Radim u hedge fondu Oraclum Capital (koji volimo zvati skraćeno Orca) kao ključna osoba za odnose s investitorima te se smatram estetom, obožavateljicom hrane i kvalitetnog pića.
Gdje si zaposlena, na kojoj poziciji i koliko dugo?
Najveći dio vremena provela sam kao financijski savjetnik pri kupnji i prodaji firmi, a prije otprilike tri mjeseca napravila sam veliku promjenu i pridružila se Orca hedge fondu sa sjedištem u New Yorku, koji su osnovala trojica Hrvata, uključujući i Vuka Vukovića, za kojeg ste sigurno čuli.
Riječ je o fondu jedinstvenog pristupa koji se oslanja na znanstveno utemeljeni BASON model, razvijen od naših osnivača, s fokusom na S&P 500. Model, poznat po preciznim predviđanjima poput Trumpove pobjede i Brexita, funkcionira kroz tjedni upitnik s pitanjima o tržišnim kretanjima, fokusirajući se na mišljenja drugih, a ne osobne stavove. Tjedni signali koji proizađu iz modela služe nam potom kao smjernica pri odlučivanju kako ćemo trgovati taj tjedan.
Budući da Fond trenutačno prolazi kroz snažnu eksponencijalnu fazu rasta, Vuk se sa svojom obitelji preselio u New York, zbog čega dolazim ja kako bih preuzela njegovu ulogu u radu s postojećim i potencijalnim investitorima na području regije, a kasnije i šire.
Provedi nas kroz jedan svoj radni dan!
Iskreno, da ste me to pitali prije tri mjeseca, dala bih vam vrlo jednostavan odgovor, jer su mi radni dani bili izuzetno repetitivni, što je savršeno odgovaralo dijelu mene koji voli red, mirnoću i sklad rutine. Otkad sam u Orci, nisam imala dva ista dana, što pak savršeno odgovara dijelu mene koji uživa u dinamici i nepredvidivosti.
Svakodnevica mi se uglavnom sastoji od raznovrsnih sastanaka i zadataka, a jutra su mi često laganija jer ponekad imam sastanke predvečer i navečer zbog vremenske razlike s Amerikom. Obožavam kad stignem ugurati jutarnje Sljeme, a između sastanaka koji nisu u formi ručka volim skoknuti na kavu ili piće s bivšim kolegama ili prijateljima u Express.
Kad pogledaš na svoj dosadašnji put – što ti je najviše pomoglo izgraditi tako uspješnu karijeru s toliko malo godina?
Osim što su veliki utjecaj na mene imali moji roditelji, koji su u poslu uvijek bili vrlo ozbiljni i predani, mislim da me najviše oblikovalo to što sam još kao vrlo mlada i na njihovu inicijativu, počela studentski raditi u velikim i ozbiljnim sustavima. Koliko god na fakultetu učiš teoriju, stvarni svijet ipak izgleda drugačije od udžbenika – papir sve trpi, ali čim se u jednadžbu uključe razne varijable, stvari postaju puno kompleksnije.
Što te najviše ispunjava u poslu s investitorima i financijskim tržištem?
Od kad sam došla u Orcu, najviše me ispunjava upoznavanje zanimljivih pojedinaca koji nam pristupaju sa željom da investiraju u Fond, ali me i posebno usreći kad po pitanju prinosa imamo savršen tjedan ili kad tjedan prođe bez toga da je Trump objavio nešto na X-u što bi moglo utjecati na tržište.
Koji su ti manje omiljeni trenuci u poslu?
Nesporazumi ili situacije kad rezultati nisu idealni, što je srećom vrlo rijetko. Po prirodi nisam paničar, pa me takve stvari ne bacaju u nervozu ili stres, ali naravno da nikome nije drago kad do toga dođe. Iako svi volimo reći da su komunikacija i transparentnost ključ svega, malo se tko toga zaista i dosljedno pridržava. Mi smo u Fondu jako zahvalni na tome što imamo investitore koji postavljaju pitanja, traže objašnjenja i na kraju budu zadovoljni s našim odgovorima.
“Nedavno nam se, primjerice, dogodilo da smo nakon tjedna koji nije bio baš „wow“, isključivo zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji i transparentnosti, primili dodatne uplate od postojećih investitora. Takvi nam trenuci potvrđuju da radimo stvari kako treba.“
Najdraži projekt na kojem si radila posljednjih mjeseci?
Trenutačno sam najponosnija na to što smo, kako stvari stoje, uspjeli pronaći način da i oni koji nemaju status akreditiranog investitora ili koji žele uložiti manje iznose, mogu uložiti svoj novac u naš Fond, a da je pritom sve sustavno regulirano. Tako da će, nadam se, već krajem ove godine i drugi investitori s proizvoljnim iznosima moći uložiti u Orcu.
Investicijska industrija djeluje vrlo analitično i strukturirano. Što je tebi u takvom okruženju najveći izazov, a što najveća prednost?
Industrija u kojoj radim izuzetno je dinamična, gdje je tržište živi organizam i situacija se mijenja iz dana u dan. Rekla bih da je najveći izazov ostati smiren u trenucima kad se stanje na tržištu promijeni, a ti svoju strategiju moraš maksimalno učinkovito i brzo prilagoditi toj promjeni.
“Zbog toga je ljudima izuzetno važno naglašavati da prošli rezultati nisu garancija budućih, jer tržište neprestano reagira na niz čimbenika. Mi se takvim promjenama prilagođavamo vrlo brzo, a posljednjih mjeseci dodatno jačamo poslovanje uvođenjem algotradinga kako bismo održali visoke performanse i mogli nuditi „tailor-made“ usluge.“
S druge strane, velika prednost posla kojim se bavim je ta da jedan tjedan u godini može rezultirati time da ostvarimo sve što smo planirali za cijelu godinu, pa čak i više. Takve tjedne zovemo „super tjedni“ – dogode se, naravno, ali rijetko.
Tvoj posao uključuje i puno komunikacije s investitorima. Što si dosad naučila o građenju povjerenja u financijskom sektoru?
Povjerenje se u našem poslu gradi isključivo uz dobru komunikaciju i transparentnost, a sa svim trenutačnim i potencijalnim investitorima komuniciram maksimalno jednostavno, onako kako bih i sama voljela da netko komunicira sa mnom.
U Orci nastojimo da ljudi žele razgovarati i sastajati se s nama zato što im se sviđa naš proizvod i strategija, a ne zato što ih stalno pritiskujemo ili silno želimo njihov novac. Pushy pristup jednostavno nije naš stil.
Gdje ideš danas nakon posla?
Ili ostajem u gradu, ili idem doma presvući se pa u šetnju. Imam prijateljicu i prijatelja koji su jednako opsjednuti šetnjama kao i ja, pa ovisno o tome s kim se dogovorim, prolazimo naše standardne rute i trudimo se svakodnevno prijeći barem 10 kilometara.
Ako ostanem u gradu, to najčešće znači da moram nešto obaviti, imam neki dogovor ili se samo prošećem od ureda do Martićeve i ugnijezdim kod najbolje prijateljice na kauč.
Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje između radnog i slobodnog vremena?
Da nisam upisala ekonomiju i završila u financijama, vjerujem da bi me put odveo prema arhitekturi ili dizajnu interijera. Uživam pomagati prijateljima u svemu što je kreativno, a u slobodno vrijeme obožavam suptilno skupljati inspiracije za sve svoje buduće nekretnine koje bih jednog dana voljela imati (a girl can dream). Osim toga, obožavam čitati i analogno fotkati, iako klasično, ni jedno ni drugo ne radim onoliko često koliko bih htjela.
Koja su ti omiljena afterwork mjesta?
U posljednje vrijeme obožavam kombinaciju Burgeraja pa nakon toga koktel u Koi baru na Ribnjaku. Vikendi su mi, pak, uvijek rezervirani za malo drugačija druženja – obično ujutro s uvijek istom prijateljicom odem na otvorenje nove izložbe u Galeriju Kaptol u Radićevoj, a nakon toga se uhvatimo na kavici s ostatkom društva.
Iako se održavaju tek jednom godišnje, nikad ne propuštamo Cash & Carry od Akademije likovnih umjetnosti ni Nesvrstane u Laubi, a pratimo i što se događa u Kolekcionartu ili u HDLU.
Što te najviše privlači kod izložbi, galerija i posjećivanja muzeja?
Volim znati i razumjeti različita područja, a i smatram da je za opću kulturu i vlastitu inteligenciju važno imati barem osnovno znanje o umjetnosti. Volim raspravljati s ljudima o tome što se njima svidjelo ili zašto im se nešto nije svidjelo. Jednako tako, volim komentirati kako mi je neka postava bila odlična, dok je nekome drugome ista ta postava bila potpuno promašena, i obrnuto. A i volim čuti zašto je nekome bijelo platno s crnom crtom po sredini apsolutno fascinantno, dok meni nije jasno zašto takvo djelo vrijedi milijune i milijune.
Imaš li najdraže umjetničko razdoblje, stil ili umjetnika koji ti je poseban?
Meni se toliko toga sviđa i stalno mijenja da više ni sama ne znam što mi je najdraže. No kad bih trebala izdvojiti to bi bio impresionizam i hrvatski suvremeni umjetnici. U posljednje vrijeme imam neki „the thing“ za skulpture, tako da sam za sada najviše fiksirana na Dušana Džamonju i Ivana Kožarića, dok bih prije godinu dana odgovorila Lovro Artuković.
Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?
Da je sve moguće, to bi bila šetnja Dubravkinim putem sa mojom weimarkom Mašom, koju sam nedavno morala uspavati zbog bolesti. To je za mene savršeni After5.
FOTOGRAFIJE: Lucija Drača
