Kroz prvu “Kuharicu” Luka nas je učio kako osmisliti prezentaciju. Sada predstavlja novu, posvećenu prezentiranju

Karijera posvećena prezentacijama

Nakon godina provedenih u konzultantskom i korporativnom okruženju, Luka Krejči posljednjih 14 godina pomaže tvrtkama i pojedincima da kroz kvalitetnije prezentacije dođu do partnera, klijenata i investitora te povećaju šanse za odgovorom “da”. Specijalizirao se isključivo za područje prezentacija, pri čemu njegov rad obuhvaća sve elemente koji utječu na to kako će publika doživjeti ideju i hoće li na kraju dati potvrdan odgovor:

• sadržajem (pričom)
• vizualnim i tehničkim aspektom (slajdovima – PowerPointom)
• izvedbom.

Reakcije i odgovor publike, pojašnjava, ovise o svim navedenim faktorima, a šanse za uspjeh uvijek će umanjiti ona karika koja se pokaže najslabijom.

Kao najznačajniji dio poslovanja izdvaja in-house grupne treninge, koje najčešće održava za najveće domaće, regionalne i međunarodne tvrtke. S njihovim liderima radi i individualno, kroz program “jedan na jedan”. Dio poslovanja čini i projektni rad na važnim prezentacijama, koji obuhvaća cijeli proces – od definiranja koncepta i izrade slajdova do uvježbavanja prezentera za nastup. U tom segmentu surađuje i s manjim tvrtkama, posebno startupima, za koje, kaže Krejči, kvalitetna pitch prezentacija nerijetko predstavlja razliku između neuspjeha i prilike za uspjeh.

Što stoji iza dobre prezentacije?

Lukin prvi posao bio je u konzultantskom sektoru, u kojem su prezentacije često i jedini “fizički” proizvod koji konzultanti isporučuju klijentima. U korporacijama, posebno multinacionalnima, na strateškoj se razini gotovo sve odvija kroz prezentacije – od odluka o ulasku na nova tržišta i akvizicijama do partnerstava i novih strategija. Kod takvih je projekata, objašnjava, prezentacija podloga za donošenje odluka, zbog čega njezina kvaliteta izravno utječe i na kvalitetu same odluke. Pritom naglasak nije na dizajnu slajdova, nego na načinu na koji je priča strukturirana i koliko je argumentacija uvjerljiva.

Objašnjava da su prezentacije, kada ih promatramo u njihovoj suštini, vještine utjecanja i uvjeravanja:

“Isti projekt možete prezentirati na način da od publike dobijete odgovor “ne”, a da ste ga prezentirali drugačije, mogli ste dobiti odgovor “da”. Dakle, utjecaj prezentacije nikako nije “soft”, vrlo je stvaran i opipljiv. Nikako nisam za to da se loše ideje, projekti ili usluge samo upakiraju u dobru prezentaciju, ali za brojne dobre ideje, projekte ili usluge zaista je šteta da nisu adekvatno prezentirani. Drugi ljudi (još uvijek) ne mogu ući u našu glavu pa s našim idejama dolaze u doticaj putem naših komunikacijskih vještina.”

Interes za prezentacije razvio je još tijekom studija, kada se prvi put susreo s njima. Dok je radio u korporaciji, razmišljao je o pokretanju vlastitog biznisa, iako nije očekivao da će upravo prezentacije postati njegov posao. Vidio ih je kao ideju koju može pokrenuti odmah i bez velikih ulaganja, dok ne pronađe onu za svoj “pravi” biznis. Kada je dobio priliku napustiti korporaciju pod dobrim uvjetima, nekoliko se godina, uz prezentacije, paralelno bavio i proizvodnjom te prodajom jedrilica. Na kraju se pokazalo da su upravo prezentacije postale njegov – pravi biznis.

U našem se razgovoru prisjetio i početaka:

“Prije 14 godina krenuo sam s jednom radionicom (kako osmisliti prezentaciju) i uslugom izrade prezentacije po narudžbi. S vremenom sam širio vidike, a time i svoju ponudu i na druge aspekte prezentacija i prezentiranja: PPT, vještine izvedbe… Uvidio sam da parcijalna rješenja nisu prava rješenja i da za uspješnu prezentaciju treba imati sve: koncept, priču, vizuale i nastup. To je posebno slučaj s high-stakes prezentacijama, što su ujedno prezentacije za koje me klijenti najviše angažiraju.

Iako se nominalno držim prezentacija, mojim klijentima je jasno da svi ti prezentacijski principi vrijede i za druge tipove komunikacija, primjerice pisanje mailova ili kad osobu na hodniku ‘uhvatiš za rukav’ da joj nešto rastumačiš ili je u nešto uvjeriš. Naravno da sve to vrijedi i za privatnu komunikaciju jer ljudski mozak ne funkcionira drugačije jednom kad prođemo ulazna vrata tvrtke. Jedni ljudi komuniciraju s drugim ljudima – princip je isti, a sve su ostalo nijanse.”

Greške su iste, bez obzira na industriju

Kada su prezentacije u pitanju, kaže, svi žele biti jasni, uvjerljivi i zanimljivi. Bez obzira na temu, izlagačima je zajedničko da složene sadržaje moraju predstaviti na jednostavan način te osmisliti izlaganje koje će ih dovesti do željenog poslovnog cilja i po kojem će biti prepoznatljivi. Manje je važna tema i govori li se o jogurtu, blockchainu, maloprodaji, financijama, marketingu ili nabavi.

Specifičnosti i prilagodbe kontekstu postoje, ali alati koje daje klijentima prilično su univerzalni:

“Osnovni principi storytellinga, dizajna, verbalne ili neverbalne komunikacije vrijede u svim industrijama i funkcionalnim područjima. Upravo je to i jedan od češćih A-HA momenata koje ljudi dožive na radionici. Prava je vrijednost saznanje da te iste alate i principe mogu upotrijebiti za bilo koju buduću prezentaciju, neovisno o temi, industriji ili svom radnom mjestu.”

Krejči ističe kako ljudi najčešće znaju što žele postići, ali ne i kojim putem do toga doći. Klijenti mu često dolaze s idejom što ne valja i što žele popraviti, no tijekom rada pokaže se da je pravi problem negdje drugdje. Kao primjer navodi klijente koji traže trening PowerPointa, a već kroz nekoliko primjera postane očito da glavni nedostatak nije izrada slajdova, nego nejasna struktura i priča. U tome je i najveći izazov njegova posla – odlučiti treba li klijentima dati ono što traže ili ono za što vjeruje da im je doista potrebno.

Dodaje i kako su rezultati istraživanja o učinkovitosti prezentacija prilično poražavajući. Naime, oko 80% svih prezentacija publika ocjenjuje dosadnima i/ili nejasnima, pri čemu je takve nedostatke uvijek lakše prepoznati u tuđim nego u vlastitim prezentacijama. Glavni je izazov, govori, to što rad na prezentaciji još uvijek ne doživljavamo kao pravi rad:

“Prezentacija je nešto što se složi na brzinu, obično večer prije same prezentacije. Tu nije stvar samo na pojedincu, cijeli je sustav očekivanja tako posložen da to zaista jest nešto što se može napraviti za sat-dva. Na slajdove se stavi par natuknica i pokoja fotografija i to je to, što se tu ima znati. Prezentacije koristimo kao sinonim za PowerPoint, umjesto kao sinonim za priču. Rezultat tog pristupa je statistika koju sam spomenuo na početku odgovora. Želimo li promijeniti statistiku, trebamo promijeniti pristup. Ako smo na to spremni, tehnike, alati i recepti za dobru prezentaciju uopće nisu komplicirani.”

Uz spomenutu statistiku, govori Luka, može se povezati i strah od javnog nastupa, koji ne korelira s uspješnošću osobe. Kao potvrdu tome navodi brojne sportaše i pjevače koji se, unatoč dugogodišnjim karijerama, i dalje suočavaju s istim izazovom. Iako osjećaju nelagodu, nastavljaju se izlagati takvim situacijama umjesto da ih izbjegavaju, što smatra hrabrim. Dodaje i kako ne treba čuditi ni loš prosjek ni odbojnost prema javnom nastupu jer nas tome nitko sustavno nije učio. Ne postoji sustavan pristup ni obrazovanje iz područja prezentiranja i javnog nastupa, a prva iskustva većine ljudi vezana su uz školu i prozivanje pred razredom, što svakako nije pomoglo.

Objašnjava kako je trema samo jedan dio vještina izvedbe prezentacije, koje dolaze na samom kraju cijelog procesa. Na to kako ćemo se osjećati kada stanemo pred publiku utječe sve što joj prethodi – od načina na koji smo osmislili koncept prezentacije pa nadalje. Upravo zato tehnike za upravljanje tremom, poput vježbi disanja, mogu pomoći, ali predstavljaju tek jedan dio šireg pristupa ako se problem promatra cjelovito.

Razlog tome ne vidi samo u nedostatku iskustva, nego i u obrascima koje smo godinama usvajali. Moguće je, kaže, da su nas mnogi učili na pogrešan način, iako u najboljoj namjeri.

Kao primjer izdvaja dobro poznato i često citirano “pravilo” prema kojem je 93 % komunikacije neverbalno, iako je njegov autor kasnije pojasnio da je riječ o pogrešnom tumačenju rezultata istraživanja. Smatra da postoji niz razloga zbog kojih smo danas u takvoj poziciji, ali i da se oni mogu mijenjati ako postoji volja. Kada govori o školskom sustavu, naglašava da postoje uspješniji modeli iz kojih se može mnogo naučiti.

Alati se mijenjaju, principi ostaju isti

Prema Krejčiju, prezentiranje nikada nije samo sebi svrha, nego sredstvo kojim želimo ostvariti određeni cilj – bilo da je riječ o pridobivanju investitora, dobivanju odobrenja menadžmenta za projekt ili inspiriranju publike na konferenciji. Stoga, uspješna prezentacija danas znači isto što je značila i u bilo kojem drugom razdoblju. PowerPoint nije stvorio prezentacije; one postoje mnogo dulje od alata kojima ih danas izrađujemo:

Prezentirali smo i uvjeravali jedni druge oduvijek, samo su se alati promijenili: nekad smo pričali te crtali štapom u pijesku, a danas pričamo uz slajdove. Osnovni principi uvjeravanja, a koji vrijede i danas, postoje zapisani najmanje od antičkih vremena. Jedino što vidim specifičnim za sadašnji trenutak jest dolazak AI-ja te očekivanja da će stroj od nas preuzeti kompletan proces razmišljanja i kreiranja sadržaja. To je toliko velika tema da neću ni pokušati odgovor unutar ovog pitanja, ali je svakako tema koja mijenja mnogo toga, pa tako i svijet prezentacija.”

Kao primjer prezentacije koja je napravila stvarnu razliku, često izdvaja startup koji mu se obratio zbog izrade pitch prezentacije za investitore. U trenutku kada su ga kontaktirali, imali su dovoljno sredstava za još svega nekoliko mjeseci poslovanja, a bez novog investitora prijetilo im je zatvaranje:

“Poslali su mi postojeću prezentaciju i rekli da su je već poslali na više od stotinu adresa, ali odgovora ili uopće nije bilo ili je bio negativan. Pomogao sam im izraditi novu prezentaciju u kojoj nije ostalo gotovo ništa od stare, a zatim im predložio da je ponovno pošalju na sve iste adrese. Pristali su vrlo nevoljko jer su, kako su mi rekli, bili uvjereni da investitori jednostavno nisu zainteresirani. Međutim, pokazalo se da nisu bili nezainteresirani za njihovu ideju, nego za način na koji je bila predstavljena. Ideju zapravo uopće nisu razumjeli. Kada se prezentacija promijenila, odjednom su postali zainteresirani.”

To je samo jedan od brojnih primjera koje izdvaja – dok su neki, poput ovoga, pokazali da kvalitetna prezentacija doista može promijeniti ishod, u korporativnom okruženju često mu se polaznici radionica naknadno javljaju kako su ih nadređeni, prvi put u karijeri, pohvalili za prezentaciju.

Nova knjiga “Kuharica prezentiranja”

U uvodu sam spomenula i Lukine dvije knjige, “Kuharica prezentacija” i “Kuharica prezentiranja”.

Prva je objavljena prije tri godine, posvećena je pripremi prezentacije i dosad je prodana u gotovo tisuću primjeraka. Nova knjiga fokusirana je na izvedbu te verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Uz savjete, donosi i ilustracije te stripove talentirane Hane Tintor, što se nadovezuje na Lukinu filozofiju da uspješna prezentacija obuhvaća sve njezine elemente, ali i da ozbiljne teme mogu biti ispričane na zanimljiv način

“Obje knjige namijenjene su svima koji u okviru posla više ili manje redovno pripremaju i/ili prezentiraju i koji ne žele biti dio statistike 80% dosadnih i nejasnih prezentacija i prezentera. Namijenjene su svima koji si žele povećati šanse za odgovor ‘da’, a ne raditi kako se oduvijek radilo. Kao prave kuharice, sastoje se od niza recepata koje početnici trebaju slijediti, a napredni se kuhari njima mogu i malo poigrati te zamijeniti maline s borovnicama”, kaže.

Dodaje i da obje knjige pokazuju kako izvući maksimum od “namirnica” koje imamo na raspolaganju. Budući da nisu vezane uz PowerPoint ni bilo koji drugi alat, zamišljene su kao bezvremenski priručnici koji ostaju jednako primjenjivi bez obzira na tehnologiju. Njihovu vrijednost prepoznali su i čitatelji – “Kuharica prezentacija”, odnosno englesko izdanje “The Presentation Cookbook”, na Amazonu je uglavnom rangirana među prvih stotinjak knjiga u kategoriji koja broji više tisuća naslova.

Savjet koji vrijedi zapamtiti

Iako su njegove knjige prepune korisnih savjeta, za kraj razgovora zamolila sam ga da izdvoji jedan koji bi mogao primijeniti svatko kome predstoji važna prezentacija pred klijentom ili menadžmentom:

“Skrenuo bih pozornost na nešto što je toliko očito, a opet često ostane neprimijećeno. Sam pojam glasi ‘prezentacijske vještine’. Ne talenti, nego vještine. Lako je upasti u zamku i pomisliti da su neki ljudi za to jednostavno talentirani, a drugi nisu. Vrhunske sportaše u medijima gledamo kako treniraju, dok vrhunske prezentere ne vidimo pa mislimo da to ne rade i da su jednostavno takvi rođeni. Neovisno o talentu, predispozicijama ili trenutačnoj razini vještina, svatko tko uloži trud ostvarit će velik napredak. Kao i svaka druga vještina, ni one prezentacijske se ne nauče preko noći, nego se bruse, dorađuju i unapređuju. A sve se to događa – ponavljanjem.”

Objašnjava da se upravo to događa mnogim “iskusnim” prezenterima koji, unatoč iskustvu, i dalje nisu dobri. Da bi se napredovalo, potrebni su strukturirana povratna informacija i namjera da se ciljano radi na “drilanju” onoga što treba poboljšati. Upravo je to, zaključuje Krejči, razlika između vježbanja i treniranja, pri čemu treniranje dovodi do znatno bržeg napretka:

“Taj put mogu vam ubrzati i olakšati ljudi poput mene, ali mi smo samo odskočna daska na vašem putu. Neka svaka iduća prezentacija bude jedan posto bolja od prethodne, a onda je sve stvar broja ponavljanja. Stoga, idući put kada se pojavi prilika za prezentaciju, umjesto da kažete ‘Samo ne ja’, recite ‘Ja ću!’.”

FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo