Nova rubrika na After5, “Hrvati u inozemstvu”, prošlog nas je mjeseca odvela u Amsterdam, a sada je na redu Pariz. Dašak pariške svakodnevice s nama je podijelila Mihaela Cicvarić, product marketing menadžerica zaposlena u SaaS tvrtki koja razvija alate za sales automatizaciju.
Osim što radi posao u kojem istinski uživa, Mihaela je svoj afterwork ispunila malim ritualima zbog kojih je svaki dan poseban: od pauze koju rado provodi u parku uz kavu, preko sportskih i kulturnih aktivnosti, do dugih šetnji i odlazaka na tržnicu. Provela nas je svojim radnim danom u lemlistu i otkrila adrese vrijedne “pinanja” na mapi za neki od sljedećih posjeta Parizu, koji je Mihaelina adresa već četiri godine.
Za početak nam se predstavi i reci više o sebi! Tko si, čime se baviš i kako je izgledao tvoj put od Zagreba do Pariza?
Rođena sam i odrasla u Zagrebu, a danas živim u Parizu. Po struci sam ekonomistica te radim kao Product Marketing Manager u SaaS industriji.
Oduvijek sam željela dio karijere graditi negdje vani. Studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dao mi je prostor za više internacionalnih prilika, uključujući semestralni studij na Católica Porto Business School. To je bilo jedno od onih iskustava koje vam ne promijeni samo adresu na par mjeseci, nego i percepciju vlastitih granica. Nakon toga, paralelan rad uz fakultet i redovno polaganje ispita omogućili su mi da s 25 godina, kada sam počela pratiti poslovne prilike u Parizu, već imam dovoljno iskustva za ciljanje uloga s “težinom”.
Koliko dugo živiš u Parizu i što te potaknulo na preseljenje?
Često čujem kako Pariz ne odabereš, nego ti se dogodi. Tako se i meni dogodio prije četiri godine.
Nikad prije nisam maštala o Parizu, dapače, New York je bio više moj stil. Prvi put sam ga posjetila usred pandemije, kada je sve ono po čemu je grad poznat bilo zatvoreno. Bez barova, ljudi i prepoznatljive živosti. I ipak sam se uspjela zaljubiti u njega. Bio je to čisti osjećaj koji ni danas ne znam do kraja objasniti. Sjećam se da sam jedne večeri samo nazvala mamu i rekla joj da ću se preseliti ovdje. Nekoliko mjeseci kasnije, to se zaista i dogodilo.
Što ti je u prvim mjesecima u Parizu bilo najizazovnije, a što te odmah osvojilo?
Kao vrlo vizualnog tipa, prvo me svakako osvojila estetika grada. Topla svjetla, haussmannovska arhitektura, raskošni vrtovi. Uz to, bogat kulturni sadržaj i vrhunska gastronomija. Ljudi su selektivni oko toga koga puštaju blizu, ali kada to učine, iznimno su topli.
Ipak, ne treba se zavaravati. Pariz nije “pick-me“. U isto vrijeme je zavodljiv i neuhvatljiv, profinjen i kaotičan, romantičan, a i vrlo sirov. Pun mlade energije, ali star i bogat poviješću. Upravo je taj kontrast ono što ga čini posebnim, ali i ono što ne može svatko pratiti.
Radiš kao Product Marketing Manager u lemlistu. Možeš li nam približiti što ta uloga zapravo znači?
Za sve kojima leži i analitički i kreativni svijet, od tehnologije do pretakanja kompleksnih ideja u jasne priče, product marketing je prirodan fit. Moja uloga uključuje suradnju s timom produktnih menadžera, od kojih svaki razvija svoj dio aplikacije, od data inteligencije do AI značajki te osiguravanje da ono što oni grade korisnici razumiju, žele usvojiti, i dugoročno koriste. To znači jasno definirati kome su značajke namijenjene, koji problem rješavaju, zašto su bolje od alternativa te isplanirati marketinšku strategiju njihovog izlaska na tržište.
Kako se tvoja pozicija uklapa u trenutnu AI transformaciju industrije? Koliko se tvoj posao promijenio u posljednjih godinu-dvije?
Umjesto da AI gledam kao prijetnju, od početka ju koristim kao alat. U produktu, fokus više nije na neprestanom dodavanju novih funkcionalnosti koje AI može replicirati, nego na pojednostavljenju procesa za korisnika. Upravo zato uloge poput product marketinga danas postaju još važnije. Na kraju dana, netko i dalje mora znati artikulirati vrijednost svega što je AI generirao i jasno iskomunicirati smisao za korisnika.
U firmi smo uvelike potaknuti na eksperimentiranje s AI-jem. Primjerice, imamo dane posvećene razvoju vlastitih AI agenata. Tako smo nas troje u svega par sati razvili alat koji centralizira korisničke fraze i služi kao baza kreiranju relevantnih marketinških poruka.
“Ipak, držimo se jasnih granica. AI nije podržan kao zamjena za vlastito razmišljanje, prosudbu i donošenje odluka.“
Kako izgleda jedan tvoj tipičan radni dan u Parizu?
Ured nam se nalazi u centru Pariza, na najvišem katu poslovne zgrade, s 360 stupnjeva pogledom na grad.
Radni dan mi je vrlo dinamičan i gotovo nikada isti. Prolazim kroz razvojnu mapu aplikacije i prioritiziram materijale koje je potrebno pripremiti – od web stranica, newslettera, demo videa do ostalih promo i edukativnih sadržaja. Ponekad to uključuje i snimanje korisničkih intervjua u studiju, organiziranje webinara, kao i aktivaciju na eventima.
Pauzu za ručak volim zaokružiti šetnjom kroz Palais-Royal park i duplim espressom. Radni dan obično završava nakon šest, kada velik dio grada, sasvim tipično za Pariz, odlazi na apéro.
Kakva je radna kultura u lemlistu?
lemlist je do 50 milijuna dolara ARR-a (op.a. predvidivi dio prihoda koji tvrtka očekuje godišnje od postojećih ugovora ili pretplata) došao bez oslanjanja na fundraising, što je velika rijetkost u industriji u kojoj je rast često poguran vanjskim kapitalom. Otkad sam se pridružila timu, narasli smo tri puta, uz zdravu profitabilnost i visoku evaluaciju. Za takav uspjeh bih izdvojila ključan preduvjet: visokokvalitetni ljudi, bez kompromisa. Neke od naših mantri su: “No babysitting”, “Get shit done” i “Deliver wow”, i mislim da vrlo dobro opisuju način na koji funkcioniramo.
To su vrlo različiti profili koje povezuje jedno – osim što predano rade svoj posao, paralelno ulažu i u sebe i zdrave navike. Njeguju zanimljive hobije, razvijaju osobne projekte, ulažu u obiteljski život i znaju se dobro zabaviti. Upravo takvo okruženje, umjesto imposter sindroma, budi dodatnu motivaciju.
Tech-industrija je još uvijek dosta “male-dominated”. Kako se ti snalaziš u takvom okruženju i jesi li se susrela s nekim izazovima na tom putu?
Od početka karijere držim se mindseta koji me više puta spasio intimidiranosti: standardi se ne komuniciraju, nego su nusprodukt načina na koji živite, radite i pojavljujete se. Ako želiš da te drugi shvate ozbiljno, shvati se ozbiljno. Veliku motivaciju pritom crpim od žena iz industrije. Imam sreću raditi s inspirativnom CMO i kolegicama s kojima dijelim kanal #parisian-girls, naš mali prostor za ženske teme unutar pretežno muškog okruženja.
Sve su prisutnije i zajednice poput Women in SaaS ili Ladies Who Tech, koje organiziraju panel-diskusije i networking događanja. Mislim da danas postoji vrlo vidljiv pomak, i to u oba smjera: sve je više žena u produktu, ali i sve više muškaraca u marketingu.
Koje si vještine ili znanja morala najbrže usvojiti nakon dolaska u Pariz, a da ih ranije možda nisi razvijala?
Definitivno konstantan izlazak iz zone komfora. Život ovdje vas brzo nauči da se morate više izložiti – pojaviti se, prići, postaviti pitanje. Neka od mojih najboljih poznanstava i poslovnih prilika proizašla su upravo iz takvih trenutaka. Također, biti vokalniji oko uspješnih rezultata. Nije dovoljno raditi u izolaciji i pritom razvijati frustraciju kada trud ostane neprepoznat. Ako sami ne date vidljivost vlastitom radu, teško je očekivati da će to netko drugi učiniti.
Kako bi usporedila poslovnu kulturu u Hrvatskoj i Francuskoj – po pitanju komunikacije, feedbacka, hijerarhije i balansa privatnog i poslovnog života?
Ovdje je manje fokusa na formalnoj hijerarhiji, a više na samostalnosti i konkretnom rezultatu. Strukture su “ravnije” i nitko se ne ustručava zasukati rukave i uskočiti gdje treba. Suprotstavljena mišljenja nisu samo dopuštena, nego i poželjna. Ako se svi sa svime slažu, vrlo je vjerojatno da nešto nedostaje. Pogreške su prihvaćene, dokle god ih znate preuzeti, razumjeti i iz njih naučiti.
Puno se radi, ali se jednako tako ulaže i u balans. Imali smo, primjerice, radionice disanja, cold plunging i team buildinge na prekrasnim lokacijama. Meni je osobno najdraža ipak kuća na jugu Francuske, gdje možemo otići raditi na daljinu.
Pariz često romantiziramo, ali realnost života tamo zna biti drugačija. Kako danas izgleda tvoja svakodnevica izvan posla?
Moja je svakodnevica zapravo dosta nježna i ritualna jer sam je kao takvu gradila godinama. Uključuje sport, duge šetnje uz dobar podcast ili poziv s obitelji, odlazak po cvijeće i namirnice na lokalni market te predahe u nekom od vrtova. Članstvo u les Amis de l’Opéra omogućuje mi prioritetan pristup baletnim i opernim izvedbama, u kojima često uživam. Uz to, u gradu je gotovo uvijek neka izložba vrijedna posjeta.
S prijateljima, najviše volim isprobavati nove restorane, iako jednako volim i ugostiti doma uz dobru hranu i još bolje razgovore.
Postoji li neka rutina koju si razvila i bez koje više ne možeš zamisliti svoj dan?
Hodanje svuda i posvuda postalo mi je gotovo dio emocionalne higijene. Ne znam je li to zato što grad ima toliko vizualnog karaktera ili zato što ne vozim u Parizu, ali zaista mi pomaže da razbistrim glavu, usporim i upravo tada najviše prakticiram zahvalnost.
Kaže se da Parižanke imaju onaj neuhvatljivi “je ne sais quoi”. Kako ga ti vidiš i postoji li zapravo neka tajna iza toga?
Baš kao i na trenutno viralnom primjeru Carolyn Bessette-Kennedy, “javna tajna” je da neopterećenost i samopouzdanje djeluju magnetično. Pa tako i njihov stil nije nužno “savršen”, nego autentičan. Dobro poznaju što im pristaje i ne žive pod pritiskom trendova. Odjeća nikada ne nosi njih – one nose odjeću. Također, vrlo su dobre u balansu discipline i uživanja. Svjesne su zdrave prehrane i kretanja, ali bez rigidnosti kada je trenutak za dobar desert ili čašu kvalitetnog vina.
Idemo malo i o beautyju. Koje su tvoje go-to francuske beauty preporuke?
Moji favoriti iz ljekarni su Caudalie Vinoperfect serum, La Roche-Posay Hyalu B5 serum i A313 Vitamin A krema. Zdrav glow najviše dugujem Chanel Hydra Beauty Micro serumu za lice, a za tijelo Lait Virginal Tubéreuse du Mexique kuće Buly 1803. Za dotjerani, ali nenametljivi make-up Chanel Les Beiges Touche de Teint, Dior Backstage Lash Curler te smeđe Lancôme maskare.
Od parfema, ostajem vjerna kući By Kilian, posebno mirisu Angels’ Share, kao i Grand Soiru kuće Maison Francis Kurkdjian, koji jednako dobro funkcionira i na ženama i na muškarcima.
Vodič za Pariz iz prve ruke
Kao prava lokalka koja u Parizu živi već četiri godine, Mihaela Cicvarić složila je vodič kroz grad u kojem otkriva gdje jesti i popiti čašu vina, koje terase vrijedi uhvatiti, gdje u shopping, ali i gdje otići kada želimo malo usporiti, napuniti baterije ili odraditi trening.
Gdje jesti i popiti čašu vina ili koktel? Cassaro’s za atmosferu, Lafayette’s za francusku estetiku, Judy za zdravi brunch, a Le Café de l’Esplanade za odličan cheesecake i pommes frites. Za intimni ugođaj Le Bar Bibliothèque u Saint Jamesu te live jazz večere Joséphine bara.
Koje terase ne smijemo propustiti? Dvorište Ralph’s restorana i skrivenu terasu Bara 8. Café de la Mairie za people-watching, kao i kvartovsku klasiku La Palette.
Koje su najbolje shopping adrese? Le Bon Marché za luksuzni shopping, Citypharma za francusku skincare klasiku, a Jovoy za niche parfeme. Za klasične komade biram Uniqlo, Massimo Dutti, COS, Max Maru i Toteme.
Gdje ići ako nas zanimaju sport & wellness? Burning Bar za sculpting u vrućoj sobi, Snake & Twist za Lagree megareformer, a klub Klay kao teretanu s wellnessom. Besplatna, ali nimalo manje posebna opcija, trkačka je staza sportskog centra Émile Anthoine, s pogledom na Eiffel.
Što bi preporučila nekome tko je prvi put u Parizu? Uzmite delicije iz La Grande Épicerie pa predahnite na klasičnim zelenim stolicama Jardin du Luxembourga. Potom krenite u šetnju kroz Saint-Germain-des-Prés kvart i posjetite neki od muzeja. Osim poznatih klasika poput Orsaya, Musée Rodin ima prekrasan eksterijer, dok je L’École des Arts Joailliers zanimljiva ljubiteljima nakita. Ako se želite razmaziti, preporučila bih tea time uz Cedric Grolet slastice u Le Meuriceu, čiji su stropni murali inspirirani svijetom Salvadora Dalíja. Za chic suvenire vrijedi posjetiti prvi Diptyqueov butik ili Louise Carmen za personalizirane bilježnice. Moj najdraži zalazak sunca i dalje je onaj s jednostavne javne klupice na mostu Pont Neuf.
Galerija
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo
