Od Albanije do Vijetnama: Forbes je objavio popis najboljih zemalja za život u mirovini

Kao uvod u taj sve izraženiji trend, Forbes piše o bračnom paru Schmitz koji se uoči odlaska u mirovinu počeo sve više brinuti zbog političke situacije u SAD-u i vlastitih financija. Dorsie i Dan Schmitz živjeli su u velikoj kući na imanju u Blanchardu, ruralnom gradiću u Michiganu s oko 3.100 stanovnika, udaljenom sat vremena vožnje od Grand Rapidsa. Troškovi života ondje su oko 20 posto niži od američkog prosjeka, no željeli su drugačiji način života, za koji nisu bili sigurni da si ga mogu priuštiti u SAD-u. Osim toga, kao međurasni par liberalnih svjetonazora, nisu bili zadovoljni smjerom u kojem se razvija američka politika. “U SAD-u nismo mogli pronaći život kakav smo željeli”, kaže 63-godišnji Dan, bivši menadžer telekomunikacijskih operacija.

Zašto Amerikanci sve češće odlaze u mirovinu izvan SAD-a?

Razmatrali su preseljenje u Portugal, Grčku, Francusku i Tajland, zemlje koje se nalaze na Forbesovoj listi najboljih destinacija za mirovinu u inozemstvu u 2026. godini. No Tajland im je bio prevlažan, kaže Dan, a ostale zemlje nisu nudile kombinaciju niskih troškova života – otprilike upola manjih nego u SAD-u – i atmosfere koju su pronašli u Albaniji, još jednoj zemlji s Forbesove liste. Zato su se u travnju preselili u Vloru, obalni grad s oko 78.000 stanovnika, gdje za trosoban stan u blizini šetnice Lungomare, živahne gotovo pet kilometara duge promenade uz Jadransko more prepune kafića, plaćaju 1.100 dolara mjesečno. Jednogodišnja turistička viza daje im dovoljno vremena da upoznaju zemlju i odluče hoće li zatražiti dugoročniji boravak.

Prema posljednjim službenim podacima, krajem 2024. godine čak 712.000 Amerikanaca primalo je mirovinu iz sustava socijalnog osiguranja dok su živjeli u inozemstvu, što je 20 posto više nego 13 godina ranije. Ipak, istraživanja pokazuju da danas još veći broj Amerikanaca ozbiljno razmatra takav potez.

Preseljenje u drugu zemlju velika je životna odluka koja zahtijeva temeljito istraživanje, spremnost na prilagodbu i određenu dozu pustolovnog duha. Upravo zato mnogi budući iseljenici prije konačne odluke odabranu destinaciju najprije testiraju kroz godišnji odmor ili kraći boravak. Schmitzovi su, međutim, odlučili napraviti potpuni zaokret – prodali su kuću u Michiganu i riješili se gotovo svih stvari koje su posjedovali. Dorsie, 66-godišnjakinja koja je radni vijek provela u industriji kozmetike, kaže da su razmišljali ovako: “Ako ćemo to napraviti, idemo do kraja.”

Najbolje zemlje za mirovinu

Kako bi pomogao onima koji razmišljaju o preseljenju u inozemstvo nakon umirovljenja, Forbes je sastavio popis od 96 privlačnih destinacija za život u mirovini u 24 države na pet kontinenata. Polovica zemalja na popisu nalazi se u Europi, a dvije su se prvi put našle u izboru – Mauricijus i Vijetnam, jedina država na listi u kojoj je i danas na vlasti komunistički sustav. Zemlje s ovog popisa, piše Forbes, ne gledaju na pojedinačne Amerikance kroz prizmu antiimigracijske i protekcionističke retorike Donalda Trumpa. Naprotiv, američke umirovljenike, pod uvjetom da raspolažu dovoljno velikom ušteđevinom ili stabilnim mirovinama, uglavnom doživljavaju kao gospodarsku prednost.

Jedna od zemalja u kojoj je najteže ostvariti pravo na trajni boravak jest Amerikancima susjedna Kanada. Ondje je umirovljenicima bez obiteljskih veza znatno otežano trajno preseljenje, i to zbog politike koja je uvedena još prije napetosti s Trumpovom administracijom, s ciljem ograničavanja troškova javnog zdravstvenog sustava. Ipak, Kanada je zadržala mjesto na Forbesovoj listi jer je nedavno znatno proširila definiciju obiteljskih veza, čime je otvorila više mogućnosti za preseljenje. Amerikanci u Kanadi također mogu boraviti do šest mjeseci godišnje, premda se pritom preporučuje privatno zdravstveno osiguranje. Budući da su životni troškovi u Kanadi tek neznatno niži nego u SAD-u, ona je ponajprije privlačna financijski bolje stojećim umirovljenicima koji si mogu priuštiti održavanje dvaju domova.

Za mnoge druge zemlje s popisa, objašnjava Forbes, financijska je računica ipak znatno povoljnija, ponajviše zbog nižih troškova stanovanja i zdravstvene skrbi. Neke od njih imaju i fleksibilnija pravila za umirovljenike koji žele nastaviti raditi, pa omogućuju takozvanim digitalnim nomadima da godinu ili dvije žive u zemlji i rade na daljinu dok istražuju odgovara li im ona za trajno umirovljenje.

Prilikom sastavljanja popisa, Forbesovi su urednici uzeli u obzir niz čimbenika: troškove života, porezno opterećenje (koje rijetko može biti povoljno, ali je uglavnom podnošljivo), kvalitetu i cijenu zdravstvene skrbi (američki Medicare ne vrijedi u inozemstvu, no zdravstvene usluge i osiguranje u pravilu su znatno jeftiniji nego u SAD-u), jednostavnost putovanja do obitelji, razinu kriminala i političke stabilnosti te mogućnost društvene izolacije, osobito u zemljama u kojima engleski nije široko rasprostranjen, a doseljenik ne govori lokalni jezik. U obzir su uzeli i koliko je teško dobiti dozvolu za dugotrajniji boravak u pojedinoj zemlji.

Popis uključuje i procjenu rizika povezanih s klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama. Upravo zbog toga na njemu nema Filipina ni Indonezije. Te dvije otočne države u Tihom oceanu i dalje zauzimaju prvo i drugo mjesto, odnosno smatraju se najrizičnijim zemljama među 193 države obuhvaćene najnovijim World Risk Reportom, koji se izrađuje pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.

Veliku pozornost posljednjih mjeseci privukli su šumski požari i ekstremne vrućine u Španjolskoj i Francuskoj. Ipak, izgorjelo je manje od jedan posto kopnene površine svake od tih zemalja. To je ipak podsjetnik koliko je važno detaljno istražiti lokalne uvjete prije preseljenja. Zbog povećanih klimatskih rizika Forbes je s ovogodišnjeg popisa uklonio Bordeaux, poznatu francusku vinsku regiju, kao i nekoliko lokacija u Španjolskoj, uključujući i popularnu Costa del Sol.

1. Albanija – Tirana, Drač, Saranda, Vlora
2. Argentina – Buenos Aires, Cordoba, Mendoza, Rosario
3. Austrija – Beč, Graz, Innsbruck, Salzburg
4. Belize – Ambergris Caye, Corozal, Caye Caulker, Placencia
5. Kanada – Calgary, Moncton, Niagara-on-the-Lake, Victoria
6. Kolumbija – Bogota, Cartagena, Medellin, Pereira
7. Kostarika – San José, Središnja dolina, Atenas, Santa Cruz
8. Cipar – Limasol, Pafos, Pyrgos, Larnaka
9. Francuska – Pariz, Lyon, Nica, Pau
10. Grčka – Atena, Krf, Kalamata i Solun
11. Irska – Dublin, Cork, Killarney, Waterford
12. Italija – Firenca, Bologna, regija Marche, Lombardija
13. Malezija – Kuala Lumpur, George Town, Ipoh, Melaka
14. Malta – Valletta, Gozo, St. Paul’s Bay i Qawra.
15. Mauricijus – Port Louis, Grand Baie, Flic-en-Flac, Tamarin
16. Meksiko – Mérida, Oaxaca City, Puerto Vallarta, San Miguel de Allende
17. Crna Gora – Podgorica, Bar, Perast, Tivat
18. Panama – Panama City, Boquete, Coronado, David
19. Portugal – Lisabon, regija Algarve, Cascais, Porto
20. Slovenija – Ljubljana, Bled, Piran, Celje
21. Španjolska – Barcelona, Bilbao, Kanarski otoci, Sevilla
22. Tajland – Bangkok, Chiang Mai, Koh Samui, Phuket
23. Urugvaj – Montevideo, Atlántida, Colonia, Punta del Este
24. Vijetnam – Hanoi, Da Nang, Ho Chi Minh, Hội An

FOTOGRAFIJE: Unsplash+