Većinu aktera dosadašnjih ‘Ulovljeni na izlasku iz ureda’ priča ulovili smo u njihovom radnom okruženju – u studiju, uredu, ordinaciji… Međutim, Nikita Glasnović, protagonistica najnovijeg izdanja naše teme, ugostila nas je u svojem splitskom domu, gdje je fotografkinja Lucija Drača ovjekovječila jedinstvene After5 trenutke: Nikitu dok priprema šalšu za svoj foodie projekt Sezona Preserves. No, do tog ćemo ukusnog dijela tek doći. Krenimo s poslom.
Bivša uspješna taekwondoašica i olimpijka živi između nekoliko lokacija (Malmö, Split i Zürich), a netom nakon našeg razgovora selila je u Zürich, gdje je za nju počeo jedan novi život koji uključuje poziciju Operation Specialist i posao od 9 do 5. Budući da joj je cijeli život bio obilježen strogom disciplinom, iznimno se raduje takvom modelu rada i kreiranju dnevnih rutina koje su u sportskoj prošlosti nerijetko izostajale. Ovakav izbor došao je nakon godina i godina provedenih u sportu koji ju je, uz neizbježna odricanja i trud, formirao u osobu kakva je danas.
Razgovarale smo o novostima na poslovnom planu, projektima u koje je uključena i, naravno, najdražim trenucima nakon posla: od Splita do Züricha.
Nikita Glasnović
Za one koji će te tek otkriti, podijeli s nama par rečenica o sebi!
Rođena sam u Švedskoj, a prije pet godina preselila sam se u Split, zbog karijere i sporta. Kada sam se prošle godine umirovila od sporta, razmišljala sam što napraviti sa svojim životom. Na kraju, dobila sam posao u Švicarskoj. Pomalo mi je čudno, no novi početak me baš veseli.
Dugo sam razmišljala što bih željela raditi i u kojem smjeru ići. Bilo mi je bitno dati si vremena, a ne samo odjuriti u nešto drugo. Skoro 15 godina živjela sam strogo i disciplinirano, sve je bilo podređeno rezultatima. Očekivanja su bila visoka i, da bih ostvarila rezultate, morala sam živjeti na jedan poseban način. Nisam se željela prebaciti u nešto gdje ću odmah nastaviti tako, već si dati prostora za refleksiju kako bih vidjela što želim dalje.
“Nisam se htjela ograničavati, već biti otvorena za sve.“
Godinu dana sam radila, putovala, okušala se u umjetnosti, tu je i projekt s marmeladama… I, taman kad sam mislila krenuti u tom smjeru, počela sam raditi u jednoj švicarskoj tvrtki s odjećom. Iako me modno područje zanima, nisam mislila da ću krenuti u tom smjeru.
Ovog ljeta izbjegavala sam sezonu u Hrvatskoj i radila u spomenutoj tvrtki u Zürichu. Grad mogu nazvati svojim trećim domom jer ga posjećujem već osam godina pa mi je bilo doista lako sebe vidjeti kako radim i živim tamo. Iako sam se nakon ljeta planirala vratiti u Hrvatsku, ponudili su mi posao u Švicarskoj koji nisam mogla odbiti. Moja pozicija je Operation Specialist, a zadužena sam za praćenje ciklusa odjeće. Uz posao, studiram umjetnost na diplomskom studiju u Švedskoj. Umjetnosti ću se vjerojatno vratiti jer ništa nije zauvijek, a planiram diplomirati za kustosicu.
Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?
Imam više zadataka koji se vrte oko tri različita zaduženja u firmi. Prije svega, tvrtka se bavi izradom muške odjeće po mjeri, najviše u preppy stilu. Funkcioniraju tako da kroz godinu nemaju sniženje, nego neprestano stare komade vraćaju u novu kolekciju. Ako se nešto ne proda nakon tri sezone, organizira se dvodnevni sale u jednoj od trgovina, a rasprodaja je vrlo popularna među Švicarcima.
Zadužena sam za praćenje ciklusa svih proizvoda; kako se vrte po sezonama, zatim organizaciju skladišta, pripremu prostora za novu kolekciju… Uz praćenje ciklusa i organizaciju skladišta, jednom tjedno sam fizički u trgovini. Mislim kako je to dobro iskustvo koje mi pomaže razumjeti kako ljudi kupuju i što možemo bolje napraviti. U ‘pozadini’ sam, zadužena za pomoć kupcima. No, primarni posao mi je praćenje i povezivanje skladišta i trgovine.
Što te najviše ispunjava u poslu?
Obožavam taj dio organizacije i traženja načina za optimizaciju i poboljšanje pojedinih dijelova poslovanja – da bude brže i jednostavnije za sve. Trenutno me najviše ispunjava što još nisam upoznata s tržištem, kao ni s retail industrijom. Nakon sporta i kratkog gastro iskustva, ovo je nešto skroz drugačije. Veseli me učiti nove stvari, kao i činjenica da imam prostora za rast i razvijanje. To mi je uvijek cilj, gdjegod da jesam. Nije bitno o kojem se području i branši radi, nego imam li prostora za napredak.
Koji su ti možda manje omiljeni trenuci u poslu?
Teško mi je sada reći, prerano je za žaliti se. Prije nego sam krenula, nije mi se svidjela ideja rada u trgovini, no odmah sam rekla da će me možda iznenaditi i biti odličan! Budući da je ovo novo za mene, sve me i dalje veseli jer nikad nisam radila 9-17. Radujem se imati rutine, znati kada sam slobodna, imati život poslije posla. Do sada sam bila u sportu u kojem sam bila 24 sata dnevno. I kada si slobodan, razmišljaš o prehrani, kretanju, mirovanju, spavanju, kako će svaka odluka utjecati na nastup na sljedećem turniru… Stalno sam morala razmišljati, zato kažem da je sportski život 24/7.
“Sad mi je wow što imam poziciju gdje idem na posao, imam zadatke, u 17 sam gotova s poslom i mogu se posvetiti sebi. “
Sezona Preserves – primijetila sam već prije ovaj sjajan projekt (koji stvara zazubice 🤤), reci nam više o njemu!
Riječ je o projektu o kojem sam dugo razmišljala. Godinama sam radila marmelade isključivo za sebe. Sve je počelo kada sam vidjela koliko u Hrvatskoj ima mnogo voća. Ljudi su, za razliku od Švedske gdje ima dosta uvezene hrane, svjesniji lokalnog, domaćeg i sezonskog. Kada sam se preselila u Split, išla sam na pazar svaki drugi dan i gledala kako iskoristiti namirnice. Razmišljala sam kako bih voljela jagode jesti u prosincu, kada je dostupnost voća znatno manja. Poželjela sam nešto drugo osim jabuka, a kada je došao svibanj s prvim slatkim jagodama, pomislila sam: Ok, ovo moram nekako sačuvati za prosinac kada je tmurno, hladno i dere bura.
Prve su količine bile male, samo za mene, a već sam iduće godine počela raditi više i dijeliti s ljudima. Bilo mi je bitno da je voće očuvano, a ne da je tipičan džem s mogo šećera. Na kraju sam imala spremište prepuno marmelada i pomislila koliko je cijela situacija postala luda. Ljudi su ih željeli kupiti, no kako mi to nije bio posao, nisam ih prodavala, već smo se više ‘mijenjali’, proizvod za proizvod i slično. Ipak, poželjela sam da mi marmelada postane primarni posao pa sam istraživala ima li na tržištu prostora za ovakav tip proizvoda. Primijetila sam kako ih je mnogo povezano s djetinjstvom, s bakama, djedovima… Poklopac je uvijek crveno-bijeli, karirani; pa sam si postavila pitanje: Mora li to biti tako, možemo li imati neki moderniji proizvod, pomalo umjetnički?
Željela sam da sadržaj teglice bude kvalitetan i podsjeća na djetinjstvo, no da je pakiranje moderno.
Kroz proces sam upoznala mnoge kreativce, što mi je otvorilo i vrata i oči, a pritom mi je predivno što sam dotaknula i svoj kreativni dio. Na Sezona Preserves više gledam kao na platformu za povezivanje te spajanje umjetnosti i hrane. Iako me svi pitaju za njih, radim ih za sebe i istraživanje. Cilj mi je da se jednog dana mogu kupiti u trgovinama, no novi posao u tome će me ipak malo usporiti. Međutim, mislim da na tržištu ima prostora za moje marmelade. Znam da će uvijek biti aktualne pa sam oko toga prilično mirna, ne žurim.
Gdje ideš nakon posla?
Sve ovisi u kakvom sam periodu jer pokušavam pronaći ravnotežu koju nikad nisam imala, sve je do sada bilo jako ekstremno. Jako mi je bitno slušati sebe. Mogla bih ti reći: idem trenirati, čitat ću knjigu… Ali, mislim da to nije realnost. Obožavam trenirati, pokušavam trenirati svaki dan. Prije sam trenirala triput dnevno, a sada se slušam i govorim si da nije nužno svakog dana odraditi trening, nego ako tijelo traži odmor i scrollanje po Instagramu, onda to i radiš.
Ima dana kada dođem doma i bole me noge jer sam cijeli dan bila u skladištu i tada sam gotova jer sam stajala 9 sati (u Švicarskoj rade 45 sati tjedno). Ponekad dođem doma, ležim na kauču, pričam s cimerima, kuhamo zajedno… Preko ljeta kupali bismo se na rijeci, jeli sladoled. Nekad znam i trenirati nakon posla, ali mi je bitno slušati sebe i to mi je trenutno najveći zadatak: pronaći balans gdje puštam sebi da radim što trebam, što me tijelo traži.
Dugo si se profesionalno bavila sportom koji te, vjerujem, prilično i oblikovao? Koliko je danas on dio tvoje svakodnevice i koliko stvari danas primjenjuješ koje si usvojila iz tog vremena?
Ne znam tko bih danas bila da nisam odrasla uz sport. Ne bih bila toliko fokusirana, sport mi je dao sve ono na što sam danas ponosna, sve je to zbog sporta.
“Naučio me disciplini, radnoj etici, odgovornosti i koliko moraš dati od sebe kada nešto želiš. Naučio me koliko je važno ulagati u sebe i koliko to daje rezultata. “
Mislim da te individualan sport gura u neki smjer gdje nikad nisi zadovoljan i imaš vrlo visoka očekivanja od sebe. Imaš osjećaj da ih nikad nećeš ispuniti i da uvijek možeš još. To su neke loše strane, ali mislim da ih možeš preokrenuti u pozitivnom smjeru i biti ponosan na sebe. Otkad sam stala profesionalno sa sportom, radila sam na sebi, pohvalila sam se i rekla da trebam biti ponosna na sve što sam napravila. Isto tako, naučila sam da je u redu stati s nečim, prekinuti i priznati si da nešto nije za mene. U sportu to nisam radila jer se uvijek može gurati malo dalje, ne odustati.
Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje između radnog i slobodnog vremena?
Volim trčanje, pilates i crossfit… Trening je taj koji mi najviše pruža, to mi je ostalo poput ‘droge’ od sportske karijere. Ali, također pokušavam iskoristiti kupanje ljeti, to mi je doza endorfina i to obožavam. Kuhanje mi je najdraže, veliki gušt. Dakle, tri stvari: trening, kupanje i kuhanje.
Omiljena afterwork mjesta u gradu? Stan, priroda, kafić… Štogod ti padne na pamet.
Za koji grad želiš da ti kažem? 😂 Ima dosta afterwork mjesta, mislim da nam je to svima nužno.
Recimo, u Splitu idem uvijek u Kava2 jer su tamo svi moji prijatelji, a nakon toga je na redu kupanje. Ako mi je dan bio dug, i samo se želim opustiti, to mi je to, nakon toga mogu ići spavati.
U Zürichu živim blizu jednog vinskog bara, Gamper Bar. Jako je opušteno, lijepo mi je jer se može nešto pojesti, popiti čašu vina. Živim u blizi kupališta Letten, gdje idem ljeti pa uživam u kupanju i sladoledu. To su mi neka omiljena afterwork mjesta.
Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?
U Zürichu je to ovako: dođem doma, pustim torbu pa se ili idem kupati ljeti ili idem u saunu zimi. Posebna je jer je napravljena tako da se, bez ozbira na hladnoću, možemo kupati u jezeru. Nakon toga slijedi druženje s prijateljima ili cimerima. To mi je savršeno.
FOTOGRAFIJE: Lucija Drača
