U samom centru Zagreba, u Amruševoj ulici, smješten je ured hrvatskog tima NTT Data, tvrtke koja posljednjih deset godina gradi lokalnu priču unutar jednog od najvećih globalnih tehnoloških sustava. Tim, koji danas broji 25 zaposlenika, bavi se računalnim programiranjem, IT savjetovanjem i Salesforce rješenjima, a paralelno s poslovnim rastom razvijao se i prostor u kojem svakodnevno rade, surađuju i razmjenjuju znanja. Projekt NTT 2.0 nastavak je razvoja ureda realiziranog 2019. godine, ali i odraz promjena koje su se u međuvremenu dogodile – u načinu rada, komunikaciji i organizaciji timova. Novi je kat zamišljen kao prostor koji prati dinamiku modernog poslovanja, s naglaskom na fleksibilnost, prilagodljivost i mogućnost stalne transformacije, ovisno o potrebama ljudi koji ga koriste tijekom dana.
NTT 2.0 ured
“Kada smo radili prvi prostor 2019., fokus je bio više na klasično organiziranom uredu i stabilnijem načinu rada. U međuvremenu su se dogodili remote i hibridni modeli rada, drugačija dinamika timova i veća potreba za okupljanjem kada zaposlenici dolaze u ured. Danas on nije više mjesto gdje svi dolaze raditi u isto vrijeme, nego je postao prostor susreta, razmjene znanja, radionica, edukacija i timske suradnje pa je fleksibilnost postala puno važnija nego prije”, govori Nera Jelaska, arhitektica koja stoji iza projekta uređenja NTT 2.0 ureda.
Kod NTT 2.0 smo odgovarali na pitanja: kako tim radi, kako se prostor mijenja tijekom dana, kako isti elementi podržavaju radionicu, predavanje, fokusirani rad i sastanak? Novi prostor u potkrovlju nema fiksne hijerarhije “recepcija – radni otoci – sala za sastanke”. Umjesto toga postoji promjenjiva konfiguracija jer je važnija brzina reorganizacije nego trajni raspored.
Središnji dio interijera čini veliki open-space osmišljen kao multifunkcionalna radna scena unutar koje se izmjenjuju radionice, sastanci, edukacije, individualni fokus i timski rad. Prostor funkcionira fluidno, kroz modularni sustav stolova i autorski dizajn namještaja koji omogućuje brzo slaganje različitih konfiguracija, od manjih radnih jedinica do većih postava za zajednički rad i prezentacije. Posebna pažnja posvećena je detaljima poput integriranog cable management sustava i tehnoloških rješenja koja prate svakodnevni rad bez vizualnog opterećenja prostora.
Prostor kojeg ljudi oblikuju kroz korištenje
Arhitektica nam je detaljnije pojasnila što znači pomak “od dizajna interijera prema dizajnu sustava”:
“Zidovi više nisu glavni alat organizacije, već to postaje modularni stol + spojni elementi + kabelska infrastruktura + mogućnost grupiranja. Drugim riječima, stol postaje građevni blok prostora. Ako se promijeni raspored stolova, mijenja se i funkcija prostora. To je onda više ‘industrijski’ pristup i podsjeća na dizajn sustava više nego na dekoraciju interijera. Taj pomak znači da prostor više ne promatramo samo kroz estetiku ili konačan raspored elemenata, nego kroz način na koji će se koristiti i mijenjati kroz vrijeme. Klasičan interijer često završava u trenutku useljenja, dok smo ovdje pokušali napraviti bazu koja može nastaviti živjeti i razvijati se.”
Ideja je da se o prostoru razmišlja kao o okviru – treba mu dati jasnu strukturu, logiku i mogućnosti, ali i ostaviti dovoljno slobode da ga ljudi dalje oblikuju kroz korištenje. Jelaska kaže kako joj je zanimljivo kada prostor potiče zaposlenike da istražuju različite načine korištenja; da ga prilagođavaju i otkrivaju nove scenarije rada koji možda u početku nisu planirani.
Arhitektica kaže kako su od početka znali da stolovi neće biti samo radna mjesta, nego će poslužiti i kao alat za organizaciju prostora. Zato su razvili modularni sustav koji može funkcionirati za jednu ili dvije osobe, odnosno za veće timske konfiguracije:
“Bilo je važno da promjena bude brza i jednostavna. Kod dizajniranja stolova pazila sam da se stolovi mogu spajati tvoreći različite oblike (“okrugli” stol, linearni stolovi, manje grupe stolova za radionice i grupni rad), a da i dalje funkcioniraju zasebno. Tako se došlo do oblika košnice koji omogućuje sve te scenarije. Nakon koncepta krenulo se u detalje: željeli smo da uz dulju stranu mogu sjediti dvije osobe, uz kraće po jedna, da element za produžne kabele istovremeno povezuje i učvršćuje dva stola, pa sve do proporcija nogu i ritma koji prati linijsku rasvjetu na stropu.”
“Nismo htjeli unaprijed definirati jedan ispravan način korištenja. Htjeli smo stvoriti okvir koji omogućuje različite scenarije i ostavlja prostor za spontanost.“
Rezultat je mogućnost da jedan dan u prostoru može izgledati potpuno drugačije od drugoga: ujutro može funkcionirati kao klasična radna zona za individualni ili timski rad, a kasnije se dio prostora može reorganizirati za radionicu, prezentaciju ili interno predavanje, pa ponovno vratiti u radni “režim”.
Što danas znači projektirati tech ured
Kao jedan od najvećih izazova projektiranja interijera ureda Nera Jelaska izdvaja pronalaženje ravnoteže između tehnološke funkcionalnosti i atmosfere prostora, odnosno pronalaženje načina na koji tehnologija može podržavati svakodnevni rad bez da postane glavna “tema” prostora. Pojašnjava kako je to u suprotnosti sa starijim tech uredima, gdje su monitori, kablovi, docking stanice i gadgeti često bili dio identiteta interijera. U NTT 2.0 ideja je bila da tehnologija postoji, ali da nije dominantna, nego da podržava rad i fleksibilnost, a prostor i dalje ostane ugodan i “ljudski”.
Zanimalo me i koliko fizički prostor danas može utjecati na kreativnost, razmjenu znanja i timsku dinamiku, posebno u tehnološkoj industriji? Jelaska smatra da prostor sam po sebi ne stvara kreativnost, ali može stvoriti uvjete u kojima se ona lakše događa:
“Može olakšati susrete, potaknuti spontan razgovor, omogućiti brzu razmjenu ideja ili jednostavno dati ljudima osjećaj da imaju slobodu koristiti prostor na različite načine. Važno je da prostor podržava i koncentraciju i interakciju. Najljepše mi je kada vidim da ljudi koriste prostor na načine koje nismo unaprijed zadali. Hackathoni, radionice, spontana preslagivanja, pa čak i DJ pult od radnih stolova – to znači da prostor živi dalje nakon projekta.”
Posljednjih godina IT industrija prošla je velike promjene, od remote rada do AI transformacije. To potvrđuju i iz NTT ureda pa kažu kako timovi više nisu nužno stalno fizički prisutni, a suradnja se odvija kroz različite formate. Zbog toga su prostor i promišljali kao infrastrukturu koja podržava različite načine rada, a ne kao mjesto fiksnih pozicija. U takvom načinu rada, ured i dalje ostaje važan kao fizičko mjesto za stvaranje timske kulture.
FOTOGRAFIJE: Marko Mihaljević
