Lažni uredi u Kini: Što stoji iza viralnog trenda održavanja privida zaposlenja

“Lažni” uredi u Kini

Nakon emitiranja skeča, ideja je brzo prešla iz fikcije u stvarnost. U gradovima poput Pekinga, Hangzhoua, Šangaja i Shenzhena pojavili su se prostori koji se oglašavaju kao uredi za “pretvaranje da radiš”. Novinarka The Diala u jednom je online obilasku takvog “ureda” u pekinškoj četvrti Yizhuang vidjela sve što biste očekivali: radne stolove, ljude kako tipkaju na laptopima, grickalice, pa čak i lažne platne liste. Za 30 do 50 juana dnevno, što je oko četiri do sedam dolara, korisnici dobiju cijeli doživljaj uredskog života, u prostoru koji izgleda kao pravi ured.

Jedna takva tvrtka u Shenzhenu objavila je slogan koji savršeno hvata bit cijele priče:

“Najbolji dio posla nije plaća, nego ljudi oko tebe koji se pretvaraju da su zaposleni.”

U promotivnom videu osnivač pokazuje uredski šah, piva spravljena od jarko plavih gljiva iz Yunnana i malu knjižnicu s udžbenicima kvantne mehanike.

Lokalni mediji opisivali su ove urede kao način održavanja privida zaposlenosti, izbjegavanja stigme nezaposlenosti i odvraćanja neugodnih pitanja zabrinutih članova obitelji. Novinarka kaže kako ju je to podsjetilo na priče iz Japana nakon velikog gospodarskog sloma koji je započeo 1989. godine. Tada su zaposlenici, iako su ostali bez posla, i dalje odijevali košulje i kravate te odlazili sjediti u knjižnice, samo kako bi izbjegli sram priznanja obitelji da su nezaposleni. Nije neobično što se ovaj trend “primio” u Kini: od pandemije nadalje, došlo je do usporavanja kineskog gospodarstva. Iako izvana djeluje snažno, unutar zemlje, pogotovo među uredskim radnicima, prevladava osjećaj nesigurnosti i razočaranja.

Odnos prema radu u Kini značajno se promijenio. Pad tržišta nekretnina smanjio je prihode lokalnih vlasti i doveo do rezova u javnom sektoru. Banke manje kreditiraju, što ograničava rast startupa i širenje poslovanja, dok su velike tehnološke tvrtke poput Alibabe i Baidua već treću godinu zaredom smanjile broj zaposlenih. Privatni tehnološki divovi, nekoć poželjno odredište ambicioznih radnika, danas se doživljavaju kao nestabilni i nesigurni, uz gotovo zajamčeno izgaranje. Poslovi u državnim tvrtkama, nekad smatrani tromima i nezanimljivima, sada su sve poželjniji zbog stabilnosti.

Prokletstvo 35 i nesigurnost zaposlenika na sredini karijere

Iako je javna rasprava o potencijalu umjetne inteligencije često optimistična, istodobno postoji i tjeskoba zbog toga što bi automatizacija mogla značiti za uredska zanimanja. Društvene mreže prepune su osobnih priča o otkazima i nezaposlenosti i govor o smanjenju broja zaposlenih i rezanju plaća postao je uobičajen. Najteže su pogođeni zaposlenici koji se nalaze na sredini karijere, koje se zamjenjuje mlađim i jeftinijim radnicima, prisiljavajući ih da se ponovno natječu na sve zatvorenijem tržištu rada. Taj fenomen ima i ime: “prokletstvo 35”.

Posljednjih godina, piše The Dial, ozbiljno je poljuljano uvjerenje da uredski posao jamči prosperitet. Kineski uredski radnici razvili su vlastiti rječnik za opis tog nezadovoljstva. Pojam neijuan (内卷), koji označava iscrpljujuću konkurenciju s minimalnim povratom, postao je dio svakodnevice. Toliko se koristi da se često skraćuje na juan. Tu je i moyu (摸鱼), što znači diskretno zabušavanje. Bailan (摆烂) označava potpuno odustajanje, dok banwe (班味), doslovno “miris posla”, opisuje stvarni ili psihološki trag korporativnog života. Neki biraju tangping (躺平), odnosno “ležati ravno”: povući se iz utrke, smanjiti troškove i voditi mirniji život, često u jeftinijem gradu.

U takvoj atmosferi razočaranja, novinarka se zapitala što privlači ljude tim “lažnim uredima” – što ondje rade cijeli dan i zašto se uopće pretvarati da rade ako su već umorni od samog koncepta rada?

Pretend to Work Co., uredi u kojima se zbilja radi

Ispred poslovne zgrade u predgrađu Pekinga, četrdesetak minuta vožnje istočno od poslovnog središta grada, velikim bijelim slovima stoji natpis 假装上班, odnosno “Pretend to Work Co./Pretvaraj se da radiš”. Na ulazu su buketi jarko narančaste pšenice umotani u crvenu i zlatnu foliju, tradicionalni dar u Kini prilikom otvaranja novog poslovnog prostora. Unutra se nalazi niski čajni stol, uobičajen u mnogim kineskim tvrtkama, kao i green screen prostor za livestreaming. Jedna vrata nose natpis “Ured predsjednika uprave”, a iza njih je – protupožarni izlaz.

Osnivač tvrtke Pretend to Work Co., koji se iz straha od mogućih posljedica odlučio predstaviti pseudonimom Zhu Jun, nudi novinarki The Diala čaj, što ona opisuje kao refleks nekoga tko je navikao primati klijente. Ljudi se često zaustavljaju ispred ureda kako bi fotografirali naziv, govori joj. Četvrt je poznata kao poligon za testiranje AI-ja i tvrtki iz sektora novih energetskih vozila. S prozora je povremeno vidjela autonomna policijska vozila ili robote za dostavu hrane kako polako prolaze ulicom.

Prostor ima sve što ima i moderan ured: zajedničke stolove, uredske stolce, bijelu ploču, staklenu sobu za sastanke. Natpis “Ured predsjednika uprave” vodi, kako Zhu kaže uz smijeh, ravno na protupožarne stepenice.

Tvrtku je pokrenuo prije samo nekoliko mjeseci, u travnju. Novinarka je naišla na nju na internetu; bila je jedan od najviralnijih “lažnih ureda” u Pekingu, s objavama koje su pregledane desecima tisuća puta. Ljudi koji dolaze isključivo kako bi održavali privid zaposlenosti rijetki su, govori joj osnivač. Jednom je ilustratorica došla na jedan dan kako bi roditeljima pokazala da ide u ured. Inače je freelancerica i zarađuje jednako dizajnirajući dva avatara za društvene mreže kao što bi zaradila mjesečnom plaćom u tvrtki. Uglavnom, ljudi koji dolaze – rade.

Jedna od redovitih posjetiteljica, Qin Yan, majka je dvoje djece koja je napustila posao administratorice u financijskoj tvrtki kako bi se posvetila odgoju djece. Kada je njezino starije dijete napunilo pet godina, poželjela se vratiti na tržište rada, ali ne i u klasični ured. Htjela je izgraditi nešto po vlastitim pravilima. Razvila je liniju NSFW paketa koji uključuju igračke, setove za uloge, unaprijed napisane scenarije i audio sadržaje. Zbog sadržaja namijenjenog odraslima, nekoliko puta je bila blokirana na platformama poput RedNotea i Douyina, koji su danas glavni prodajni kanali za mnoge brendove. Podršku je pronašla upravo među ljudima koje je upoznala u ovom uredu, koji su slušali njezine prezentacije i davali savjete.

Zhu kaže da je Pretend to Work Co. zamišljen za ljude poput njega, one koji su napustili ili izgubili korporativne poslove i žele krenuti vlastitim putem. Qin dolazi šest dana u tjednu. Ljudi koji dolaze u ove urede žele raditi, govori. Ipak, prihvatila je naziv “pretvaranje da radiš” jer još ne ostvaruje dobit. Ideja da su “lažni uredi” mjesta gdje nezaposleni odlaze kako bi umirili zabrinute članove obitelji više je meme nego stvarnost, objasnio je Zhu i dodao kako su on i drugi poduzetnici iskoristili tu ideju jer je bila dobar marketinški alat.

Privlačila je pažnju i ljude koji su se u njoj prepoznali, no u stvarnosti, netko tko je bez posla ne može si dugo priuštiti nerad jer je ekonomski pritisak prevelik. Dodaje kako je i sam riskirao pokretanjem ove tvrtke. Napustio je dobar posao u velikoj kompaniji. Nakon promjene menadžmenta, novi nadređeni doveo je svoje ljude, a Zhu je ostao bez stvarnih zadataka. Njegov se rad svodio na dolazak na posao i pisanje besmislenih izvještaja. Dao je otkaz, ali si nije mogao priuštiti da ne radi.

Danas njegovi klijenti nisu mladi freelanceri iz coworking prostora nego su, poput Qin, često stariji, s godinama iskustva u velikim korporacijama i s djecom. Imaju financijske obveze: školarine, kredite, troškove odgoja djece. Zhu se obraća ljudima koji još nemaju kapital za vlastiti ured, ali trebaju izgledati profesionalno pred vanjskim svijetom, klijentima ili potencijalnim klijentima.

Zašto “pretvaranje” u imenu zapravo štiti ljude

Ljudi u lažnim uredima zapravo se uopće ne pretvaraju, nego rade naporno. Nisu tamo da bi zabušavali, nego da bi pokrenuli novi posao ili unovčili pivremenu nezaposlenost. No, postavlja se pitanje zašto se stalno naglašava to “pretvaranje”. Novinarka je upitala Zianga Biaoa, ravnatelja Instituta Max Planck za socijalnu antropologiju u Njemačkoj, da objasni taj fenomen. Zašto ljudi žele reći da se pretvaraju, iako zapravo rade? Biao je rekao:

“To je način da pokažu da im je dosta. Nezadovoljni su društvenim normama i standardnim uredskim poslom, ali istodobno osjećaju da nemaju druge mogućnosti.”

Unatoč cinizmu i nezadovoljstvu, ti su radnici i dalje psihološki vezani uz ideju rada i ne žele se potpuno udaljiti od društva koje je snažno usmjereno prema ciljevima. S druge strane, Qin je rekla da, ako njezin pothvat propadne, uvijek može reći da se samo pretvarala da radi i da to nije bilo ozbiljno. Ta je pretpostavka djelovala kao psihološka sigurnosna mreža i pomogla joj da se osjeća manje usamljeno. Xiang kaže:

“Ovo je kolektivno pretvaranje među ljudima koji su nezaposleni ili ne vide budućnost u klasičnom korporativnom životu. Dolaskom ovamo osjećaju solidarnost. Žele zajedničko razumijevanje svoje situacije.”

Prilikom posjete uredima, novinarka The Diala primijetila je da su ljudi ondje snažno fokusirani na korištenje online platformi za prodaju svojih proizvoda. U Kini gotovo 70% stanovništva, oko 1,1 milijarda ljudi, posjeduje pametni telefon. Kupnja proizvoda izravno tijekom prijenosa uživo, gdje gledatelji mogu u stvarnom vremenu postavljati pitanja, daleko je češća nego u drugim zemljama.

Korisnici platformi poput Douyina i Kuaishoua ne koriste ih samo kao digitalne izloge, već i daruju kreatore virtualnim poklonima, od ruža i srca do sportskih automobila, koje kreatori potom mogu pretvoriti u pravi novac. Iako su iznosi pojedinačno mali, u velikim razmjerima mogu postati značajan prihod. Čak i usred gospodarskog usporavanja, Kina i dalje ima drugo najveće potrošačko tržište na svijetu, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država, što znači da se svaka pažnja potencijalno može unovčiti. U konačnici, pretvaranje da radiš znači je stvaranje nečega novog iz srama i razočaranja.

Novinarka dodaje kako je gledala videozapise nezaposlenih ljudi koji su glumili odlazak na posao, samo da bi sate provodili na protupožarnim stubištima ili u automobilima. U novije vrijeme vidjela je i snimke parova koji su ostali bez posla i pokazivali što su pronašli kopajući po kontejnerima. Logika je u svim slučajevima ista: više lajkova, više pratitelja, više potencijalnih donacija.

Na kraju, dodaje, pretvaranje da radiš znači graditi nešto novo iz srama i razočaranja i istraživati druge mogućnosti. Xiang Biao kaže kako sama riječ “pretvarati se” podrazumijeva izbor, odnosno nitko nije prisiljen pretvarati se da radi, što ljudima daje osjećaj kontrole, čak i dok razotkriva njihovu ranjivost. To je način nošenja s osjećajem da je ekonomija uredskih poslova slijepa ulica.

FOTOGRAFIJE: Dupe Photos