Poruka poslana preko Roost aplikacije neće se pojaviti na tuđem zaslonu trenutačno ili nekoliko sekundi poslije. Najprije treba prijeći udaljenost između pošiljatelja i primatelja, a vrijeme dostave ovisi o životinji kojoj je povjerena: sokol će stići prije kolibrića, dok puž ili kornjača mogu jednu kratku poruku pretvoriti u višednevno čekanje.
Roost je jedna od aplikacija koje pokušavaju usporiti digitalnu komunikaciju i smanjiti osjećaj da svaka poruka zahtijeva trenutačan odgovor. Nema beskonačnog javnog feeda koji bi korisnik mogao osvježavati niti je osmišljen tako da ga što dulje zadržava na zaslonu. Svrha aplikacije je – prenijeti poruku.
Roost aplikacija se opisuje terminom “slow-cial”, izvedenim iz spoja riječi slow i social. Predstavlja se kao alternativa platformama koje uspjeh mjere vremenom provedenim u aplikaciji, brojem pregleda i učestalošću povratka. Roost usporavanje ugrađuje u samu funkciju slanja poruka: što su dvije osobe udaljenije i što je odabrani glasnik sporiji, to će dostava trajati dulje.
Što je Roost i kako funkcionira?
Nakon otvaranja profila korisnik odabire četiri ptice koje dodaje u svoju virtualnu nastambu. Svaka se kreće brzinom približnom onoj koju njezina vrsta postiže u stvarnom životu, pa izbor glasnika određuje koliko će poruka putovati. Roost je klasičnu ideju goluba pismonoše proširio na čitav životinjski svijet: prema podacima koje je u kolovozu objavio The New York Times, korisnicima je dostupno više od tisuću životinja, među kojima su ptice, puževi, kornjače i pingvini.
Razlike u prijenosu poruke mogu biti velike. Recimo, talijanski bijeli puž prelazi nešto više od 1,6 kilometara na sat, dok kukuvija leti brzinom od približno 32 kilometra na sat. Ovisno o udaljenosti i odabranom glasniku, poruka može putovati nekoliko sati ili nekoliko dana, zbog čega i kratka interna šala među prijateljima postaje nešto što treba čekati. Putovanje se može pratiti na karti, no aplikacija od korisnika ne traži da to čini. Nakon slanja može zatvoriti Roost i nastaviti s danom, dok aplikacija bilježi kretanje životinje prema odredištu. Glasnike je moguće skupljati, imenovati i razvijati, a Roost sadrži i mini igre.
Tako se, uz dopisivanje s ljudima koje već poznaju, korisnici mogu povezati s anonimnim prijateljima za dopisivanje iz drugih dijelova svijeta. Funkcija Pen Pals spaja osobe iz iste dobne skupine, čime se koncept klasičnog dopisivanja prenosi u digitalni format.
Roost je razvio Logan Mendelsohn, 31-godišnji product manager čija je karijera usmjerena na povjerenje i sigurnost tehnoloških proizvoda. Prema TechCrunchu, Mendelsohn je viši product manager za trust and safety u Ticketmasteru, a na projektu je počeo raditi u slobodno vrijeme kako bi ga koristio s prijateljima. Njihove reakcije potaknule su ga da aplikaciju objavi u App Storeu, gdje je Roost u početku okupio malu zajednicu. Brži rast započeo je nakon što je jedna majka na Threadsu objavila da njezina kći s prijateljima komunicira elizabetanskim engleskim preko aplikacije koja poruke prenosi brzinom stvarnih ptica.
U tri dana nakon te objave broj korisnika porastao je s 10 tisuća na 100 tisuća. Do kolovoza je, prema podacima koje je Roost dao The New York Timesu, aplikacija dosegla 650 tisuća preuzimanja. Mendelsohn smatra da su korisnici prepoznali olakšanje koje donosi komunikacija bez pritiska neposredne reakcije. Kada poruka ionako neće stići istoga trenutka, smanjuje se očekivanje da druga osoba mora odmah nešto učiniti. Čekanje mijenja i način na koji se poruke sastavljaju: korisnici im posvećuju više pozornosti jer znaju da odgovor neće stići za nekoliko sekundi.
Zbog rasta aplikacije Mendelsohn planira zaposliti dodatne ljude. Roost se razvijao bez vanjskog financiranja, uz prihode od kupnji unutar aplikacije, primjerice dodatnih ptica.
Uz Roost, tu je i Carrier Pidge
Roost nije jedina aplikacija koja se poigrava digitalnim golubovima pismonošama. The New York Times nam skreće pozornost i na Carrier Pidge, aplikaciju softverskog inženjera Noaha Iarrobina, koja je objavljena u travnju 2026. Poruke u njoj također putuju brzinom stvarnih golubova, a njihovo se kretanje može pratiti na karti. Carrier Pidge uvodi i mogućnost da se digitalni golub izgubi ili ugine, s vjerojatnošću od 0,2%. Ako se to dogodi, novi digitalni golub stoji 99 centi. Brzina dostave doseže najviše oko 177 kilometara na sat, prema podatku koji je Iarrobino pronašao istražujući natjecateljske golubove. Njegova prva poruka, fotografija Dannyja DeVita u trikou iz serije “It’s Always Sunny in Philadelphia”, putovala je do prijatelja u Chicagu osam sati i 49 minuta.
Aplikacija je nakon nekoliko mjeseci s tek nekoliko stotina korisnika privukla više od 75 tisuća ljudi, nakon što se objava njezina developera počela intenzivno dijeliti. Obožavatelji Roosta optuživali su Carrier Pidge za kopiranje koncepta, no oba su osnivača za The New York Times rekla da su aplikacije razvili neovisno te da su međusobno razgovarali o svojim projektima.
Interes za obje aplikacije uklapa se u širi slow-tech smjer, koji na digitalne proizvode vraća ograničenja i čekanje. Cal Newport, profesor računalnih znanosti na Sveučilištu Georgetown i autor knjige “Deep Work”, objasnio je za The New York Times da su mnogi alati koji danas zauzimaju našu pozornost građeni na pretpostavci da svaku prepreku treba ukloniti. Ljudski se mozak teško snalazi u okruženju u kojem informacije pristižu prebrzo, osobito kada pozornost neprestano prebacujemo s jednog sadržaja na drugi. Namjerno usporavanje poruka može im zato dati veću težinu i više naše pozornosti.
Istraživanje Harris Polla iz 2023., provedeno u suradnji s Human Flourishing Labom pri Archbridge Instituteu, dodatno pokazuje razmjere nelagode povezane s tehnologijom. Naime, čak 80% odraslih pripadnika generacije Z izrazilo je zabrinutost zbog prevelike ovisnosti svoje generacije o tehnologiji, dok je 58% smatralo da će nove tehnologije prije udaljiti ljude nego ih povezati.
Čekanje mijenja način na koji pišemo
Ema Siddique, jedna od korisnica Carrier Pidgea s kojom je razgovarao The New York Times, izbrisala je većinu profila na društvenim mrežama prije nekoliko godina. Počela se pitati ostavlja li stalna dostupnost dovoljno prostora odnosima koji su joj najvažniji, pa se spora razmjena poruka uklopila u način na koji već razmišlja o digitalnoj komunikaciji. Golubom je slala poruke iz Londona prijateljici u Torontu i drugoj prijateljici u Kuvajtu. Njihovo je dopisivanje ubrzo poprimilo stil pisama iz povijesnih drama, s obraćanjima poput “moja najdraža damo”. Čekanje je promijenilo način na koji su sastavljale poruke: svaka je riječ postala promišljenija, a mogućnost praćenja putovanja pojačavala je iščekivanje sljedećeg odgovora.
Sličan obrazac Mendelsohn primjećuje među korisnicima Roosta. Aplikaciju opisuju kao vedru i maštovitu, ali njezina privlačnost proizlazi i iz promjene društvenog očekivanja: dok poruka putuje prema primatelju, nema nove obavijesti ni pritiska da se odmah pročita i na nju odgovori.
Mendelsohnovo iskustvo u području povjerenja i sigurnosti utjecalo je na razvoj Roosta. TechCrunch navodi da aplikacija prijateljima automatski prikazuje samo grad u kojem se korisnik nalazi. Precizna lokacija može se ručno podijeliti s odabranim osobama preko funkcije za bliske prijatelje. Dodatne mjere uvedene su u funkciju Pen Pals pa se prije početka dopisivanja korisnike upozorava da anonimnim sugovornicima ne šalju kontaktne podatke i osobne informacije. Roost zasad ne podržava razmjenu fotografija jer Mendelsohn prije toga želi razviti naprednije alate za moderiranje sadržaja.
Takav pristup proizlazi iz njegova uvjerenja da sigurnost treba ugraditi u novu platformu od početka, dok se proizvod i njegova zajednica tek formiraju. Naknadno dodavanje zaštitnih mehanizama postaje složenije kada platforma već dosegne velik broj korisnika.
AI je ubrzao razvoj aplikacije, ali izazvao i prve kritike
Roost je velikim dijelom razvijen uz pomoć alata Claude Code. Mendelsohn kaže da bi kao samostalni osnivač bez AI podrške teško mogao izraditi i održavati proizvod takvog opsega. Odluke o smjeru razvoja, dodaje, i dalje donosi sam, oslanjajući se i na povratne informacije zajednice. Upotreba AI-ja izazvala je kritike kada su korisnici doznali da su ilustracije ptica generirane umjetnom inteligencijom. Dio publike koji je Roost privukao zbog zasićenosti tehnološkom industrijom negativno je reagirao na takav vizualni pristup, tražeći veće uključivanje umjetnika.
Mendelsohn je kritike prihvatio, ali je objasnio da zamjena svih ilustracija zahtijeva vrijeme, novac i planiranje. Kao odgovor pokrenuo je natječaj preko kojeg umjetnici mogu prijaviti vlastite radove. Rasprava je pritom pokazala napetost koja prati nove aplikacije izrađene uz AI pomoć: takvi alati samostalnim developerima omogućuju da razviju projekte koje bi bez većeg tima teško realizirali, dok dio korisnika odbija proizvode koji generirane sadržaje koriste umjesto rada ilustratora.
Roost svoju misiju sažima u ideju povezivanja ljudi uz što manje ometanja koje dolazi od samog telefona. Cilj mu je približiti prijatelje iz istoga grada, obitelji koje žive u različitim dijelovima zemlje i prijatelje za dopisivanje koje dijele oceani, koristeći udaljenost kao dio iskustva komunikacije. Roost se pritom ne pozicionira protiv tehnologije, nego se njegov pristup temelji na zamisli da digitalni alat treba opravdati svoje mjesto – pomoći dvjema osobama da se povežu, prenijeti ono što im je važno i zatim se povući iz njihove pozornosti.
FOTOGRAFIJE: Unsplash, Instagram, Roost
