Nekada se popravak odjeće i obuće podrazumijevao. Cipele su se nosile postolaru, kaputi prekrajali, podstave mijenjale, a omiljeni komadi čuvali godinama. Danas, nakon desetljeća brze mode i navike da se istrošeni komadi jednostavno zamijene novima, ta se znanja ponovno vraćaju u središte modne industrije.
O jednoj takvoj inicijativi ovih dana pisao je francuski Le Monde. U Roubaixu, nekadašnjoj tekstilnoj prijestolnici Francuske na sjeveru zemlje, otvorena je École de la Réparation, odnosno Škola popravaka, čiji je cilj odjeći i obući dati drugi život. Istovremeno, škola za popravljanje odjeće i obuće želi otvoriti vrata ljudima koji su iz različitih razloga udaljeni od tržišta rada, ali imaju želju učiti, raditi rukama i pronaći novu profesionalnu priliku.
Škola u nekadašnjoj tekstilnoj tvornici
École de la Réparation otvorena je u rujnu, u prostoru bivše tekstilne tvornice Tissel. Zgrada od 450 četvornih metara u vlasništvu je grada Roubaixa i danas je posvećena kružnoj ekonomiji, što cijeloj priči daje dodatnu simboliku.
“Ondje gdje se nekada proizvodio tekstil, sada se uči kako postojećim komadima produljiti život.“
Prvu generaciju škole čini 20 polaznika. Tijekom programa uče šivanje, prepravke tekstila i popravak obuće, a u ožujku su odradili i prakse u tvrtkama specijaliziranima za odjeću i obuću. Prema pisanju Le Mondea, polaznici su bili primljeni i u kuće Louis Vuitton, Chanel, Berluti i u brend Paraboot, što im je, osim konkretnog iskustva, donijelo i važan osjećaj samopouzdanja.
Projekt iza kojeg stoje Veja i Anti Fashion Project
Iza škole stoje Sébastien Kopp, suosnivač brenda Veja, i Stéphanie Calvino, direktorica škole te dugogodišnja zagovornica odgovornije modne industrije. Calvino je poznata i kroz Anti Fashion Project, udrugu koja od 2016. godine organizira konferencije i radionice posvećene drukčijem promišljanju mode.
Njihova ideja nije bila otvoriti još jedan klasičan modni program, nego školu koja spaja održivost, zanat i socijalnu uključenost. Polaznici su mladi koji su napustili školski sustav, odrasli koji traže novu karijeru, osobe u osjetljivim životnim okolnostima, izbjeglice ili ljudi koji žive u prihvatilištima.
Popravak tenisica u fokusu
Poseban naglasak stavljen je na popravak tenisica. Razlog je vrlo jednostavan: tenisice su danas najčešće nošena obuća, a samim time i najbrže se troše. Često završavaju u otpadu čim se oštete, iako bi se mnoge od njih mogle popraviti.
To je tema kojom se Veja bavi već godinama. Brend je 2020. godine u Bordeauxu otvorio svoju prvu radionicu za popravak obuće, s idejom da se popravljaju sve vrste cipela, ne samo modeli s potpisom Veje. Danas Veja ima 11 takvih radionica diljem svijeta, uz trgovine u Parizu, Londonu, São Paulu, Marseilleu, Berlinu i Madridu. Upravo se u tome vidi šira promjena u modnoj industriji. Popravak više nije samo usluga za one koji žele uštedjeti, nego dio nove modne infrastrukture.
“Ako se predmetima želi produljiti život, potrebno je imati ljude koji ih znaju obnoviti.“
Program u Roubaixu traje 11 mjeseci i uključuje 670 sati teorije, prakse i rada u radionici. Polaznici uče popravljati potplate, raditi tekstilne prepravke, rukovati alatima i razumjeti konstrukciju obuće i odjeće. Radionice za popravak obuće vodi Jérôme Paduano, obućar koji se zanatom bavi od devedesetih i koji je radio za kuće John Lobb i Massaro. Njegov pristup nije usmjeren na savršenstvo, nego na napredak. Većina polaznika nikada prije nije radila na cipeli, pa je cilj dati im što više praktičnih alata i sigurnosti kako bi nakon programa mogli ući u svijet rada.
Škola koja uči i zanat i samopouzdanje
Osim praktičnih vještina, škola nudi i predavanja iz povijesti mode, komunikacije, javnog nastupa, financijske pismenosti i poduzetništva. Ideja je da polaznici ne nauče samo kako popraviti cipelu ili odjevni predmet, nego i kako od tog znanja izgraditi održiv profesionalni put.
U program su uključeni različiti stručnjaci, od profesora i istraživača do dizajnera, edukatora i stručnjaka za mentalno zdravlje. Polaznicima je dostupna psihološka podrška, imaju sate joge, a dio tima čini i edukator zadužen za socijalnu podršku. To je važan dio škole, jer mnogi polaznici dolaze iz zahtjevnih životnih okolnosti.
Posebno je važno i to da su polaznici zaposleni u školi te tijekom programa primaju plaću u visini minimalne satnice. Time im se omogućuje da tijekom edukacije mogu pokriti osnovne životne troškove, od stanovanja do hrane, što ovu školu čini znatno dostupnijom onima kojima je takva prilika najpotrebnija.
Popravak kao vještina budućnosti
Na kraju programa polaznici dobivaju profesionalni certifikat, iako škola zasad još ne izdaje službenu diplomu. Za to bi program trebao biti uvršten u francuski nacionalni obrazovni katalog, no osnivači škole nadaju se da će se i to s vremenom promijeniti. Jer ono što se u Roubaixu uči nije samo korisna zanatska vještina, nego znanje koje bi u budućnosti moglo imati sve važnije mjesto u modnoj industriji.
Dugo se činilo da moda ide samo prema novom: novim kolekcijama, novim sezonama, novim trendovima i stalnoj zamjeni onoga što već imamo. No ovakvi projekti pokazuju da se paralelno otvara i drukčiji prostor, onaj u kojem popravak, obnova i briga o postojećim komadima postaju jednako važni kao i sama proizvodnja. Ako želimo da odjeća i obuća traju dulje, potrebni su ljudi koji znaju kako ih vratiti u upotrebu, a upravo takvih stručnjaka danas nedostaje.
Projekt se već širi. Od rujna je planirano otvaranje odjela za popravak kožne galanterije u susjednom prostoru od 300 četvornih metara, smještenom u Rue du Nouveau-Monde, odnosno Ulici novog svijeta. Ime ulice u ovom slučaju zvuči gotovo simbolično. Jer možda novi svijet mode neće biti određen samo novim komadima koje ćemo kupovati, nego i onima koje ćemo znati sačuvati, obnoviti i nositi još godinama.
FOTOGRAFIJE: École de la Réparation
