Imaju vlastiti posao, klijente i prihode, ali nemaju zaposlenike ni klasičnu organizacijsku strukturu. Solopreneuri postaju sve vidljiviji dio nove ekonomije, a podaci iz Velike Britanije pokazuju zanimljiv paradoks: njihov broj raste toliko brzo da ih službene statistike teško uspijevaju pratiti.
Posljednjih smo godina naučili čitav niz novih pojmova kojima pokušavamo opisati promjene na tržištu rada. Govorili smo o quiet quittingu, side hustleovima, ekonomiji kreatora, radu na daljinu i velikom valu ljudi koji su nakon pandemije odlučili preispitati koliko vremena žele provoditi u uredu i kako uopće zamišljaju svoju karijeru.
Sada sve češće dolazimo do još jednog pojma: solopreneur.
Najjednostavnije objašnjeno, riječ je o osobi koja sama pokreće i vodi vlastiti biznis, bez stalno zaposlenog tima. No iza te prilično jednostavne definicije krije se poslovni model koji je posljednjih godina postao mnogo sofisticiraniji. Današnji solopreneur može biti konzultant, dizajner, developer, stručnjak za marketing, content creator, fotograf ili netko tko prodaje vlastiti digitalni ili fizički proizvod. Može surađivati s drugim stručnjacima ovisno o projektu, koristiti niz tehnoloških i AI alata te voditi posao koji je donedavno zahtijevao barem nekoliko zaposlenih.
Upravo zato solopreneur nije nužno samo suvremenija riječ za freelancera. U tekstu WTAF is a Solopreneur?, nastalom na temelju iskustava više od 30 samostalnih profesionalaca iz kreativne industrije, opisuje se kao zaseban Business-of-One: poslovanje koje vodi jedna osoba, ali koje prema potrebi oko sebe okuplja mrežu specijaliziranih suradnika. Takav model omogućuje da se za pojedini projekt sastavi drugačiji tim, umjesto održavanja iste organizacijske strukture bez obzira na posao.
U Velikoj Britaniji događa se nešto što statistika teško vidi
Koliko se taj model brzo širi pokazuje primjer Velike Britanije.
Enterprise Nation u srpnju je objavio analizu prema kojoj je broj britanskih poslovnih korisnika koji se prijavljuju na Stripe u samo dvije godine udvostručen. Sličan rast bilježi se u SAD-u i Francuskoj, no britanski slučaj posebno je zanimljiv zato što se taj trend gotovo uopće ne vidi u jednom od osnovnih službenih pokazatelja poduzetničke aktivnosti: registracijama pri Companies Houseu.
Razlog je prilično jednostavan. Velik dio novih samostalnih biznisa nikada ne prolazi kroz sustave kojima se tradicionalno mjeri osnivanje tvrtki.
Sole proprietori i samozaposleni ne moraju se pojaviti u Companies Houseu ako nisu osnovali kompaniju, dok britanski Office for National Statistics i porezna uprava HMRC kroz određene baze prate prvenstveno poslovanja registrirana za VAT ili PAYE. Mali biznisi i ljudi koji tek testiraju neku poslovnu ideju često ne prelaze pragove zbog kojih bi ušli u te statistike. Tako između tradicionalnog zaposlenja i klasične tvrtke nastaje sve veći prostor koji službene brojke teško obuhvaćaju.
Stripeov glavni ekonomist Ernie Tedeschi procjenjuje da Velika Britanija vjerojatno prolazi kroz rast solopoduzetništva usporediv s onim u SAD-u, Francuskoj i drugim tržištima, uz važnu razliku: britanska ga službena statistika zasad slabo registrira. Isti problem ističe i analiza kreativne industrije LOOK-UP.WORLD-a, prema kojoj u Velikoj Britaniji posluje oko 4,2 milijuna ljudi koji odgovaraju ovom širem profilu samostalnih poslovnih operatora.
Od dodatnog posla do ozbiljnog biznisa
Granica između zaposlenika, freelancera, poduzetnika i kreatora pritom postaje sve manje jasna. Netko može imati stalni posao i paralelno voditi Substack, prodavati proizvode preko Depopa ili pružati konzultantske usluge. Ako taj posao naraste, ono što je počelo kao dodatni izvor prihoda može postupno postati primarni posao, bez da je osnovana klasična tvrtka s uredom i zaposlenicima.
Start Up Ambition Report 2026 Enterprise Nationa dodatno pokazuje koliko je poduzetnička ideja postala privlačna široj populaciji. Prema podacima koje organizacija navodi, 41 posto radno sposobnih odraslih ispitanika reklo je da želi pokrenuti vlastiti posao tijekom godine, a više od trećine kao jedan od motiva navodi potrebu za poboljšanjem vlastite financijske situacije.
Promjena je vidljiva i u poreznim podacima. Prihodi britanskog HMRC-a od Self Assessment Income Taxa porasli su gotovo 70 posto u odnosu na 2019./2020., uz rast od 12 posto u posljednjoj promatranoj godini. To samo po sebi nije dokaz rasta solopreneurstva jer Self Assessment obuhvaća i druge vrste prihoda, poput onih od nekretnina i ulaganja, ali predstavlja još jedan signal promjene načina na koji ljudi zarađuju.
Zašto baš sada?
Tehnologija je velik dio infrastrukture potrebne za pokretanje biznisa učinila dostupnom pojedincu. Web trgovina, naplata, marketing, distribucija sadržaja, komunikacija s klijentima, administracija i dio produkcije danas se mogu voditi uz relativno mali početni trošak, a generativni AI dodatno proširuje količinu posla koju jedna osoba može obaviti.
No tehnologija je samo dio priče. Među solopreneurima koje je LOOK-UP.WORLD intervjuirao ponavljaju se i drugi razlozi napuštanja tradicionalnih poslovnih struktura: želja za većom kontrolom nad vremenom i projektima, fleksibilnije organiziranje rada, mogućnost biranja suradnika te nezadovoljstvo procesima u velikim sustavima.
Istodobno, samostalnost donosi troškove koji su kod klasičnog zaposlenja uglavnom skriveni. Solopreneur sam mora organizirati računovodstvo, pravnu podršku, prodaju, marketing, pronalaženje novih klijenata i mrežu vanjskih suradnika, a uz to planirati godišnji odmor, bolovanje, mirovinu i razdoblja bez projekata. Zato se rasprava o solopreneurstvu sve više udaljava od idealizirane slike osobe koja radi s laptopom iz kafića jer se realno radi o poslovanju koje nema zaposlenike, ali svejedno zahtijeva velik dio infrastrukture male tvrtke.
Jedna osoba danas može napraviti puno više nego prije deset godina
Vrijednost jednog stručnjaka više se ne mora svoditi na jednu vrlo usko definiranu funkciju. U kreativnoj industriji, primjerice, jedna osoba može osmisliti strategiju, razviti kreativni koncept, producirati sadržaj i koordinirati vanjske suradnike. Rhianna Cohen takav profil u istraživanju LOOK-UP.WORLD-a naziva usponom “end-to-end thinker” profesionalca, osobe koja može strateški razmišljati, kreativno izvesti ideju i uz nove alate dovesti je od početnog koncepta do konkretnog rezultata.
Umjesto stalnog tima, takvi profesionalci često imaju mrežu ljudi koju aktiviraju prema potrebama pojedinog projekta. Posao je formalno njihov, ali njegov kapacitet više nije nužno ograničen na ono što jedna osoba može fizički napraviti sama.
AI bi tu razliku mogao dodatno povećati. Ako pojedinac uz pomoć tehnologije može automatizirati administraciju, ubrzati istraživanje, produkciju i analizu te lakše prodavati svoje usluge globalnom tržištu, granica između kapaciteta pojedinca i male kompanije postaje sve manje očita. Tradicionalna ekonomija desetljećima je prilično jasno razlikovala zaposlenika, freelancera i vlasnika tvrtke. Između tih kategorija sada se pojavljuje nova generacija poslovanja: tvrtke od jedne osobe koje po načinu rada, prihodima i ambicijama više ne moraju biti male samo zato što nemaju zaposlenike.
FOTOGRAFIJE: Dupe Photos
