Autor dva NY Times bestsellera, u novoj nas knjizi uči kako poboljšati komunikaciju

“Većina našeg uspjeha ovisi o tome kako surađujemo s drugim ljudima, a u samom središtu te suradnje je komunikacija”, rekao je u razgovoru za Fast Company. U najnovijoj knjizi istražuje zašto su neki ljudi bolji u komunikaciji i povezivanju s drugima te otkriva kako osobnost, za ovu sposobnost, zapravo nije bitna.

“Živimo u zlatnom dobu razumijevanja neurologije i psihologije konverzacije te nikada prije nismo ovako napredovali u prikupljanju podataka. Ono što smo naučili je da ljudi koji su stvarno dobri komunikatori – superkomunikatori – nisu uvijek superkarizmatični ljudi. Oni nisu nužno ni ekstroverti. Tip osobnosti ne igra veliku ulogu”, kaže Duhigg i dodaje da, ono što je uistinu važno, jest razumijevanje kako razgovori funkcioniraju i kako pokazati drugoj osobi da s njom želimo započeti razgovor.

Charles Duhigg američki je novinar iza kojeg je i knjiga “The Power of Habit” koja je više od tri godine provela na listi bestsellera The New York Timesa, donosi Financial Times. Temeljila se na autorovom konceptu da se ponašanje – bilo pojedinca ili grupe – može promijeniti ometanjem tzv. “habit loopa”, odnosno ometanjem i “trigeriranjem” rutina. Uslijedio je još jedan bestseller “Smarter Faster Better”, u čijem je fokusu bila produktivnost, a sada je na red došla komunikacija. Nova knjiga ne odstupa od njegove formule u kojoj se koriste anegdote kako bi se ilustrirale znanstvene spoznaje, a popraćene su dijagramima i savjetima za bolji život.

Prema Duhiggu, razgovori se mogu podijeliti u tri kategorije: praktična rasprava, emocionalni razgovor i socijalni razgovor. U praktičnoj se raspravi razgovara o planiranju ili rješavanju problema. Emocionalni razgovor je onaj u kojem želimo da nas sugovornik sasluša, bez potrebe za rješavanjem problema. Socijalni razgovor je onaj u kojem se međusobno povezujemo. Takvi dijalozi svojevrsna su “ulaznica” u dublje razumijevanje i značajnije odnose, odnosno način na koji izražavamo svoj identitet. Duhigg kaže:

Navodi i primjer u kojem se on žali svojoj supruzi na težak dan na poslu. Ona mu uzvraća prijedlozima poput: “Zašto ne bi izašao na poslovni ručak sa šefom i tako ga malo bolje upoznao?”, što bi njega dodatno uzrujalo i potaknulo misli poput: “Trebala bi biti na mojoj strani.”. Na to bi se i supruga također uzrujala jer bi Duhigg loše reagirao na njezin savjet. To je situacija u kojoj bi on vodio emocionalan razgovor, a ona praktičan pa jedno drugo nisu mogli čuti, a posljedično ni razumjeti. Da bi se otkrilo koju vrstu razgovora sugovornik želi voditi, dobro je prakticirati tzv. “učenički razgovor”, pojašnjava autor knjige “Supercommunicators”.

To je vrsta razgovora u kojem svaka strana dijeli svoje osjećaje i ciljeve, a dobro je postaviti pitanje poput: “Trebaš li samo nekoga tko će te saslušati ili tražiš savjet?”.

Fast Company prenosi Duhiggove misli pa kaže da, osim razumijevanja vrste razgovora koje vode, superkomunikatori su dobri i u postavljanju tzv. “dubokih pitanja”. Riječ je o pitanjima u kojima se ljude ispituje o njihovim vrijednostima, uvjerenjima i iskustvima, no na prvu ne izgledaju tako duboko. Recimo, kada se osobu pita što radi, može uslijediti pitanje “Što te potaknulo da se time baviš?” ili “Što najviše voliš u svom poslu?”. Takva pitanja potiču razgovor o iskustvu, vrijednostima i uvjerenjima, a odgovorima osoba otkriva značajne stvari o sebi. Također, takvi odgovori pružaju osobi priliku da otkrije i nešto o sebi. Za Ascend je podijelio još nekoliko primjera dubokih pitanja:

• Pitanje: Gdje živiš? Duboko pitanje: Što ti se sviđa u susjedstvu u kojem živiš?
• Pitanje: Gdje si prije radio/radila? Duboko pitanje: Koji ti je najdraži posao dosad?
• Pitanje: Gdje si išao/išla na fakultet? Duboko pitanje: Koji je bio najbolji dio tvog studiranja?
• Pitanje: Imaš li djecu? Duboko pitanje: Kakva je tvoja obitelj?

Duhigg kaže kako već samo malo preoblikovana pitanja potiču naše sugovornike da kažu više o sebi te dodaje par savjeta. Kaže kako u fokus možemo staviti uvjerenja ili vrijednosti (Kako si odlučio/odlučila postati učitelj?), zatražiti od drugih da donesu prosudbe (Jesi li sretan/sretna što si išao/išla na pravni fakultet?) i pitati druge o iskustvima (Kakav je bio posjet Europi?). Takva vrsta pitanja, tvrdi, ne djeluje napadno, već je poziv sugovorniku da podijeli svoja uvjerenja, izbore…

Za superkomunikatore je bitno i aktivno slušanje. Oni, naime, razmišljaju o tome s kim razgovaraju, jednako koliko i o tome što žele reći. Izvode radnje koje drugoj osobi dokazuju da ih slušaju i da su prisutni u razgovoru, s ciljem što boljeg razumijevanja. Duhigg pojašnjava kako taj proces, tzv. looping for understanding, izgleda u stvarnosti:

• Postavite kvalitetno pitanje
• Ponovite što ste čuli svojim riječima
• Pitajte osobu jeste li točno shvatili

Duhigg kaže kako mnogi preskaču zadnji korak, a on je bitan jer osobi dokazuje, ne samo da stvarno želimo razumjeti što govori, nego i pokazuje da je uistinu slušamo. Osim toga, ako već pri početku razgovora znamo da ćemo u jednom trenu morati ponoviti što je osoba rekla, postajemo aktivniji u slušanju.

Autor knjige “Supercommunicators” odgovara na pitanje zašto bismo svi trebali biti superkomunikatori. Komunikacija je, kaže, supermoć koju ljudi posjeduju. Međutim, ponekad zaboravimo kako kvalitetno komunicirati jer smo preopterećeni, ali i zbog činjenice što danas postoji toliko različitih načina komuniciranja. No, ti nas razlozi ne bi trebali zaustaviti jer se komunikacija nalazi u središtu napretka:

“Ako pogledate tko je najuspješniji u poslu, politici ili u timu, stvar koju obično imaju kao zajedničku je slušanje drugih i mogućnost da natjeraju duge da ih slušaju. Studije pokazuju da više volimo ljude ako mislimo da nas slušaju, više im vjerujemo ako nam dokazuju da nas žele razumjeti.”

Biti sposoban komunicirati, pojašnjava Duhigg, ključno je za sve što radimo u životu:

“Dio naše neurologije je želja za povezivanjem. Kada ostvarimo značajan razgovor, osjećamo se lijepo. Razlog zašto se tako osjećamo je zato što smo evoluirali do toga da želimo ostvariti takvu povezanost. Dakle, svatko tko nauči pravila kako se bolje i lakše povezati s drugima, bit će uspješniji u životu.”

FOTOGRAFIJE: Charles Duhigg, Instagram @charlesduhigg, Goodreads, Unsplash, Pexels