Internetska realnost je takva da je sve lakše prepoznati očito generirane AI objave. Postoje obrasci koji mogu (naravno, ne nužno), biti prvi signal da je potencijalno riječ o tekstu nastalom uz pomoć alata, a ne rezultat stvarnog autorskog procesa. To su ponavljajuće fraze koje kruže iz objave u objavu, rečenice koje zvuče kao da su složene po istoj matrici i univerzalni pridjevi koji pokušavaju proizvesti emociju, poput “tiho”.
I sama koristim umjetnu inteligenciju za razne stvari, no kada naiđem na objavu koja je očito generirana, bez ikakvog autorskog doprinosa, osjećam određenu odbojnost. Čini se da u tome nisam usamljena. Naime, internet je već smislio novi izraz za takve situacije: AI;DR,na račun akronima “TL;DR” (“too long; didn’t read”), koji se često koristi kao kritika teksta koji je predug ili previše konfuzan da bi bio pročitan. Što to znači? Ako je tekst očiti proizvod umjetne inteligencije, bez jasnog autorskog pečata, mnogi ga jednostavno preskaču jer ne žele čitati nešto što osoba nije imala volje doista napisati.
Je li AI;DR novi TL;DR?
O “AI slopifikaciji” LinkedIna, X-a, Instagrama i drugih društvenih mreža već se naveliko raspravlja, piše Fast Company. Izdvajaju i istraživanje iz 2024. godine, koje je pokazalo da je više od 50% dužih objava na LinkedInu vjerojatno barem djelomično generirano uz pomoć umjetne inteligencije. Ta je brojka, pretpostavlja se, u međuvremenu dodatno porasla, s obzirom na to da se AI sve dublje integrira u svakodnevne procese. Namjera iza takvih objava, piše Fast Company, često je postizanje metrika i angažmana pod svaku cijenu, na štetu kvalitete pisanja.
Dio internetskih korisnika počeo je odbijati sudjelovati u takvoj “igri”, jasno označavaju očito AI-generirane objave oznakom “AI;DR” (artificial intelligence; didn’t read). Ovo nije prvi izraz s negativnim prizvukom prema umjetnoj inteligenciji, koji je ušao u širi rječnik. Podaci Google Trendsa pokazali su porast pretraživanja pojma clanker (uvreda inspirirana svijetom Star Warsa koja se koristi za ismijavanje robota i AI sustava) sredinom 2025. godine. U jednoj raspravi na platformi X predlagani su nazivi za korisnike AI chatbota, kao što su “Grokkers”, “Groklins” ili “Grocksuckers”. Na TikToku se pojavio izraz sloppers za osobe koje su postale pretjerano ovisne o ChatGPT-ju.
Riječ godine za 2025., prema izboru Merriam-Webstera, bila je slop, što označava “digitalni sadržaj niske kvalitete koji se najčešće proizvodi u velikim količinama uz pomoć umjetne inteligencije”. Izraz “AI;DR” skovao je developer David Minnigerode na paltformi Threads, reagirajući na ostavku istraživača sigurnosti umjetne inteligencije Mrinanka Sharme iz tvrtke Anthropic. Napisao je:
“Oprostite, ovo je definitivno tl;dr. Ali pomalo i ai;dr. Neke od tih rečenica… yeesh.”
Novi je termin brzo prihvaćen, a sve se događa u trenutku kada raste nepovjerenje prema umjetnoj inteligenciji. Prema istraživanju Pew Research Centera, zabrinutost odraslih Amerikanaca porasla je od 2021. godine. Više od polovice ispitanika, njih 51%, kaže da ih razvoj takve tehnologije više zabrinjava nego što ih uzbuđuje. Umjetna inteligencija ubrzano prodire u niz industrija, ostavljajući za sobom i trag workslopa, odnosno generiranog, bezličnog rada.
Možemo li uvijek znati da je tekst generiran umjetnom inteligencijom?
Na novi izraz osvrnula se i autorica Hayley Dunlop na Substacku “Becoming an Author”. U svom se članku upitala kako uopće možemo znati je li neki tekst generiran umjetnom inteligencijom. Kratki odgovor kojeg je ponudila glasi – najčešće ne znamo. Kaže kako možemo posumnjati samo ako su u tekstu slučajno ostavljeni AI promptovi ili korisnički odgovori alata, ako poveznice u sebi nose ChatGPT tracking kodove ili ako autor jasne navede da je koristio generativnu umjetnu inteligenciju, što ipak nije toliko često.
Kao primjer navodi em dash, koji se koristi za naglašavanje ili prekid rečenice. U američkom engleskom je čest, u britanskom manje. Posljednjih se mjeseci vodi rasprava je li em dash prvi znak da je tekst generiran umjetnom inteligencijom. No, autorica piše kako se moramo podsjetiti i na čemu su veliki jezični modeli trenirani: na ljudskom pisanju profesionalnih autora, koji često koriste em dash. Njegova učestalost u AI tekstovima nije dokaz da je korištena umjetna inteligencija, nego dokaz da modeli oponašaju postojeće, ljudske stilove. Isto, dodaje, vrijedi i za druge obrasce koji se često navode kao “AI znakovi”: neobičan ritam, kratke rečenice, česti prijelomi odlomaka… Sve su to elementi koje i profesionalni pisci svjesno koriste jer poboljšavaju čitljivost.
Nadalje, postavlja pitanje što možemo učiniti? Ne možemo u potpunosti izbjeći AI tekstove, no možemo postati selektivniji oko toga koga i što čitamo, kaže, jer se sve svodi na dvije stvari:
- povezanost: Tko je osoba koja piše? Dijelimo li vrijednosti? Sudjeluje li u stvarnim razgovorima?
- povjerenje: Vjerujem li toj osobi? Znam li što je motivira? Je li jasno komunicirala svoj stav prema AI-ju?
Autorica članka na Substacku vjeruje da će sve više autora morati jasno navoditi koriste li umjetnu inteligenciju. Situacija je, kaže, nejasna i postat će sve složenija pa se nada da će se AI balon uskoro ispuhati i da ćemo se moći vratiti pisanju bez osjećaja da moramo namjerno ostavljati “greške” kako bismo zvučali ljudskije jer trenutno mnogi autori osjećaju da moraju preoblikovati stil kako bi zvučali autentično. Do tada, piše, jedino je rješenje jačanje odnosa s čitateljima koji vjeruju autorima, a kojima autorima uzvraćaju stvarnim pričama.
FOTOGRAFIJE: Dupe Photos
