Zamijenio je iPhone kućnim telefonom: Ovako je izgledao njegov offline mjesec

Dobro se sjećam tog razdoblja. Povremeno me pratio osjećaj da nešto propuštam, a navika stalne dostupnosti pokazala se jačom nego što sam očekivala. Ipak, istovremenu sam samu sebe iznenadila činjenicom da nisam odmah požurila riješiti problem, nego sam ostala offline. Komunikacija se jednostavno preselila na računalo pa bih na Facebook poruke, mailove i sve ostalo odgovarala tek kada bih sjela za stol. Pomogla je i okolnost da se tijekom tih tjedana nije dogodila nijedna situacija koja je zahtijevala hitan poziv ili poruku.

Da mi se isto dogodi danas, nisam sigurna da bih reagirala jednako. To je razlog zašto me privukao tekst objavljen u The Strategistu, podportalu New York Magazinea, u kojem je autor Jeremy Rellosa odlučio na mjesec dana zamijeniti svoj iPhone kućnim telefonom. Zanimalo ga je kako izgleda svakodnevica bez uređaja koji je većini ljudi postao stalni suputnik, a iskustvo koje je pritom doživio opisao je kao svojevrsni “reset mozga”.

Mjesec dana bez mobitela, Instagrama, FaceTimea, Slacka…

Autor članka priznaje da mu je nekoliko mjeseci prije eksperimenta odnos s mobitelom počeo djelovati iscrpljujuće. Grupni razgovori gomilali su se brže nego što ih je stizao pratiti, društvene mreže sve su manje nudile sadržaj koji ga je zanimao, a čak ni uključivanje opcije “Ne ometaj” nije donosilo osjećaj predaha kojem se nadao.

Prekretnica se dogodila sredinom siječnja, kada je veliki kvar mobilne mreže privremeno ostavio bez signala velik broj korisnika u New Yorku, među njima i njega. Nekoliko offline sati, provedenih bez mobilne mreže, neočekivano mu je pokazalo kako izgleda svakodnevica bez stalnih notifikacija, poruka i aplikacija. Dan nakon toga kupio je kućni telefon i odlučio provesti nekoliko tjedana oslanjajući se isključivo na njega. Bez poruka, bez Instagrama, bez FaceTimea, bez Slacka i bez svih drugih digitalnih kanala koji su do tada činili velik dio njegove svakodnevice.

1. dan: Povratak kućnom telefonu

Prvi korak bio je nabaviti kućni telefon, što se pokazalo neobičnijim iskustvom nego što je očekivao. Kada je nazvao svog teleoperatera i zatražio aktivaciju fiksne linije, djelatnik ga je najprije pitao radi li se o poslovnom korisniku. Ideja da netko danas želi kućni telefon za privatnu upotrebu očito više nije uobičajena. U lokalnoj trgovini pronašao je klasični žični telefon prekriven slojem prašine, kao da ga nitko godinama nije kupio.

Telefon je postavio na policu u kuhinji, spojio ga na modem i namjestio govornu poštu. Prije nego što je otišao offline i ugasio iPhone, u rokovnik je zapisao brojeve članova obitelji i najbližih prijatelja. Već prvi pozivi djelovali su neobično. Jedan prijatelj ostavio mu je govornu poruku čiji je zvuk, piše, imao karakteristično pucketanje i šum, kao da dolazi iz nekog drugog vremena.

2. dan: Bez alarma, poruka i glazbe

Sljedeće jutro probudila ga je radijska postaja koju je namjestio na budilici umjesto alarma na mobitelu. Na putu do posla požalio je što nije unaprijed provjerio vozni red vlaka na računalu, a tijekom dana više puta instinktivno je posezao za mjestom na kojem bi se inače nalazio telefon. Istovremeno je primijetio i neočekivanu prednost. Radio je koncentriranije nego inače te prvi put nakon nekoliko mjeseci uspio isprazniti inbox. Nisu svi dijelovi eksperimenta bili jednako ugodni. Bez glazbe, podcasta i drugih sadržaja koje je inače nosio sa sobom u džepu, sat vremena na sobnom biciklu u teretani činilo se dvostruko dužim.

Bio je svjestan da mu okolnosti pritom idu u prilog. Nema djecu, partnericu ni druge osobe koje ovise o njegovoj stalnoj dostupnosti, pa si je mogao priuštiti privremeno povlačenje iz digitalne komunikacije. Većina poruka koje je propuštao odnosila se na sport, grupne razgovore i teme koje su bez problema mogle pričekati nekoliko tjedana.

4. dan: Povratak govornoj pošti

Do četvrtog dana govorna pošta počela se puniti. Među nekoliko novih poruka bila je i ona prijatelja koji je javio da se razbolio i ipak neće doći na dogovoreno druženje. Autor članka je primijetio da se komunikacija počela odvijati sporije, ali i sadržajnije. Tijekom jednog telefonskog razgovora s prijateljem iz Minneapolisa više od sat vremena razmjenjivao je novosti iz života sjedeći za kuhinjskim stolom. Bez ekrana, notifikacija i drugih ometanja, jedino što mu je bilo pred očima bile su namirnice na polici smočnice.

7. dan: Kad ne možete poslati poruku da kasnite

Jedan od prvih konkretnih problema pojavio se nekoliko dana kasnije. Dogovorio je jutarnje gledanje nogometne utakmice s prijateljem u lokalnom pubu, no vlak je kasnio pa je stigao pola sata nakon dogovorenog vremena. Budući da nije imao mobitel, nije mogao poslati poruku da kasni niti provjeriti gdje je prijatelj. Kada je stigao u pub i vidio da ga nema, pretpostavio je da je otišao nakon što ga je uzalud čekao. Na kraju je zamolio konobaricu da mu dopusti koristiti telefonsku liniju lokala. Nakon kratkog poziva otkrio je da i njegov prijatelj kasni te da su obojica bez potrebe pretpostavila najgori scenarij.

11. dan: Spoj preko govorne pošte

Do jedanaestog dana na telefonskoj sekretarici dočekalo ga je i jedno neočekivano iznenađenje. Prijateljica mu je ostavila poruku u kojoj je rekla da ima osobu s kojom bi ga željela upoznati. Umjesto slanja brojeva preko poruka ili aplikacija, cijeli je proces započeo gotovo staromodno. Nazvao ju je natrag i zamolio da potencijalnoj partnerici proslijedi njegov broj telefona.

13. dan: Bilježnica umjesto poruka

Bez zaslona ekrana, popisa propuštenih poziva i prikaza imena pozivatelja, autor je vrlo brzo razvio novi sustav organizacije. Uz telefon je držao malu bilježnicu u koju je zapisivao brojeve, poruke i podsjetnike. Ono što je nekada bio niz tekstualnih poruka pretvorilo se u niz poziva i glasovnih poruka. Ako nekoga nije uspio dobiti, ostavio bi poruku na sekretarici i čekao da ga nazovu natrag.

Prijatelji su također pokušavali shvatiti pravila offline komunikacije u svijetu bez mobitela. Pitali su ga mogu li nazvati kasno navečer, hoće li vidjeti propušten poziv ako ne ostave govornu poruku i kako ga najlakše mogu dobiti. Prije izlaska iz stana zapisivao je adrese i u malu bilježnicu skicirao ulice koje će mu trebati tijekom dana, podsjećajući sam sebe na vrijeme prije Google Mapsa. U međuvremenu se javila i žena s kojom ga je prijateljica željela upoznati. Predložila je da se za dogovor oko susreta ipak koriste e-mailom. Autor članka primjećuje da nikada prije nije organizirao spoj putem elektroničke pošte, no na kraju su se uspjeli dogovoriti za čašu vina.

15. dan: Druga strana digitalnog detoxa

Kako više nije mogao odgovarati na poruke i e-mailove tijekom vožnje vlakom, vrijeme u prijevozu počeo je provoditi uz knjigu. Ponekad bi jednostavno promatrao ljude ili čitao oglase u podzemnoj željeznici. No istodobno je počeo osjećati i drugu stranu offline eksperimenta. Po dolasku na posao shvatio je da su ga zaobišli brojni razgovori koji su se odvijali između kolega i urednika. Mnoge informacije stizale su kroz poruke koje bi vidio tek kada bi sjeo za računalo. Počeo je razmišljati o tome koliko se radnog dana zapravo odvija izvan ureda, kroz kratke poruke, grupne razgovore i brze digitalne razmjene.

Iako je eksperiment započeo kao svojevrsno oslobađanje od stalne povezanosti, sredinom mjeseca počeo je osjećati i drugu emociju: izoliranost. Nedostajao mu je obiteljski grupni chat, a posebno fotografije šestomjesečnog nećaka koje su članovi obitelji svakodnevno dijelili. E-mail se pokazao lošom zamjenom jer ga nitko nije provjeravao dovoljno često. Osjećaj da propušta male trenutke iz života ljudi do kojih mu je stalo dodatno je pojačala govorna poruka njegove majke, koja ga je nazvala samo kako bi provjerila je li dobro i koristi li još uvijek taj stari telefon.

16. dan: Spoj bez poruka

Na sredini eksperimenta autor je otišao na spoj s djevojkom s kojom ga je povezala prijateljica. Budući da nije imao navigaciju na mobitelu, unaprijed je zapisao adrese i nekoliko rezervnih lokacija u slučaju da je prvi odabrani bar prepun. Neposredno prije susreta suočio se s još jednim problemom koji većina ljudi danas uzima zdravo za gotovo: nije mogao provjeriti kako izgleda neposredno prije spoja koristeći prednju kameru na telefonu.

Ispostavilo se da je briga bila nepotrebna. Bez problema su se pronašli, proveli večer uz vino, šetnju kvartom, hamburgere i desert te se na kraju rastali uz dogovor da će se ponovno vidjeti nakon njegova povratka s putovanja. Tek po dolasku kući shvatio je koliko mu je neobično što ne može poslati onu kratku poruku nakon spoja kojom danas mnogi zaključuju večer. Nazvati nekoga gotovo u ponoć činilo mu se previše nametljivim, pa je odlučio pričekati sljedeći dan i javiti se e-mailom.

Zanimljivo mu je bilo koliko se brzo naviknuo na određenu dozu neizvjesnosti koja je nekada bila sasvim normalan dio upoznavanja. Danas se mnogi odgovori očekuju gotovo trenutačno, dok je u ovom slučaju između susreta i sljedećeg kontakta jednostavno postojala pauza.

21. dan: Havaji bez pametnog telefona

Nekoliko dana kasnije otputovao je na Havaje, gdje je prisustvovao vjenčanju prijatelja. Iako je za svaki slučaj ponio iPhone, ostao je offline, a mobitel ugašen tijekom cijelog putovanja. Umjesto digitalnih karata i aplikacija, unaprijed je ispisao avionske karte, upute za preuzimanje automobila, adresu smještaja i detalje prijave.

Na otoku je shvatio koliko se oslanjanje na informacije na papiru razlikuje od stalnog pristupa internetu. Budući da nije imao telefon kojim bi bilježio svaki trenutak, kupio je dva jednokratna fotoaparata. Fotografije koje je snimio nije mogao odmah pregledati, urediti niti podijeliti s drugima, što je iskustvu dalo pomalo staromodnu dimenziju kakvu većina ljudi više rijetko doživljava na putovanjima.

23. dan: Slučajan susret na drugom kraju svijeta

Jedan od najneočekivanijih trenutaka dogodio se tijekom planinarenja na Havajima. Na stazi je sasvim slučajno naletio na prijatelja kojeg nije očekivao vidjeti. Obojica su doputovala zbog istog vjenčanja, ali nisu znali da će se njihove rute poklopiti. Umjesto fotografije snimljene mobitelom, uspomenu na susret zabilježio je jednokratnim fotoaparatom koji je nosio sa sobom.

25. dan: Povratak MapQuestu

Kako bi stigao na vjenčanje, ponovno se oslonio na unaprijed ispisane upute, nalik onima kakve su se nekoć dobivale putem servisa poput MapQuesta, jednog od preteča današnjih navigacijskih aplikacija. Večer prije na prijenosnom je računalu provjerio rutu, a zatim krenuo na put s papirnatom verzijom karte. Planove s prijateljima koordinirao je uglavnom putem e-maila, no nakon nekoliko dana počeo je primjećivati da tijekom odmora provodi više vremena za laptopom nego što bi želio. Iako je iz svakodnevice izbacio pametni telefon, dio digitalne komunikacije jednostavno se preselio na drugo mjesto.

27. dan: Prvo kršenje pravila

Pred povratak kući dogodio se trenutak zbog kojeg je morao nakratko prekinuti eksperiment. Zaboravio je ispisati avionsku kartu za povratni let, a u zračnoj luci nije bilo mjesta na kojem bi to mogao naknadno učiniti. Prisiljen uključiti iPhone kako bi pristupio karti, pripremio se na navalu obavijesti koje ga čekaju. No tada se sjetio da ih je sve unaprijed isključio. Nakon što je prošao kontrolu i ukrcao se u avion, telefon je ponovno ugasio.

30. dan: Povratak kući i pitanje koje slijedi

Po završetku putovanja očekivao je da će ga kod kuće dočekati prepuna govorna pošta. Umjesto toga, čekale su ga samo tri poruke. Shvatio je da je početna fascinacija eksperimentom polako počela blijedjeti. U međuvremenu su stigle razvijene fotografije s vjenčanja, a među njima bilo je nekoliko snimki koje je odmah poželio podijeliti s prijateljima i obitelji. Prvi put nakon dugo vremena ozbiljno je razmišljao o tome da ponovno objavi nešto na Instagramu.

Na kraju dana donio je drukčiju odluku. Umjesto da vrijeme provede online, nenajavljeno je pozvonio na vrata prijatelja. Nekoliko sekundi čekanja pred vratima činilo mu se duljim nego što bi danas većina ljudi bila spremna tolerirati prije nego što pošalje poruku. No vrata su se otvorila, uslijedio je razgovor, druženje i komad domaćeg kolača za kraj večeri. Autor u članku piše kako je upravo taj trenutak doživio kao najljepšu nagradu nakon mjesec dana provedenih bez pametnog telefona.

31. dan: Povratak iPhoneu

Nakon mjesec dana odlučio je da je vrijeme završiti eksperiment. Uključio je iPhone i gotovo odmah osjetio koliko se odviknuo od njega. Zaslon mu se činio neobično svijetlim, gotovo agresivnim, iako su postavke ostale potpuno iste kao prije.

Prva aplikacija koju je otvorio bio je Instagram. Dočekale su ga obavijesti, poruke i crvene oznake koje su se nakupile tijekom proteklih tjedana. Objavio je nekoliko fotografija s vjenčanja na Havajima i gotovo trenutačno počeli su stizati lajkovi, poruke i reakcije. Nakon mjesec dana tišine digitalni svijet ponovno ga je dočekao raširenih ruku.

No najveći šok uslijedio je na poslu. Kolege su ga nagovorile da provjeri koliko ga poruka čeka. Kada je uračunao i grupne razgovore, brojka se zaustavila na gotovo dvije tisuće nepročitanih poruka, točnije 1947. Umjesto osjećaja olakšanja što je ponovno povezan sa svijetom, osjetio je preopterećenost. Količina informacija koje su ga dočekale odjednom se učinila gotovo apsurdnom. Toliko da je, piše, nakon svega ponovno ugasio telefon.

FOTOGRAFIJE: Dupe Photos, Unsplash