Do prije koju godinu roditeljske brige oko tehnologije uglavnom su se vrtjele oko istih pitanja, od toga koliko vremena dijete provodi na mobitelu i igra li previše igrica do toga što gleda na YouTubeu i s kime se dopisuje. Danas se tom popisu pridružilo još jedno pitanje, a ono glasi “koristi li moje dijete umjetnu inteligenciju?”.
Za mnoge roditelje to pitanje ne dolazi s jasnim odgovorom jer tema je na dnevni red stigla brže nego što su je škole, obitelji i sustav uspjeli prevesti na svakodnevni jezik. Umjetna inteligencija je postala alat koji djeca mogu otvoriti u nekoliko sekundi, pitati ga da im objasni lektiru, riješi matematički zadatak, smisli sastavak, prevede rečenicu, predloži ideju za plakat ili im jednostavno odgovori na pitanje koje se nisu usudila postaviti odrasloj osobi.
Zbog svega toga počinje roditeljska nelagoda jer ni sami roditelji često ne znaju gdje završava pomoć, a gdje počinje prečac. Još manje znaju trebaju li takav alat zabraniti, nadzirati, dopustiti ili prvo sami naučiti kako funkcionira.
A AI u učenju se već naveliko koristi. CARNET i Hrvatsko katoličko sveučilište u sklopu projekta BrAIn proveli su prvo istraživanje u Hrvatskoj koje je istodobno obuhvatilo učenike, roditelje i odgojno obrazovne radnike u pogledu digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije i dobrobiti učenika. Pokazalo se, u objavi rezultata prije dva mjeseca, da alate umjetne inteligencije, uglavnom chatbotove, za učenje gotovo svakodnevno koristi oko 26 posto osnovnoškolaca i 40 do 50 posto srednjoškolaca. Najčešće ih koriste za traženje informacija, objašnjenje gradiva i pomoć u zadacima, pojašnjavaju u zaključku istraživanja.
Jesu li nas ove brojke iznenadile? Donekle i jesu, no za djecu je AI često samo još jedan prozor na ekranu. Kao što su ranije generacije koristile Google, forume, instrukcije i YouTube objašnjenja, današnja djeca sve češće koriste alat koji im odgovara odmah, strpljivo i na jeziku koji razumiju.
Jedna majka sedmaša iz Zagreba opisuje nam da je prvi put shvatila kako njezin sin koristi AI kada je u školskoj zadaći pročitala rečenicu koju “on nikad ne bi tako napisao”. Nije se naljutila, kaže, nego se zbunila. “Pitala sam ga što je napravio. Rekao mi je da je pitao alat kako bi mogao bolje započeti sastavak. Nije kopirao cijeli tekst, ali jest uzeo nekoliko rečenica. Moj prvi impuls bio je da mu kažem da to više nikad ne smije raditi. Onda sam shvatila da zapravo ni sama ne znam objasniti što točno smije, a što ne smije.”
U situaciji poput njezine su mnogi roditelji, rastegnuti između osjećaja da zabrana nije realna i osjećaja da potpuno prepuštanje djeci tom alatu nije odgovorno. Istovremeno, imaju važnu zadaću koja uključuje razgovor, pravila i zajedničko učenje.
Ako imate osjećaj da djeca već koriste AI sigurnije i opuštenije od nas odraslih, niste jedini. Dobra je vijest da se i u svijet umjetne inteligencije može ući bez tehničkog predznanja, korak po korak i bez kompliciranja.
Kroz besplatne edukacije i webinare na hrvatskom jeziku saznajte kako AI alati funkcioniraju, kako ih koristiti korisno i odgovorno te na koji način mogu pomoći u učenju, poslu i svakodnevici.
Besplatne edukacije uz profesora Dejana Nemčića
Što o umjetnoj inteligenciji u školama kažu edukatori?
Učitelji i profesori s kojima smo razgovarali uglavnom se slažu u jednome: umjetna inteligencija nije dobra ili loša sama po sebi. Ona postaje korisna ili problematična ovisno o tome kako se koristi. Profesorica iz jedne privatne zagrebačke gimnazije kaže da dio njezinih kolega AI koristi kao inspiraciju pri sastavljanju zadataka za određenu dob učenika, određeno gradivo ili za učenike kojima treba prilagoditi pristup. Sama ga, priznaje, ne koristi. “Odbijam, još uvijek”, kaže uz smijeh, ali dodaje da razumije zašto ga kolege koriste. “Ako nekome pomogne da brže dođe do ideje, da prilagodi zadatak djetetu koje ima teškoću ili da osmisli dodatne primjere, ne vidim zašto bismo to automatski odbacili. Problem nastaje kada alat počne zamjenjivati pedagošku procjenu.”
Slično razmišljanje sve se više pojavljuje i u europskim obrazovnim politikama. Vijeće Europske unije u svojim zaključcima o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju naglašava humanocentričan pristup: učitelji trebaju ostati u središtu procesa, i to kao vodiči, mentori i osobe koje učenike uče kritički razmišljati. AI može pomoći u individualizaciji učenja, pristupačnosti i administrativnom rasterećenju, ali istodobno otvara pitanja pristranosti, netočnih informacija, zaštite podataka, pretjeranog oslanjanja na tehnologiju i novih nejednakosti.
Drugim riječima, najbolji odgovor na AI u obrazovanju nije ni zabrana ni nekritičko prihvaćanje, već odrasla prisutnost, što posebno vrijedi za roditelje. Jedan otac dvoje osnovnoškolaca kaže da su kod kuće uveli jednostavno pravilo: uređaji se za školske zadatke koriste u dnevnoj sobi. “Nama nije cilj špijunirati djecu. Ali ako dijete uči s ekranom, želim da to bude nešto o čemu možemo razgovarati. Pitam ih što su tražili, što im je alat odgovorio, je li im to pomoglo i zvuči li im odgovor točno. To je puno bolje nego da se pravimo da se to ne događa.”
Djeca svoju digitalnu pismenost tako mogu razviti kroz ponavljanje, primjere i povjerenje. Kao što dijete učimo da ne vjeruje svemu što pročita na internetu, sada ga moramo učiti da ne vjeruje svemu što mu AI uvjerljivo napiše – jer uvjerljivost je jedna od najvećih zamki. AI alati često zvuče sigurno i onda kada griješe. Mogu objasniti gradivo na jednostavniji način, ali mogu ponuditi i pogrešno objašnjenje; mogu pomoći djetetu da razumije pojam, ali mogu mu i servirati gotov odgovor koji dijete neće znati obraniti; mogu biti odličan partner za vježbu, ali loš autor školskog rada.
Jedan profesor prirodoslovnog predmeta opisuje nam da mu je najproblematičnija upravo dobronamjerna upotreba. “Nije uvijek problem u tome da učenik želi varati. Ponekad stvarno želi razumjeti, pita AI da mu objasni zadatak i dobije objašnjenje koje zvuči logično, ali je pogrešno. Onda na sat dođe s potpuno novom zabludom koju prvo moram razgraditi da bismo se vratili na početak.”
Dobar prompt, nastavlja ovaj profesor, koji i sam koristi umjetnu inteligenciju za neke svoje obaveze, nije “napiši mi sastavak o prijateljstvu.” Dobar prompt je “pomozi mi smisliti tri pitanja o ovoj temi”, “objasni mi ovaj pojam jednostavnijim riječima”, “daj mi primjer zadatka za vježbu, ali nemoj odmah dati rješenje” ili “provjeri jesam li dobro razumio ovaj tekst”.
U prvom slučaju dijete prepušta razmišljanje alatu, a u drugom ga koristi kao podršku vlastitom učenju i tu umjetna inteligencija pokazuje svoj najbolji potencijal. Može pomoći djetetu koje se srami pitati nastavnika da još jednom objasni gradivo. Može roditelju pomoći da pronađe jednostavniji način objašnjenja matematičkog postupka koji je i sam zaboravio. Može učeniku ponuditi dodatne primjere, kviz za ponavljanje, sažetak dugog teksta ili objašnjenje prilagođeno njegovoj dobi. I naposljetku, može pomoći djeci s teškoćama, učenicima koji sporije čitaju, onima kojima treba vizualizacija ili dodatna struktura.
CARNET ovo prepoznaje kao jedan od važnih potencijala. U istraživanju koje smo ranije spomenuli se navodi da roditelji prepoznaju mogućnost personaliziranog učenja i pomoći djeci u učenju, iako istodobno izražavaju oprez zbog prevelikog oslanjanja na umjetnu inteligenciju i mogućeg gubitka kritičkog razmišljanja. Nastavnici pak vide potencijal osobito u personaliziranom učenju i asistivnoj tehnologiji, ali ističu potrebu za edukacijom, dostupnošću alata i jasnim smjernicama.
Dakle, potencijal postoji, ali ne dolazi sam od sebe pa su potrebni znanje, pravila i jezik kojim o tome možemo razgovarati.
Jedna nastavnica hrvatskog jezika kaže da je u razredu počela raditi malu vježbu. Učenicima da isti zadatak, zatim im pokaže AI odgovor i zamoli ih da ga ocijene. Što je dobro? Što zvuči preopćenito? Gdje nedostaje osobno iskustvo? Koja rečenica ne zvuči kao učenik njihove dobi? “Djeci je to zanimljivo jer odjednom oni procjenjuju stroj, a ne stroj njih. Shvate da tekst može biti gramatički uredan, a opet prazan. To je odličan ulaz u razgovor o autentičnosti.”
Autentičnost je riječ koja će u obrazovanju postajati sve važnija. Ako AI može napisati uredan sastavak, onda škola mora još jasnije vrednovati proces: bilješke, nacrt, usmeno objašnjenje, osobni primjer, raspravu, sposobnost da učenik kaže zašto je nešto napisao. U protivnom će se i učenici i nastavnici naći u začaranom krugu sumnje, a to se već događa na fakultetima. Studenti sve češće strahuju od optužbi za korištenje AI alata, a profesori od radova koje nisu pisali studenti. Problem je što detekcija umjetne inteligencije nije savršena i ne može biti jedini dokaz. Ako alat procjenjuje da je neki tekst “vjerojatno” generiran umjetnom inteligencijom, to još nije isto što i dokaz da ga je student predao kao tuđi rad. Zato se i u akademskom prostoru sve više govori o potrebi jasnih pravila: smije li se AI koristiti za brainstorming, smije li se koristiti za lekturu, treba li navesti promptove, što je dopuštena pomoć, a što akademsko nepoštenje.
Roditelji se u toj raspravi možda ne snalaze u terminima, ali vrlo dobro razumiju suštinu. Ne žele da dijete vara, da izgubi naviku razmišljanja, no ne žele ni da bude zakinuto za alat koji će vrlo vjerojatno biti dio njegova budućeg obrazovanja i rada. Zato trebamo biti uključeni. Ne moramo razumjeti svaki alat, no možemo početi s nekoliko osnovnih pitanja. Za što si koristio AI? Jesi li provjerio odgovor? Što od ovoga razumiješ svojim riječima? Bi li to znao objasniti učitelju? Jesi li u tekstu ostavio nešto što ne zvuči kao ti? Je li ti alat pomogao da naučiš ili samo da brže završiš?
Naravno, postoje i situacije u kojima oprez mora biti veći. Djeca ne bi trebala dijeliti osobne podatke, fotografije, podatke o školi, adresi ili obitelji. Ne bi se trebala oslanjati na chatbotove za emocionalne probleme, zdravstvene savjete ili teme koje traže razgovor s odraslom osobom. Roditelji bi trebali znati koje alate dijete koristi, postoje li dobna ograničenja i kakve su postavke privatnosti. Kod mlađe djece osobito je važno da korištenje bude zajedničko, vidljivo i vođeno.
Ali jednako je važno da se razgovor ne svede samo na zabrane. Djeca će lakše prihvatiti granice ako vide da odrasli ne polaze iz panike, nego iz razumijevanja. Ako roditelj kaže: “Hajdemo zajedno vidjeti što ti je odgovorio i ima li to smisla”, dijete uči više nego iz rečenice: “Ne smiješ to koristiti.”
Umjetna inteligencija u učenju zato nije samo tehnološka tema, već i obiteljska, školska i društvena. Govori o povjerenju, odgovornosti, nejednakostima, pristupu znanju i tome kako djecu pripremamo za svijet koji se već promijenio.
UNESCO u svojim dokumentima o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju, baš poput Vijeća Europe, naglašava humanocentričan pristup: tehnologija treba služiti učenju, uključivosti i jednakom pristupu znanju, a ne produbljivati razlike. AI može pomoći u obrazovanju, ali samo ako se razvija i koristi na način koji čuva ulogu učitelja, kritičko mišljenje, privatnost i dobrobit djece.
Za roditelje to znači da od djece ne trebaju skrivati alat koji će ionako susresti. Moraju ih naučiti da ga ne doživljavaju kao čarobni štapić. AI može biti instruktor, podsjetnik, prevoditelj, sugovornik za vježbu i pomoć pri organizaciji učenja, no ne smije postati zamjena za trud, znatiželju, pogreške, razgovor i sporo, ponekad frustrirajuće razumijevanje koje je zapravo srce učenja.
Možda je zato najbolja roditeljska pozicija danas ona između opreza i znatiželje. Dovoljno oprezna da ne prepustimo djecu alatu koji ne razumiju u potpunosti i dovoljno znatiželjna da ga ni sami ne odbacimo prije nego što ga upoznamo. A djeca već ionako uče uz AI. Pravo pitanje je hoćemo li ih u tome ostaviti same ili ćemo naučiti dovoljno da ih možemo pratiti.
AI TI TO MOŽEŠ
„AI ti to možeš“ nacionalni je program besplatnih edukacija o umjetnoj inteligenciji na hrvatskom jeziku koji Hrvatski Telekom omogućuje svima. U sklopu programa dostupni su praktični video sadržaji, interaktivni kviz i webinari koji pomažu građanima da bolje razumiju i koriste AI alate u učenju, radu i svakodnevnom životu.
Sadržaj je nastao u suradnji After5 i Hrvatskog Telekoma
Fotografije: Dupe Photos, Pexels, Unsplash
