Tko je urednica koja prepoznaje i oblikuje rukopise koji će osvojiti milijune čitatelja?

Rezultat njihove suradnje bio je “Strangers”, knjiga o kojoj smo ranije pisali i na After5. Memoari su u siječnju debitirali na prvome mjestu liste publicističkih bestselera The New York Timesa, do kraja srpnja došli do dvanaestog izdanja, a Netflix je otkupio prava za ekranizaciju u kojoj bi trebala glumiti Gwyneth Paltrow. Iako Burden piše o raspadu braka imućnog para i sporu oko dviju višemilijunskih nekretnina, njezina je priča među čitateljicama različitih financijskih prilika potaknula razgovor o ekonomskoj samostalnosti žena.

U središtu tog uspjeha nalazi se i Whitney Frick, urednica čiji se potpis pojavljuje iza nekoliko popularnih knjiga koje su posljednjih godina izazvale burne rasprave. U razgovoru za The Wall Street Journal Whitney Frick je priznala da je za rukopis “Strangersa” ponudila vrlo konkurentan iznos jer ga je snažno željela objaviti. U potencijal knjige vjerovala je od početka, ali razmjere njezina kasnijeg uspjeha nije očekivala.

Whitney Frick, urednica koja zna prepoznati budući bestseler

Bivši kolege i suradnici opisuju 43-godišnju Whitney Frick kao urednicu koja uspješno spaja književni ukus s razumijevanjem tržišta. Specijalizirala se za romane snažno oslonjene na emocije te publicistiku o ženskim iskustvima, ambicijama i životnim prekretnicama – knjige koje pronalaze publiku u književnim klubovima i često pokreću šire rasprave.

Njezin interes za takve naslove seže do studija na Northwestern Universityju, gdje je diplomski rad posvetila Oprahinu književnom klubu, ženskom osnaživanju i sposobnosti knjiga da stvaraju zajednicu. Prije fakulteta plesala je u Colorado Balletu i u pauzama između proba čitala naslove s Oprahine liste. Nakon programa izdavaštva na Sveučilištu Columbia, 2006. zaposlila se u Scribneru, gdje je tijekom sedam godina napredovala od asistentice do urednice. U industriju je ušla u vrijeme pokretanja Goodreadsa, priprema za Kindle i rasprava o istinitosti memoara nakon skandala s knjigom “A Million Little Pieces”.

Prvi veliki uspjeh ostvarila je 2013. knjigom “Carry On, Warrior” Glennon Doyle, koja je odmah postala bestseler. Doyle je poslije pratila Whitney Frick kroz tri izdavačke kuće i četiri knjige, među kojima je i “Untamed” iz 2020., prodan u više od tri milijuna primjeraka. Njezini suradnici uspjeh pripisuju sposobnosti da prepozna rukopis u koji vrijedi uložiti te da za njega pridobije ostatak izdavačkog tima.

Poznata je i po intenzivnom radu na strukturi knjige. Stranice rukopisa raspoređivala bi po podu ureda, a građu pojedinih naslova razrađivala kroz rukom ispisane dijagrame. Dva takva prikaza, za “Untamed” Glennon Doyle i “Hello Beautiful” Ann Napolitano, i danas vise u njezinu uredu u Dial Pressu.

U Dial je stigla 2017., a tijekom gotovo devet godina izgradila je niz bestselera, ponajprije među memoarima. Uspjeh knjiga “Strangers” Belle Burden i “The Tell” Amy Griffin doveo ju je i u središte rasprava o granici između osobnog iskustva, emocionalne istine i provjerljivih činjenica. Whitney Frick za The Wall Street Journal kaže da kulturni utjecaj knjige danas brzo privlači kritike, posebno kada je riječ o uspješnim ženama. Istodobno, upravo sposobnost njezinih naslova da potaknu javni razgovor potvrđuje urednički instinkt koji gradi od početka karijere.

Novi smjer za Dial Press

Dial Press osnovan je 1923. i kroz svoju je povijest objavljivao autore poput Normana Mailera i Jamesa Baldwina. Nakon desetljeća spajanja i konsolidacije nakratko je ugašen 1985., a urednica Susan Kamil ponovno ga je pokrenula 1993. unutar tadašnjeg Bantam Doubleday Dell Publishinga. Daljnjim korporativnim spajanjima Dial je postao dio Penguin Random Housea, daleko najvećeg izdavačkog konglomerata s više od 350 izdavačkih programa.

Kamil je 2017. dovela Whitney Frick na mjesto uredničke direktorice sa zadatkom da Dialu oblikuje novu misiju i identitet. Privlačile su je priče o ljudima koji su očekivali da će njihov život slijediti unaprijed zamišljen scenarij, sve dok ga jedan događaj nije potpuno promijenio. U takvim životnim zaokretima vidi jedan od razloga zbog kojih čitamo: kroz tuđa iskustva tražimo bolje načine da razumijemo i oblikujemo vlastiti život. Ann Napolitano, najprodavanija Dialova autorica romana od ponovnog pokretanja izdavačkog programa, s Whitney Frick je objavila dvije knjige i radi na trećoj. Opisuje je kao osobu koja i sama utjelovljuje emocionalnu otvorenost prema kojoj je usmjeren cijeli Dialov opus.

Koliko Whitney Frick zanima unutarnji život likova, pokazuje i iskustvo književne agentice Margaret Riley King iz WME-a. Jednom je odbila roman uz obrazloženje da sadrži previše radnje. Dok su drugi urednici u rukopisu tražili snažniji zaplet, nju je više zanimalo kako ta žena zaista živi i doživljava vlastito iskustvo.

Takav urednički pristup danas živi u jednom potpuno drukčijem medijskom okruženju. Osobne ispovijesti više nisu vezane uz memoare; svakodnevno se objavljuju na TikToku i pojavljuju u reality programima. Izdavači zato sve češće biraju autore koji već imaju izgrađenu publiku i mogu sudjelovati u promociji vlastitih knjiga. Brooke Warner, izdavačica u She Writes Pressu i suvoditeljica podcasta “Memoir Nation,” upozorava da takva tržišna logika stvara pritisak na memoariste da stalno pomiču granice i iz vlastitog života izvlače sve šokantnije traume.

U središtu rasprave o istini u memoarima

Dial Press objavio je u ožujku 2025. “The Tell”, memoare investitorice Amy Griffin o vraćanju sjećanja na zlostavljanje koje je, prema njezinu iskazu, doživjela od nastavnika u osnovnoj školi, djelomično uz pomoć terapije MDMA-om. Na knjizi je surađivala sa Samom Lanskyjem, koji je s Britney Spears radio na memoarima “The Woman in Me”. Knjiga je brzo stigla na listu bestselera The New York Timesa, uz podršku Griffininih poznatih prijatelja, među kojima je bila Gwyneth Paltrow. Na predstavljanju su sudjelovale Reese Witherspoon, Oprah Winfrey i Jenna Bush Hager, dok je Time Griffin uvrstio među najutjecajnije osobe godine.

Razmjeri kampanje izazvali su nezadovoljstvo dijela drugih autora Dial Pressa. Karie Fugett, čiji su memoari “Alive Day” o skrbi za supruga, vojnog veterana, objavljeni tri mjeseca poslije, stekla je dojam da je sva pozornost kuće usmjerena na Griffin. Njezino je iskustvo otvorilo pitanje koliko u suvremenom izdavaštvu na marketinšku podršku utječu poznanstva i postojeća publika autora. Whitney Frick je za The Wall Street Journal priznala da, uz nekoliko velikih uspjeha, ima niz kvalitetnih memoara za koje bi voljela da su pronašli više čitatelja. Dodala je da su Fugett i njezina knjiga imali vlastiti tim za odnose s javnošću, marketing i izdavanje.

U rujnu 2025. The New York Times objavio je tekst koji je otvorio pitanja o Griffininoj priči. Nekoliko mjeseci poslije žena predstavljena kao Jane Doe tužila je Griffin, Lanskyja, Dial Press i Penguin Random House, tvrdeći da su ključni događaji i detalji zlostavljanja iz knjige preuzeti iz njezina života. Prema tužbi, dvije su žene bile školske kolegice, a ponovno su se susrele 2019. u Palm Springsu. Jane Doe tvrdila je i da joj je poslije pristupio muškarac koji se predstavljao kao agent za talente, za kojeg vjeruje da je pokušao doći do njezinih privatnih sjećanja radi korištenja u knjizi.

Griffin je odgovorila tužbom za klevetu i odbacila te navode. Njezina strana tvrdi da u navedeno vrijeme nije bila u Palm Springsu, da navodni agent nikada nije razgovarao ni s jednom od njih te da su sjećanja iz knjige zabilježena prije njegova navodnog kontakta s Jane Doe. Griffinin odvjetnik ustvrdio je da su iskustva opisana u knjizi isključivo njezina, dok je The New York Times branio interes novinara da pokušaju potvrditi priču o sjećanjima vraćenima desetljećima poslije tijekom korištenja psihodelika.

Izvorna tužba teretila je izdavača za nemar jer nije provjerio navode iz memoara. Takva se formalna provjera u izdavaštvu uglavnom ne provodi ako je autor posebno ne organizira, a Whitney Frick odgovornost za činjenice pripisuje autoru. Penguin Random House pozvao se na anti-SLAPP zaštitu slobode govora, nakon čega je sudac u srpnju uklonio izdavača iz postupka. Whitney Frick kaže da vjeruje svojim autorima i memoare promatra kao značenje koje autor daje vlastitim iskustvima. Urednički posao vidi u tome da to značenje bude precizno preneseno čitatelju, a usporedbe sa skandalom oko knjige “A Million Little Pieces” odbacuje jer dosad nije radila s autorom koji je naknadno priznao da je događaje izmislio.

Kritike su pratile i “Strangers”. The New Yorker je nakon pregleda dokumenata iz razvoda Belle Burden zaključio da knjiga njezinu financijsku situaciju prikazuje nesigurnijom nego što je bila. Burden je tekst ocijenila obmanjujućim i naglasila da je knjiga prošla tri pravne provjere, dok je časopis ostao pri svojem izvještavanju. Najveću pažnju nastoji usmjeriti na pojedinačne čitatelje koje su Dialove knjige osobno pogodile. Dio publike smatrao je da financijski dokumenti ne poništavaju emocionalnu istinu “Strangersa” – kvalitetu koju Whitney Frick već godinama pretvara u knjige koje postižu velike naklade i pokreću rasprave.

FOTOGRAFIJE: The Tell Book, Pengiun Books, Random House Books, First Light Books

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Pengiun Books