U veljači je medijima odjeknula vijest da Susan Wojcicki nakon 9 godina napušta CEO poziciju u YouTubeu, kako bi se posvetila novom poglavlju života, s fokusom na obitelj, zdravlje i osobne projekte oko kojih je strastvena. Njen odlazak dogodio se na vrhuncu uspjeha, utjecaja i moći, a prethodila mu je objava, samo par dana ranije, da Metu napušta njena chief business officer Marne Levine, nakon dugih 13 godina. Razlozi su bili vrlo slični: punjenje baterija prije idućeg poslovnog izazova i stavljanje prioriteta na vrijeme provedeno sa svojom obitelji.
U 2022. Metu je napustila još jedna izuzetno visoko profilirana žena u tvrtki, COO (chief operating officer) Sheryl Sandberg, koja se odlučila posvetiti mirnijem životnom tempu i filantropskom radu. Niz je to odlazaka s čelnih pozicija velikih tvrtki i samo nekoliko istaknutih primjera aktualnog trenda u kojem žene lideri napuštaju svoje organizacije, povećavajući jaz između žena i muškaraca na višim pozicijama, prema nedavnim podacima studije “Žene na radnom mjestu” u organizaciji LeanIn.org i McKinsey & Company.
O karijernom zaokretu žena koje su godinama ili bolje rečeno desetljećima ulagale u svoj profesionalni put pisao je CNBC, koji je podsjetio čitatelje na još dvije recentne, visoko profilirane ostavke: onu Jacinde Ardern s pozicije premijerke Novog Zelanda i odlazak Nicole Sturgeon s pozicije prve premijerke Škotske. Vratimo li se na primjere Susan Wojcicki, Marne Levine i Sheryl Sandberg, riječ je o ženama izuzetno zanimljivih karijera koje su provele desetljeća radeći i dokazujući se, te posljedično penjući hijerarhijom poslovnih uloga. Susan je, primjera radi, počela raditi za Google kada su osnivači Sergey Brin i Larry Page otvorili trgovinu u garaži njezine kuće u Silicijskoj dolini 1998. godine. Godinu dana kasnije postala je njihova prva marketinška menadžerica i bila među prvih 20 zaposlenika u ovom tehnološkom divu, za kojeg je radila gotovo četvrt stoljeća, prije prelaska u YouTube.
Ovaj val odlazaka žena s čelnih pozicija, koliko god se činio malen, zapravo je dio jedne šire priče, što potvrđuje i studija “Žene na radnom mjestu”, čiji su autori neprofitna organizacija LeanIn.org i globalna konzultantska tvrtka McKinsey & Company. Oni ovu temu istražuju još od 2015. godine i na temelju podataka za 2022. zaključuju kako za žene u menadžmentu nikad nije bilo “bolje” vrijeme za odustajanje.
O studiji
“Žene na radnom mjestu” najveće je istraživanje o položaju žena u korporativnoj Americi. LeanIn.Org i McKinsey & Company, 2015. godine pokrenuli su studiju kako bi tvrtkama dali uvide i alate za unapređenje rodne raznolikosti na radnom mjestu. Između 2015. i 2022. više od 810 tvrtki sudjelovalo je u studiji, a više od 400.000 ljudi ispitano je o njihovim iskustvima na radnom mjestu. U 2022. godini prikupili su podatke od 333 tvrtke sudionice koje zapošljavaju više od 12 milijuna ljudi, anketirali su više od 40.000 zaposlenika i obavili intervjue sa ženama različitih identiteta, uključujući žene različitih etničkih porijekla, LGBTQ+ žene i žene s invaliditetom. Njihovo izvješće za 2022. fokus je stavilo na to kako je pandemija promijenila ono što žene žele i očekuju od tvrtki za koje rade, uključujući sve veću važnost razvoja i napredovanja, fleksibilnost, dobrobit zaposlenika te raznolikost, jednakost i uključenost.
Podaci za 2022. otkrili su im da žene lideri napuštaju svoje tvrtke u najvećem postotku dosad i da za svaku ženu koja stupi na vodeću poziciju, dvije odluče otići. Ovaj obrazac, ako se nastavi, mogao bi poništiti desetljeća napretka prema rodnoj jednakosti i zastupljenosti žena u višem rukovodostvu mnogih poduzeća, što iz LeanIn.org i McKinsey & Company ističu kao razlog za zabrinutost.
Čak i nakon što su se popele na “poslovni tron”, žene se suočavaju s više prepreka nego muškarci, u rasponu od svakodnevnih mikroagresija (kao što je propitivanje njihove stručnosti) do nošenja veće odgovornosti u inicijativama za raznolikost i uključivanje.
“One rade više u svojim ulogama od muškaraca kada su u pitanju inicijative koje optimiziraju njihovu uredsku kulturu i zajednicu”, govori Alexis Krivkovich, senior partnerica tvrtke McKinsey & Company i nastavlja: “Žene se daju dvostruko više u svoj posao kada su u pitanju mentoriranja unutar organizacije i rad na raznolikosti.”
Stoga je razumljivo da će, nakon godina ili desetljeća na vrhu, izgubiti na snazi: 43% žena liderica izjavilo je da se osjećaju izgoreno, u usporedbi s 31% muškaraca, prema podacima LeanIna i McKinseyja.
Na neki način, žene mogu poslati snažnu poruku kada priznaju da se povlače kako bi sebi dale prioritet, kaže Valerie Workman, glavna pravna službenica u Handshakeu, platformi za traženje posla za studente i nedavne maturante.
Govoreći o odluci Susan Wojcicki da odstupi s čelne pozicije YouTubea, Workman je zaključila: “Da ste bili na čelu YouTubea, kako možemo reći da je neuspjeh to što ste odlučili otići i raditi nešto drugo, kada ste već dogurali najdalje što ste mogli?”
“One ispunjavaju svoje ciljeve i postižu uspjeh, a neke od njih odlučuju otići prije nego što izgore”, dodaje Workman. “To je fenomenalan primjer za mlade žene. To je priča o uspjehu.”
Alexis Krivkovich ističe da se otvorio prostor za žene, osobito one od moći i utjecaja, da osnuju nove organizacije koje su inkluzivnije i podržavaju žene na radnom mjestu. Žene općenito sve više žele raditi za tvrtke kojima je prioritet napredovanje u karijeri, fleksibilnost, dobrobit zaposlenika i još mnogo toga, a daju otkaz kada njihove potrebe nisu zadovoljene, navodi se u izvješću LeanIna i McKinseyja.
Ipak, odlazak žena s viših pozicija može imati negativne posljedice na zaposlenike koji ostaju, kaže Krivkovich, a C-suite time gubi još jednu raznoliku perspektivu; onu koja će afirmirati, uključivati i mentorirati. Mlade žene u svojim organizacijama time gube ženski uzor na višoj razini.
Problem je što i dalje imamo premalo žena na visokim razinama vodstva, objašnjava Krivkovich, pa su njihovi odlasci iz tvrtki predmet skrutinizacije: „Mnogi muškarci napuštaju svoje položaje, ali žene koje se odluče napraviti isto se analizira i skrutinizira na jedan posve drugačiji način. Da imamo puno više žena premijerki, izvršnih direktorica i liderica na samom vrhu, kada bi se jedna od njih odlučila za odlazak ili mirovinu, taj potez se ne bi doživljavao kao poraz ili gubitak.”
FOTOGRAFIJE: Pexels
