Početkom ove godine, skrolajući bespućima LinkedIna, ondje sam naišla na objavu mlade hrvatske novinarke i content kreatorice Eme Pavlović, koja je sudeći po broju reakcija preko noći postala viralna. Ema se u njoj osvrnula na okolnosti svoje odluke da nakon bezbroj poslanih prijava za posao i jednako toliko nedobivenih prilika za rad napusti Hrvatsku i preseli u Pariz. Naravno, do francuskog “grada svjetlosti” dovele su je i mnoge druge okolnosti, poput ljubavi, no dobro se sjećam da me već tad zaintrigirala svojom odvažnošću, i svojom hrabrosti da poslovnu sreću okuša na novom teritoriju. Mogu samo pretpostaviti da joj je misao bila “nemam što za izgubiti” i zato mi je bilo drago vidjeti da je u Parizu pronašla posao u roku keks.
Njenu priču o životu i radu u drugoj zemlji pročitat ćete u nastavku, a u članku sam odlučila ugostiti još jednu novinarku, content kreatoricu i zaljubljenicu u modu Ivu Marušić, koja je početkom godine također otputovala u Pariz i priuštila si iskustvo života. Otišla je ondje kako bi bila u samom središtu svjetske modne industrije i pokušala pronaći mjesto za sebe u vrlo dinamičnom i vrlo kompetitivnom okruženju. Vrijeme u Parizu podijelila je na pronalaženje posla na modnoj sceni i ulaganje u samu sebe; učenje francuskog jezika, edukacije o modi i umjetnosti. Još uvijek se sjećam kada me, iza kulisa našeg zajedničkog snimanja editorijala za After5 krajem 2022., obavijestila da planira ovaj podvig i nekako mi je bilo logično da ova mlada žena koja piše neke od najljepših modnih priča svoju priliku pronađe upravo u inozemstvu.
Pariz s Emom Pavlović
Posao u Parizu
Za sebe volim reći da sam profesionalna sanjarka, povremena spisateljica i feministica. U Parizu radim u A.Lacroix patisseriji i coffee shopu tik uz Notre Dame, vodim njihove društvene mreže i zamišljam skrivene živote klijenata dok poslužujem kavu i kolače, poput Amélie. Trenutno sam ovdje od veljače ove godine, ali već sam živjela u Parizu za vrijeme studija, na stručnoj praksi i cijelu 2021. godinu, dok se nisam morala vratiti u Hrvatsku zbog zdravstvenih problema u ljeto prošle godine.
Okolnosti preseljenja u Pariz
Moje snove o Parizu oblikovali su Godardovi i Bertoluccijevi filmovi, Camus, Sartre i Simone de Beauvoir, francuska glazba i književnost kojima sam bila opčinjena u srednjoj školi. Nekako sam uvijek znala da ću jednoga dana živjeti u Parizu, no ono što nisam znala jest činjenica da me u Pariz dovela ljubav. Odlučila sam slijediti srce prije pet godina kad sam se zaljubila u Francuza na studenskoj razmjeni u Nizozemskoj i evo, danas smo zaručeni i planiramo kupnju stana.
Pariški rituali
Moj dan počinje sporo, uz kavu i dobru knjigu. Imam pravilo da svakoga dana čitam barem pola sata. Zatim se spremam i odlazim na posao. Putem uvijek pronađem nešto novo, novi detalj, novu ulicu i fotografiram svijet oko sebe i sve što me inspirira. Upravo to mi je najdraži pariški ritual – flâneur, što bi se moglo prevesti kao lutanje gradom. Na poslu je uvijek dinamično i zabavno, dolaze nam turisti iz cijelog svijeta, a imamo i vjernu lokalnu klijentelu. Osobno su mi najdraži vlasnici poznatih zelenih kioska uz rijeku Seine koji nam dolaze na kavu i uvijek su puni zanimljivih priča. Društveni život u Parizu je dosta skup sport, ali zajednički faktor s Hrvatskom je definitvno coffee kultura.
Prednosti i nedostaci života u Parizu
Najdraže stvari Pariza su mi njegove ulice. Tako ćete, na primjer, šetajući naići na Ulicu Kroasana ili Ulicu Dobre Djece. Nedostaci, ili prednosti, ovisno iz koje perspektive ih promatrate, su česti štrajkovi i prosvjedi. Uglavnom utječu na javni prijevoz pa je kretanje gradom horor ako nemate luksuz korištenja bicikla ili skutera. Uvijek mi je interesantno promatrati zbijene ljude na terasama kafića i brasserija i nikada me neće prestati čuditi kako ljudima ne smeta što su stolovi tako blizu jedni drugima pa ćete često čuti, slučajno, priče ljudi oko vas koje nije briga za tuđa mišljenja.
O radnoj kulturi
Što se radne kulture u Francuskoj tiče, smatram kako je puno opuštenija nego u Hrvatskoj. Radni dan uglavnom počinje kasnije, oko devet sati, uobičajene su duže pauze za ručak s kolegama koji su uglavnom i vaši prijatelji s kojima se družite i izvan radnog okruženja. Iz osobnog iskustva sam stekla dojam da je hijerarhija manje važan faktor sve dok je posao obavljen kako treba.
O troškovima života
Životni standard je dosta visok, počevši od stanarine i režija, namirnica i društvenih aktivnosti. Ako ste na minimalcu iliti SMIC-u koji iznosi oko 1400 eura mjesečno, teško da ćete si sami moći priuštiti smještaj i život u Parizu. S obzirom na to da živim s partnerom i oboje radimo na dobro plaćenim pozicijama, ipak uspijemo uštedjeti nešto novca i priuštiti si večeru u restoranu svako toliko ili putovanje s vremena na vrijeme.
Najdraža mjesta u Parizu
Moja najdraža mjesta u Parizu su sve samo ne mjesta krcata turistima. Umjesto kultnih Cafe de Flore ili Les Deux Magots, drage ljude volim provesti po ulicama Montmartrea gdje ima toliko skrivenih dragulja. Volim Two Doors kafić i wine bar u istoj ulici, Muzej romantičnog života i Hotel Amour, brasseriju Wepler. Umjesto čekanja u redu za knjižaru Shakespeare & Company, uvijek preporučujem šetnju kroz Latinsku četvrt do knjižare The Red Wheelbarrow koja se nalazi uz Le Jardin du Luxembourg, meni jednog od dražih vrtova u Parizu. U blizini posla mi je i bar A Lot of Wine koji nudi odličan izbor vina, a do njega se nalazi i La Caféothèque de Paris gdje rado ispijam kavu. Moj popis mjesta koja volim u Parizu seže u nedogled :).
Pariz s Ivom Marušić
Okolnosti odlaska u Pariz
Odluka o odlasku u Pariz bila je spontana, no dugo sam planirala kraći odlazak iz Hrvatske. Želja mi je bila nakon studija novinarstva u Zagrebu nastaviti istraživati svoj interes za svijet mode i pronaći vlastiti put. Nakon što sam diplomirala u rujnu, u listopadu sam otišla na jedno lijepo putovanje u Pariz i čim sam se vratila u Zagreb, imala sam želju brzo se vratiti. Jednog sam dana tako odlučila otići u Pariz bez previše razmišljanja i kalkuliranja. Naprosto sam zaključila da je vrijeme upustiti se u nepoznato i donijeti hrabru odluku. Naravno, to nije tako jednostavno i idealno kako zvuči, no uz tu moju veliku volju sve je bilo moguće. U konačnici, nakon mjesec dana otkako sam donijela tu odluku i točno mjesec dana otkako sam počela učiti francuski jezik, preselila sam se u Pariz na samom početku ove godine.
Zašto baš Pariz?
Pariz se zbog mojih interesa čini logičnim izborom. Željela sam otići u grad koji mi može pružiti veliki broj mogućnosti u modnoj industriji. Bilo mi je važno otići tamo gdje o modi mogu puno naučiti i upoznati se s ljudima koji su dijelom te goleme industrije. Nažalost u Hrvatskoj ne postoje značajnije mogućnosti za nekoga tko se želi baviti modom, tj. komunikacijom, kreativnom produkcijom i samim radom za modne brendove. Stoga sam izabrala Pariz kao grad u kojem djeluje veliki broj brendova čiji rad pratim i iza kojih stoje ljudi koje već godinama gledam kao svojevrsne uzore. Htjela sam biti „blizu svega“, imala sam sreću što je baš sve to bilo – u Parizu.
O očekivanjima
Unatoč mojoj impulzivnoj odluci koja zvuči kao da je lišena svakog razmišljanja, mislim da je nemoguće otići negdje bez ikakvih očekivanja. Moja predodžba bila je da ću otići u jedan veliki grad koji može odgovoriti mojim interesima. To hladno jutro u siječnju kada sam nosila teške kofere na zagrebačkom aerodromu, pomislila sam kako se želim vratiti sretna sa svime što će se u Parizu dogoditi. Veliki je to osjećaj slobode kada shvatiš koliko je nekad jednostavno donijeti neke odluke koje ti mogu promijeniti život. Nisam znala što me čeka, no znala sam da je prilika bezbroj i da ih moram probati uhvatiti. Ta moja siječanjska predodžba, iz današnje perspektive doista se ostvarila. Pariz je divan grad za život, no naravno da život ondje nije onakav kakav gledamo na Instagramu. Prilika je jednako tako bezbroj, no isto tako i konkurencija je golema. Teško je kao stranac biti prihvaćen u modnoj industriji, koja je i sama prilično elitistička. Potrebno je puno truda, rada i dokazivanja; to je jedini put.
Jedan tipičan dan u Parizu
U Parizu je to zasigurno bilo jutarnje trčanje Montmartrom, kava u najdražem kafiću, učenje francuskog jezika, i mukotrpan pronalazak posla u kombinaciji s istraživanjem galerija, posjećivanjem muzeja, učenjem o gradu o kojem i Parižani nikada ne nauče sve. Večeri su bile rezervirane za druženje s prijateljima, dio sam poznavala otprije, ali neke sam stekla u Parizu. U Francuskoj, kao i u Italiji postoji taj ritual koji kod nas još nije zaživio; nakon posla svi se nalaze na aperitivu, u Parizu je to apéro! No moj najdraži ritual odvijao se svakog vikenda. Subotom ili nedjeljom ujutro odlazila sam na Puces de Saint Ouen; pariški buvljak koji mi ostaje u lijepom sjećanju. Nerijetko bih išla sama i provodila ondje duge sate, družila se s prodavačima koje sam kasnije već počela nazivati prijateljima. To je poput nekog mikrokozmosa u velikom gradu. Razgovori o odjeći, povijesnim komadima i francuskoj kulturi odijevanja. Nekad ti ponude i šampanjac u podne – možda najslađi ritual!
Prednosti i nedostaci života u Parizu
Najdraže stvari su mi naravno, vezane uz otkrivanje novih modnih brendova i specijaliziranih povijesnih dućana koji ustraju na odbacivanju koncepta brze mode. Upravo je to bio i razlog mog odlaska u Pariz; otkrivanje modnih niša koje nisu ovisne o vremenu i trendovima. U Parizu doista postoji kritična masa ljudi koji tako razmišljaju. Mislim da mi je najdraže bilo pronaći istomišljenike, to je ono u čemu sam najviše uživala. Govoreći o nedostacima i onome što mi se manje dopadalo, to je druga strana Pariza koja se ne spominje u turističkim doživljajima ili filmovima koji slave taj grad. Veliki prosvjedi, konstantni štrajkovi javnih prijevoza, gužve, nerijetki osjećaj nesigurnosti. No sve to dolazi uz život u velikom gradu i s time se moraš naučiti nositi.
Omiljena mjesta u Parizu
Toliko je svega u tom gradu, da je teško odabrati tek nekoliko favorita. Ipak, probat ću ovako: kad se nađete u Parizu, ujutro popijte kavu u Telescopeu, uzmite ju za van i prošetajte se obližnjim Jardin du Palais Royal, a zatim posjetite najljepši dućan muškog odijevanja, Husbands. Zatim je lijepo otići do Bourse de Commerce, galerije suvremene umjetnosti, nakon čega nastaviti do dijela Pariza Le Marais, danas omiljenog kvarta mladih, uz veliki broj malih trgovina i uvijek vesele atmosfere. Tamo se nalazi i Musée Picasso, koji se nalazi u najvećoj i najdojmljivijoj zgradi iz 17. stoljeća. Nakon kulture, lijepo je krenuti prema Latinskoj četvrti, meni najdražem dijelu Pariza. Tamo je lijepo odmoriti se u Café de Flore, kultnoj pariškoj kavani. Nakon kratke stanke, ugodna je šetnja do Panthéona. Za kraj, večera u malom restoranu Racines u Passage des Panoramas. I da, ne zaboravite Saint-Ouen vikendom!
Osvrt na život u Parizu
Odgovaram na ova pitanja od prvog trenutka povratka u Zagreb i sve dojmove još zasigurno nisam pogledala iz šire perspektive. Jako je lijepo biti doma i družiti se s dragim ljudima, govoriti hrvatski, i stići obaviti bezbroj stvari u jednom danu. To su oni prvi dojmovi. No sigurno znam da ću danas, pa tako i za nekoliko mjeseci, ali i godina, biti ponosna na sebe što sam odabrala taj put i upustila se u svoju avanturu s rizikom, kako je volim zvati. Ostvarivanje svojih snova nikad nije lako, vjerojatno ih zato i zovemo snovima. Pariz se uvijek činio daleko i nedostižno, no sada znam da je tu i da ću se opet kada tamo dođem, dijelom osjećati kao doma. Život u inozemstvu je ono što bih preporučila svim mladim ljudima jer to je nešto iz čega učimo najviše, nije lako pronaći se u stranom gradu i krenuti od početka. No meni je bilo potrebno. Plan mi je vratiti se u Pariz, a do tada ću vrijeme provoditi na Cresu, u Osoru, totalnoj suprotnosti Parizu.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo
