Dr. Zelana Montminy zna kako izgleda život na rubu kaosa. Između tri posla, troje djece i jednog energičnog labradoodla, njezin raspored mogao bi poslužiti kao studija distrakcije. No upravo je iz tog iskustva izrasla njezina nova knjiga “Finding Focus – Own Your Attention in an Age of Distraction“. U njoj Montminy, bihevioralna znanstvenica, autorica i predavačica koja surađuje s velikim kompanijama poput American Expressa, Coca-Cole i Estée Laudera, nudi novu perspektivu: fokus nije samo sredstvo da odradimo što više zadataka, već čin emocionalne otpornosti i način da svijetu koji našu pažnju tretira kao robu povratimo jasnoću i prisutnost.
Temeljna teza knjige Finding Focus – Own Your Attention in an Age of Distraction jest da “naš najvrjedniji resurs nije vrijeme, već pažnja” – samo kad bismo ponovno preuzeli kontrolu nad tim gdje je usmjeravamo. Montminy je to prepoznala i kod sebe dok je istraživala za knjigu, neprestano balansirajući između mnogih uloga koje joj donosi radni tjedan.
“Živimo u krizi distrakcije“, kaže Montminy za The Guardian. “Stalno skačemo s jednog zadatka na drugi. Naša pažnja oteta je na toliko različitih načina. I koliko god trikova pokušavali primijeniti, iscrpljeni smo. Ali ne zato što radimo previše. Već zato što smo istovremeno posvuda i nigdje.”
Fokus kao emocionalna otpornost, a ne produktivnost
Ideju za knjigu Finding Focus dobila je za volanom. Ili bolje rečeno, shvatila je da je knjiga nužna i za nju osobno. Zaustavila se na crvenom svjetlu na semaforu i posegnula za mobitelom.
“Bio je to jako naporan radni dan i opet sam pokušavala preuzeti previše na sebe”, kaže. Baš u trenutku kad je samu sebe pohvalila kako je uspjela poslati mail u tom malom prozorčiću vremena, postala je svjesna da je sin zove sa stražnjeg sjedala: “Mama! Mama! Govorim ti nešto!”
Nije čula ni riječi koju je izgovorio. “I tada sam doživjela pravo prosvjetljenje. Pomislila sam: ‘Radim točno ono što uvijek govorim da se ne smije raditi i što ne želim da moja djeca rade.'”
O knjizi “Finding Focus”
Naši mozgovi stvoreni su za fokus. Tako smo dizajnirani, za njim čeznemo, a ipak u ovom vremenu preopterećenosti često imamo osjećaj da nam misli jure s jedne distrakcije na drugu, dok je održana koncentracija uvijek negdje izvan dosega. Finding Focus osnažujući je vodič za ponovno osvajanje našeg najvrjednijeg resursa: pažnje.
Vodeća bihevioralna znanstvenica dr. Zelana Montminy otkriva znanost iza fokusa i distrakcije, pokazujući kako naša hiper-povezana stvarnost i neprestano prelaženje između digitalnog i fizičkog svijeta “razbijaju” naše misli i umanjuju našu dobrobit. Finding Focus donosi moćne strategije kako: utišati buku, preoblikovati mozak, osloboditi svoj potencijal te ponovno otkriti sebe.
Ako uspijemo kontrolirati svoju pažnju i biti prisutni, ako sami biramo kada i kako ćemo se uključiti, imat ćemo snažniji osjećaj dobrobiti, dublje ispunjenje i jasniji smisao. Finding Focus poziva vas da si svakog dana postavite pitanje: “Na što želim usmjeriti svoj fokus danas?” To je poziv na buđenje za svakoga tko želi pobjeći iz stiska distrakcije i živjeti život ispunjen svrhom i povezanošću.
Tema fokusa u izdavaštvu već je poprilično zasićena, pa gdje se onda uklapa ova knjiga? Dr. Montminy spominje koncept “toka” Mihalyja Csikszentmihalyija te rad Sherry Turkle o utjecaju digitalnih distrakcija na međuljudske odnose. Cal Newport u knjizi Deep Work zagovara fokus bez ometanja, no Montminy kaže:
“To je i dalje u domeni produktivnosti… a ja nisam htjela napisati još jednu knjigu o produktivnosti.”
Zapravo, Montminy smatra da smo fokus do sada potpuno krivo shvaćali. “Većina ljudi fokus vidi samo kao alat koji nam pomaže da obavimo stvari.” Ali na taj se način sve svodi na rezultat, dodaje.
“Moramo o tome razmišljati posve drukčije. Fokus nije zadatak, već čin emocionalne otpornosti. Kako zadržati jasnoću i prisutnost u svijetu koji našu pažnju pretvara u robu? Kako odlučiti što nam je važno i onda to zaštititi?”
Ono što je Montminy shvatila u autu, dok je razgovarala sa sinom, jest da je upala u poznatu zamku. “Nosila sam produktivnost kao značku časti”, kaže. Oduvijek je bila dobra u multitaskingu. A gledati uspjeh kroz prizmu rezultata i nagrada “jednostavno je kulturno uvjetovan način na koji sam odgojena”, dodaje.
“Moji roditelji i sestra rođeni su u Sovjetskom Savezu [u Moldaviji] i doselili su se [u SAD] sedamdesetih. Ja sam prva generacija. A s tim dolazi i očekivanje, i prilagodba.”
Ono što je danas drugačije jest to da “u vremenu u kojem živimo svi na neki način normaliziraju burnout, što smatram jako opasnim”. Uvjeravamo sami sebe da se odmaramo, dok smo zapravo samo rastreseni. “Distrakcija je nešto što radiš da pobjegneš iz sadašnjeg trenutka. Odmor je povratak u prisutnost. Oboje uključuje korak unatrag – ali samo jedno od toga je doista obnavljujuće.”
Dok je njezina prethodna knjiga 21 Days to Resilience nudila svojevrsno brzo rješenje, Finding Focus zamišljena je kao vodič za smislen i trajan životni zaokret. Sama Montminy potpuno je promijenila način na koji živi: posljednjih godina odrekla se multitaskinga i više ne vjeruje u ono što naziva “mitom ravnoteže”. Umjesto toga, kaže, postoje “sezone” u kojima različiti aspekti života – obitelj, posao, volontiranje – traže više pažnje.
Živi u imućnoj četvrti Pacific Palisades u Los Angelesu i otvoreno priznaje da si može priuštiti “prihvaćanje pomoći u čišćenju kuće, povremenu brigu o djeci i ponekad vožnju”.
“Nekad sam htjela sve raditi sama, biti sve svima. Ali to je bilo iscrpljujuće, neodrživo i činilo me raspršenom umjesto prisutnom. Morala sam naučiti prihvatiti pomoć obitelji, prijatelja i drugih, i ne želim glumiti da sve radim sama jer to samo učvršćuje, osobito kod žena, lažnu ideju da bismo trebale same nositi svaki aspekt kućanskog i obiteljskog života.”
Nakon što je završila pisanje knjige, ali prije nego što je trebala biti objavljena, njezina zajednica doživjela je doslovni burnout: požar u Palisadesu ranije ove godine. Trideset i jedna osoba je poginula, a “infrastruktura je gotovo u potpunosti nestala. Cijela zajednica bila je sravnjena. Škole moje djece, plesni studiji, zubari, svaka pojedinačna staza kojom su hodali i koju su voljeli.”
Njena kuća ostala je stajati, ali je sve u njoj bilo uništeno. Poput mnogih drugih, ona i suprug, investicijski bankar, te njihova djeca sada borave u drugom dijelu grada, iako se nadaju da će se vratiti za nekoliko mjeseci. “Izgubili smo ne samo fizičku zajednicu, već i samu zajednicu”, kaže za The Guardian. “Ponekad se probudim i pomislim da je sve još uvijek samo san.”
Odgodila je objavu knjige i, iako ju nije prepravljala, osjećala je da je ona sama, nakon požara, njome preoblikovana – “premještena tugom”.
“Mi tugujemo svaki dan, kao ljudska bića. Tugujemo za idejama o tome što smo mislili da će se dogoditi. Tugujemo za jednostavnijim životom. Tugujemo za očekivanjima. Tugujemo za ljudima i odnosima koji se ne odvijaju onako kako smo htjeli. Sve te osjećaje tuge guramo, potiskujemo. Ne želimo se s njima suočiti. I zato smo rastreseni, tražimo distrakcije.”
Male prakse koje vraćaju prisutnost
Neke njezine preporuke, poput blokiranja vremena, već su poznate, ali njezina osobna dnevna rutina za mentalno zdravlje, svjesno biranje na što će usmjeriti pažnju, donijela joj je dublju promjenu: osjećaj da se upušta u “svakodnevni čin prkosa”. Počinje čim se probudi, odbijajući prvo pogledati mobitel, jer time “svoj mozak odmah programirate na distrakciju”, kaže. Na stolu uvijek drži bilježnicu “koja već vizualno djeluje smirujuće”, a u nju zapisuje sve što joj padne na pamet.
“Kad to izbacim na papir, mogu to i pustiti. Tako čistim mentalni nered i oslobađam radnu memoriju za ono što zaista trebam napraviti.”
Tijekom dana stvara male “mikro-pauze”. “Čak i vožnja bez glazbe deset minuta za mene je kao dnevna meditacija.” Ima barem jedan ritual bez mobitela, primjerice, tijekom večere, a nastoji i “svakodnevno provesti određeno vrijeme u prirodi”.
Jedan od najtežih dijelova njezine mentalne fitness rutine bilo je “graditi toleranciju na dosadu, dopustiti si da budem besposlena bez da odmah pokušam popuniti prazninu”. Morala je krenuti sitnim koracima: gledati kroz prozor pet sekundi, pa pokušati izdržati malo duže. To je, kaže, kao da u teretani postupno povećavate broj ponavljanja.
“Ponekad dignem pogled s radnog stola, napravim pauzu i jednostavno zurim, prisutna sama sa svojim mislima. Šokira me koliko je to rijetko.” Cilj je, kaže, svakog dana doći s više jasnoće, više osjećaja da upravljamo vlastitim životom.
“Ako možemo sjediti s tim važnim emocijama i proći kroz njih, možemo izaći na drugu stranu s rastom, učenjem, snagom i otpornošću”, zaključuje dr. Zelana Montminy.
Knjiga Finding Focus u međuvremenu je objavljena – možete je naručiti preko Amazona ili Barnes & Noblea.
FOTOGRAFIJE: Dr. Zelana,
