Tjedni mode su iza nas, ali jedna priča iz Pariza i dalje “odzvanja” modnim krugovima, pa i šire. Dok su se urednici, slavne osobe i ljudi iz industrije okupljali na povijesnoj lokaciji Les Invalides, kako bi popratili najnovije kolekcije dizajnerskih brendova, nekoliko kilometara dalje odvijala se potpuno drukčija vrsta modne revije, ona otvorenih vrata – La Watch Party, koju je organizirao modni komentator i kritičar Elias Medini.
La Watch Party
U jednom baru u 10. pariškom arondismanu, grupa studenata, novinara, slučajnih prolaznika i modnih zaljubljenika još se proljetos okupila kako bi zajedno gledali prijenos Diorove revije. Pili su pivo, komentirali svaki look i glasno reagirali s oduševljenjem, smijehom ili negodovanjem, na svaki izlazak modela, prenio je tada atmosferu The New York Times. Okupljanje, nazvano La Watch Party, organizirao je 26-godišnji modni komentator i kritičar Elias Medini, poznatiji kao Lyas, koji je na ideju došao nakon što na proljeće nije dobio pozivnicu za reviju. Elias je rekao:
“Bio sam tužan i pitao se: što sada? Hoću li to gledati sam kod kuće na televiziji ili na mobitelu u metrou?”
Umjesto toga, odlučio je reagirati. Na društvenim mrežama objavio je poziv: “Ako Dior ne želi nas, mi ćemo željeti Dior – zajedno!” i pozvao sve da se pridruže u baru Le Saint Denis. Na La Watch Party donio je vlastiti televizor i složio prostor tako da može primiti nekoliko desetaka ljudi. Došlo ih je – tristo. Bez popisa uzvanika, bez rasporeda sjedenja, samo gledanje revije popraćeno stvarnim, iskrenim reakcijama. Medini se pitao:
“Pravi ljudi reagiraju na umjetnost, ali modni ljudi ne. Je li snobizam zaista toliko duboko ušao u industriju da se više ne smiješ ni nasmijati?”
Tko je Elias Medini?
Inače, Elias Medini kaže kako je navikao biti autsajder. Odrastao je u Rouenu, malom gradu u Normandiji, gdje nije imao nekoga s kime bi razgovarao o modi. Tijekom pandemije počeo je na društvenim mrežama objavljivati brze, iskrene reakcije na modne revije i naslovnice. Njegov neposredan pristup privukao je pažnju, pa su ga brendovi počeli pozivati na događanja i predlagati mu suradnje.
No, brzo je shvatio da modna industrija, iako opsjednuta novitetima, ne voli iskrenost, piše The New York Times. Kritika nije bila poželjna, pogotovo ako želiš nastaviti dobivati pozive i suradnje:
“U industriji nitko zapravo ne govori što stvarno misli. I ja sam to počeo raditi – šutjeti. U jednom trenutku shvatio sam da gubim integritet i razlog zbog kojeg sam uopće počeo ovo raditi.”
Sve je puklo nakon revije Diora koju je prošlog rujna predstavila Maria Grazia Chiuri.
“To je bila jedna od najgorih revija koje sam tada vidio i odlučio sam to javno reći jer sam želio pokazati da me se ne može kupiti”, rekao je u razgovoru za The New York Times. Njegova iskrenost imala je posljedice. Iako vjeruje da nije pozvan na Andersonovu reviju jer je Dior odlučio izostaviti influencere (etiketa koja mu, kako kaže, nikako ne pristaje), zbog kritike je izgubio angažman u magazinu Interview, gdje je radio kao modni dopisnik. Umjesto da se povuče, odlučio je napraviti suprotno: otvoriti prostor svima koji vole modu, ali su ostali izvan zidova industrije.
Za mnoge koji su došli na La Watch Party, to je bio idealan odgovor na zatvorenost modnog svijeta. Jedna od gošći, Nelly Inayetyan, 22-godišnja studentica grafičkog dizajna iz Pariza, opisala je atmosferu:
“Bilo je kao finale Lige prvaka za cure i gej ekipu. Atmosfera je bila nevjerojatna. Na nekoliko sati, običan bar pretvorio se u pravi mali modni centar.”
Za sedamnaestogodišnju Diane Martins, koja obično prati revije iz svoje sobe, La Watch Party je bio iskustvo kakvo je dugo priželjkivala. Dvije godine za redom pokušavala je ući na pariške revije, čekajući ispred lokacija i moleći za slobodno mjesto. Jednom je uspjela, kad se doslovno progurala naprijed i cijelu reviju provela stojeći. Gledati Dior s drugima, uz pivo i smijeh, bilo je neusporedivo bolje:
“Upoznala sam dvije djevojke i odmah smo se sprijateljile. Razgovarale smo o reviji, o svemu što se trenutačno događa u modi. Bilo je genijalno.”
Ideja modnih watch partyja nije nova: CFDA ih je već organizirao u New Yorku, Vogue ima vlastite prijenose, a Victoria’s Secret je svoj povratak na pistu obilježio javnim događajem. No, ono što je Medinijev La Watch Party učinilo posebnim bila je njegova iskrenost i potpuni izostanak sponzora u počecima La Watch partyja, kada je primio nekoliko ponuda od brendova koji bi željeli da slične događaje organizira za njih, ali tada ih je sve odbio. U srpnju je za The New York Times rekao:
“Bit ovog događaja je bio da bude kontra industriji. Da bude reakcija na činjenicu da nismo pozvani. Ne želim to raditi na glamuroznim mjestima. Želim da odražava tko smo zapravo.“
Međutim, ipak je odstupio od svoje početne ideje pa je na nedavno održanim događanjima ipak bilo prisutno nekoliko sponzora, što je rekao u razgovoru za The Business of Fashion. Prihvatio je sponzorstva British Fashion Councila, Mete, Whoopseeja, MAC Cosmeticsa i Vestiaire Collectivea, koji su dijelili poklon bonove i odjeću kao nagrade posjetiteljima u Parizu. Gosti su također imati priliku osvojiti pozivnice za prave modne revije.
Tijekom jesenskih tjedana mode održao je događanja u Londonu, Milanu te u rodnom Parizu, gdje je nekadašnja vatrogasna postaja pretvoena u centar za mlade modne talente. Na događajima nije bilo ni RSVP-a ni popisa gostiju, a cijena ulaska na pariški La Wath Party bio je crveni ruž, Medinijev zaštitni znak. U Londonu, gdje su pratili reviju Dilare Findikoglu, jedini je uvjet bio, na zahtjev same dizajnerice, da svi budu odjeveni u crno.
Ipak, govori Medini, organizacija besplatnog događanja, kao što je La Watch Party koji uključuje tisuću ljudi – golem je izazov. Priznaje kako su logistički zahtjevi vrlo naporni, no smatra da se trud isplati. Trećinu troškova financira sam, dok su ostatak pokrili sponzori. U budućnosti je, iako nerado, spreman uvesti listu prijava, ali samo ako to ne ugrozi spontanost. Očekuje da će broj posjetitelja porasti s nekoliko stotina na tisuću, a uspjeh ovogodišnje turneje mogao bi biti ključan za odluku može li La Watch Party ostati održiv – i možda još rasti. Računa na to da će velik interes publike privući nove partnere i sponzore, pa je neke već pozvao da događaj dožive iz prve ruke.
No Medinijeva krajnja ideja ostaje ista kao i na početku: demokratizirati modu. Za The Business of Fashion je rekao:
“Trebale su mi godine da uopće uđem u ovu industriju. Znam točno kakav je to osjećaj kad nemaš pozivnicu. Zato želim poručiti svima koji dođu: ‘Ne brinite. Vrata će se kad-tad otvoriti.’“
FOTOGRAFIJE: Instagram @ly.as, La Watch Party
