(Peri)menopauza i posao: S tri sugovornice pričali smo o najizazovnijem razdoblju u životu žene

(Peri)menopauza i posao

Na radnom mjestu simptomi menopauze često se odražavaju kroz pad učinkovitosti, poteškoće s koncentracijom i komunikacijom te osjećaj izolacije. Ipak, o toj se temi i dalje premalo govori, kako među kolegama, tako i između zaposlenica i poslodavaca. Nedostatak razumijevanja okoline dodatno otežava ionako zahtjevnu situaciju i nerijetko ženama nameće teret da se s njome nose same. Upravo je zato važno otvoriti pitanja poput: kako uskladiti profesionalne obaveze sa simptomima, što u tom razdoblju najviše otežava radni dan i kakva bi podrška bila primjerena. Bez otvorenog razgovora teško je pronaći kvalitetna rješenja za problem koji itekako utječe na produktivnost i dobrobit velikog broja žena.

Zato smo se odlučili fokusirati na konkretna iskustva: glumica Ana Begić Tahiri otvoreno je ispričala kako prolazi kroz menopauzu i na koji način ona utječe na njezin radni dan, koncentraciju i odnose. Alenka Ostrihon, autorica projekta Hormoni & posao i vlasnica PR agencije Media Mind, temu je sagledala iz perspektive poslodavca, dok je prof. prim. dr. sc. Jelena Marušić, dr. med., specijalistica ginekologije i porodništva, subspecijalistica ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i Fakultetu zdravstvenih znanosti Split te voditeljica i osnivačica Centra za žensko zdravlje – Poliklinika Hormona Split, unijela medicinsku perspektivu i objasnila što se događa u tijelu žene te zašto je važno o tome govoriti otvoreno.

“S perimenopauzom, već od ranih 40-ih pojavljuje se čitav niz simptoma koji znatno remete kvalitetu života žene općenito pa tako utječu i na njenu produktivnost. Istraživanja su pokazala da žene u ovom razdoblju, oko 50% njih, ima pad radne učinkovitosti i koncentracije, da češće izostaju s posla, da imaju duže odmore tijekom rada te češće razvijaju sindrom izgaranja na poslu, tzv. burnout. Radi se o čitavoj lepezi simptoma od poznatih navala vrućine, takozvanih valunga ili ‘fumada’, kako kažu u Dalmaciji, nesanice, koji ovisno o broju i intenzitetu dovode do kroničnog umora, smetnji koncentracije i slabije produktivnosti, depresije i slično”, pojašnjava liječnica Marušić i dodaje kako, kroz rad sa ženama koje prolaze kroz perimenopauzu ili postmenopauzu, svakodnevno čuje rečenice poput “To više nisam ja” ili “Hoću onu staru sebe”.

U tom kontekstu žene najčešće navode pad koncentracije i pažnje, osjećaj zbunjenosti poznat kao mentalna magla ili tzv. brain fog, zatim kronični umor, bolove u mišićima i zglobovima, bezvoljnost i emocionalnu labilnost. Nerijetko se perimenopauzalne tegobe pripisuju umoru, kroničnom stresu ili psihičkoj iscrpljenosti, pa ih se često i pogrešno dijagnosticira i liječi. Marušić naglašava kako su simptomi izrazito šaroliki i individualni te se razlikuju u učestalosti i intenzitetu, zbog čega je važno informirati se o ovom razdoblju života, kako bismo ga što lakše prebrodili, bez da menopauza naruši i obiteljski i poslovni život.

Glumica Ana Begić Tahiri prve je simptome primijetila kada je imala 40 godina. Promjena je, prisjeća se, došla naglo, prvo samo u valunzima:

“To su bili uglavnom vrlo jaki valunzi, do te mjere da sam se rušila za vrijeme snimanja na poslu. U početku nisam znala da menopauza može tako rano početi, a onda sam saznala da su moja mama i teta u tim godinama ušle u menopauzu. Voljela bih da mi je netko rekao koliko će to trajati, ali isto tako teško je na temelju tuđih simptoma znati što mene očekuje. Sada vidim da nitko ne prolazi isto, što primjećujem po svojim prijateljicama koje pet godina nakon mene ulaze u menopauzu.”

U razgovoru se prisjeća i situacija na poslu kada su joj morali otkopčavati košulju kako bi došla do zraka te zaustavljati snimanje svaki put kad bi je zahvatio napad valunga, jer bi bila potpuno mokra, od kose do kostima.

“Sve tada stane, svi te čekaju, a ti imaš osjećaj da nekome oduzimaš vrijeme, jer s tobom nešto nije u redu. Inače ne podnosim vrućine, tako da su mi ovi valunzi bili još veća tlaka. Kad je došla nesanica, to je bilo još gore od valunga. U jednom trenutku sam doslovno poželjela da se vrate valunzi samo da mogu spavati. Drugačije je kad se budiš od valunga, pa ideš pod tuš jer si mokar, jastuk je natopljen, ali ovo kad san jednostavno ne dolazi na oči, to je bilo stvarno mučno. Nije lako kada mjesecima ne možeš zaspati par sati u komadu i to sa sobom nosi posljedice koje su ozbiljno počele utjecati na moj svakodnevni život.”

Menopauza utječe na posao i produktivnost

Liječnica Marušić naglašava da takvi simptomi utječu na produktivnost znatno više nego što se uobičajeno misli: žene gube pozicije, same daju otkaz ili ga dobiju jer više ne mogu obavljati posao na razini na kojoj su prije radile. Zbog kroničnog umora i neispavanosti često su stigmatizirane te premještene na niže, manje zahtjevne poslove:

Begić Tahiri kaže kako je s te strane imala sreće jer joj je posao zahvalan – bliska je s kolegama i međusobno si pomažu. Otvorenost i razgovor o svemu postali su joj svojevrsna terapija u toj fazi života, a upravo je to, dodaje, jedan od razloga zbog kojih toliko voli svoj posao.

Glumičino iskustvo jasno pokazuje koliko menopauza može snažno utjecati ne samo na svakodnevni život žene, nego i na njezinu radnu rutinu. U tom trenutku menopauza prestaje biti isključivo osobno i zdravstveno pitanje te postaje i pitanje radnog okruženja, odnosno koliko poslodavci razumiju kroz što njihove zaposlenice prolaze i kakvu im podršku mogu pružiti.

Uloga poslodavaca u razbijanju stigme

Alenka Ostrihon ističe kako se u Hrvatskoj o menopauzi tek počinje govoriti, što je pozitivan pomak jer svaka inicijativa u smjeru osvještavanja znači korak naprijed. Ipak, domaće tvrtke još uvijek nemaju razvijene politike ni konkretne alate podrške, a sama se tema često svodi na privatnu stvar o kojoj se ne razgovara na poslu. Ohrabruje, međutim, da posljednjih godina sve više kompanija barem povremeno otvara to pitanje, primjerice povodom Dana žena ili Svjetskog dana menopauze, koji se obilježava 18. listopada.

“Prema britanskim istraživanjima, čak 45 % žena misli da menopauza negativno utječe na njihov posao, a svaka deseta žena odluči napustiti radno mjesto zbog menopauze i nedostatka podrške. U Velikoj Britaniji su izračunali da takav odljev radne snage košta 30.000 funti za svaku ženu koja odlazi, a taj bi se novac mogao bolje uložiti u rast i razvoj poslovanja. Važno je naglasiti da žene u toj životnoj fazi čine značajan udio radne snage i da je ulaganje u njihovu dobrobit ponajprije ulaganje u produktivnost i uspjeh cijele organizacije. Primjerice, uoči prošlogodišnjeg Kongresa za menopauzalnu medicinu, gdje sam osmislila i vodila panel na temu menopauze na poslu, dobila sam podatak iz Državnog zavoda za statistiku kako je gotovo polovica zaposlenih žena u Hrvatskoj u dobi od 45 do 65 godina. Da je svaka deseta žena samo i pomislila na odlazak, suočili bi se s velikim gubitkom radne snage, koja Hrvatskoj ionako nedostaje”, govori Ostrihon.

Stigma menopauze, kaže Ostrihon, na radnom je mjestu i dalje izrazito snažna. Istraživanja pokazuju da samo 8 % žena na najvišim menadžerskim pozicijama otvoreno govori da prolazi kroz to razdoblje, dok čak 41 % njih trpi simptome u tišini jer se boje da će ih okolina doživjeti kao manje sposobne. Neke šute jer ne žele ispasti slabije i ranjivije, druge jer strahuju da bi im priznanje moglo otežati napredovanje, upravo u godinama kada se bore za ključne karijerne pozicije. Tome se pridružuje i snažna predrasuda da je menopauza “rezervirana” za starije žene. Upravo zato, Ostrihon dodaje:

“Važno je stvarati kulturu u kojoj menopauza nije tabu, već se o njoj govori kao o normalnom životnom procesu kroz koji prolazi svaka žena. Dobra je vijest što neće sve žene imati teške simptome, no svaka od nas zaslužuje poštovanje i osjećaj da smo i dalje cijenjene i produktivne na svom radnom mjestu.”

Ana Begić Tahiri prisjeća se da na početku nije imala nikoga u svom neposrednom krugu s kim bi mogla podijeliti iskustva. Prijateljice njezine generacije još nisu prolazile kroz menopauzu, pa je odgovore potražila na internetu – googlala je i pretraživala forume. Posebno su joj, kaže, pomogli Instagram profili žena u pedesetima koje su izgledale sjajno, a upravo je tamo otkrila važnost treninga snage. Počela je i sama dizati utege, što joj je, kako iskreno priznaje, ublažilo barem polovicu simptoma. Uz to je uvela promjene u prehrani, smanjila unos šećera i započela nehormonalnu terapiju. Najvažnije, poručuje, jest razgovarati sa svojim ginekologom jer univerzalno rješenje ne postoji.

Govoreći o odlasku liječniku, doktorica Marušić ističe kako žene često odgađaju taj korak – ponekad zbog srama, odnosno osjećaja da gube mladost, ženstvenost i seksualnost, pa nemaju snage otvoreno razgovarati o simptomima poput suhoće rodnice, pada libida ili samopouzdanja. Često pritom misle da ih liječnici neće razumjeti ili da im ionako ne mogu pomoći. Na to se nadovezuje i istraživanje iz Velike Britanije koje pokazuje da tri od četiri žene nikada s liječnikom nisu pričale o menopauzi i tegobama:

Informacija je, ističe Marušić, premalo pa pacijentice često lutaju tražeći uzrok svojih tegoba. Najprije se posumnja na probleme sa štitnjačom, burnout ili depresiju, a tek nakon bezuspješnog liječenja svega toga dođe se do spoznaje da bi u pitanju mogli biti hormoni. Dodatnu zbunjenost stvara i činjenica da se simptomi perimenopauze mogu pojaviti i dok su menstrualni ciklusi još uredni. Upravo zato i sram i nedostatak informacija jednako doprinose tome da žene predugo odgađaju potražiti stručnu liječničku pomoć.

Opcije liječenja perimenopauze i postmenopauze

Liječnica naglašava kako danas postoji niz mogućnosti i da nema razloga za “trpljenje” i čekanje da simptomi sami prođu. Ključ je, ističe, u individualiziranom pristupu: svaka pacijentica ima svoju anamnezu, prateće bolesti, tjelesnu težinu, lijekove koje uzima, dob i laboratorijske nalaze, a sve to treba uzeti u obzir kako bi se oblikovalo ciljano liječenje. Jedinstveno rješenje ne postoji.

“Liječenje je menopauzalna hormonska terapija (MHT) koja djeluje na sve tegobe menopauze i prevenira nastanak određenih bolesti. To je terapija kojom se nadoknađuju hormoni koji nedostaju u postmenopauzi. Danas postoje brojni pripravci u obliku tableta, gelova, flastera, sprejeva, vaginalnih krema i sa svakom pacijenticom treba razmotriti benefite i rizike korištenja iste. Osim hormonske terapije, napredak u medicini donosi i nove nehormonske terapije koji znatno mogu utjecati na valove vrućine i nesanicu te tako unaprijediti kvalitetu života pacijentica u menopauzi.“, pojasnila je stručnjakinja.

Dotaknula se i biljnih pripravaka za koje, kaže, ne postoje čvrsti znanstveni dokazi, iako se vjeruje da mogu donekle ublažiti simptome. No, njihovo korištenje zahtijeva stručni nadzor jer “biljno” ne znači nužno i bezopasno – takvi pripravci mogu utjecati na djelovanje drugih lijekova koje pacijentica uzima pa je potreban poseban oprez. Liječnica je poručila:

“Osim lijekova iznimno je važna redovita tjelesna aktivnost, kvalitetna prehrana po tipu mediteranske prehrane, izbjegavanje pretjeranog unosa kave, alkohola i pušenja. Ako ste do sada imali neku od ovih ‘loših’ navika, sada je vrijeme da s njima raskinete zauvijek. Higijena sna je također iznimno važna te jaka podrška obitelji, a i podrška u radnoj sredini.”

Govoreći o podršci na poslu, Alenka Ostrihon naglašava da poslodavci već puno mogu učiniti samim time što će otvoriti prostor za razgovor i pokazati razumijevanje. Ključna je edukacija menadžera i zaposlenika, što predstavlja prvi korak prema smanjenju stigme i stvaranju promjene. Važne su i fleksibilne opcije poput rada od kuće ili prilagodbe radnog vremena, dok na razini svakodnevnog funkcioniranja značajnu razliku čine i praktične prilagodbe: dostupni ventilatori, prozračivanje prostorija, češće pauze, pristup hladnoj vodi ili laganiji dress code.

“Podršku mogu pružiti i formalne politike te resursi poput radionica, savjetovanja ili programa mentalnog zdravlja. Sve to gradi kulturu u kojoj žene znaju da mogu otvoreno govoriti o menopauzi, bez straha od stigmatizacije. Kroz svoj projekt Hormoni & posao upravo to i zagovaram te kompanijama omogućavam da osvijeste koliko je ova tema važna. Izuzetno je važno da kompanije prepoznaju važnost edukacije i budu spremne ulagati u ovu temu, jer svako ulaganje u zdravlje i dobrobit zaposlenica znači manje bolovanja, izostanaka i odljeva radne snage, a time i dugoročnu dobit za poslodavce”, rekla je Ostrihon.

Ženama koje se upravo suočavaju s prvim simptomima i osjećaju se izgubljeno i usamljeno, Begić Tahiri poručuje:

Slična je i poruka liječnice Marušić koja savjetuje potražiti stručnu pomoć osobe koja se educirala i koja će, na temelju modernih znanstvenih spoznaja, pomoći u menopauzi:

“Niti u jednom području medicine ne vlada toliko neznanja i sumnji kao kad je u pitanju menopauza. I to ima svoje razloge, zbog loše interpretiranih rezultata ranijih istraživanja i drugih preparata koje danas ne koristimo u liječenju. Samo liječnik ginekolog, koji se bavi liječenjem menopauze, prava je osoba za vas. Ako se same želite informirati, čitajte službene portale stručnih društava za menopauzu ili knjige poznatih svjetskih liječnika koji se bave menopauzom. Naoružajte se znanjem utemeljenim na medicinskim dokazima i jedino s vašom ginekologicom ili ginekologom i endokrinologom počnite put zdrave menopauze. Menopauza nije kraj ničega, to je novo poglavlje, a podrška za novo poglavlje počinje kod vaše ginekologice ili ginekologa.”

Ostrihon je dodala kako, nakon više od 20 godina rada u medijima, posebno naglašava njihovu odgovornost i moć u oblikovanju percepcije menopauze. Upravo mediji, kaže, mogu značajno doprinijeti da se o menopauzi u javnosti govori kao o prirodnom i važnom dijelu života:

“Moja je misija kroz projekt ‘Hormoni & posao’ potaknuti otvoren razgovor i edukaciju, kako bi se destigmatizacija menopauze provodila ne samo u kompanijama, nego i u javnom prostoru.”

Sadržaj je nastao u suradnji s tvrtkom Astellas

Fotografije: Privatno vlasništvo, Photo by Hoyka, Pexels, Unsplash, Kaboompics