Početkom srpnja, u dobi od 75 godina, umrla je Susan Love, kirurginja, autorica knjiga i suosnivačica Nacionalne koalicije za rak dojke u SAD-u, građanske udruge koja je lobirala za povećanje državnih sredstava za istraživanje bolesti. 2012. dijagnosticirana joj je akutna mijeloična leukemija. Za činjenicu da danas postoji niz opcija liječenja i obilje informacija dostupnih pacijenticama i pacijentima s dijagnozom raka dojke u velikoj je mjeri zaslužna upravo liječnica Susan Love.
Godinama su, prenosi The Washington Post, novinari dolazili na intervjuu očekujući čuti tragičnu priču o tome što ju je potaknulo na specijalizaciju koju je odabrala. Međutim, iako su mislili da će ispričati priču kako je do zadnjeg dana bila uz rođakinju koja je umrla upravo od raka dojke, njezini su motivi bili ipak drukčiji. Naime, opisala je kako ju je osamdesetih godina prošlog stoljeća ‘čisti seksizam’ doveo do toga da se usredotoči na kirurgiju dojki. Tada je bila jedna od rijetkih žena koje su diplomirale na medicinskom fakultetu kojeg je pohađala, a tek je nekolicina odlučila baviti se kirurgijom.
Tko je bila Susan Love?
Bila sam glavni specijalizant kirurgije na Harvardu, a kada sam završila, nitko mi nije ponudio posao, rekla je dr. Susan Love u intervjuu za UCLA 2018. i dodala:
Tako sam otvorila svoju ordinaciju. Uglavnom su mi dolazile žene koje su imale problema s grudima. Otkrila sam kako mogu napraviti veliku razliku u tom području. Uvijek postoji nešto jedinstveno što, kao žena, možete donijeti na stol i što zapravo čini stvari boljima. Trik nije u tome da samo popustite i trpite, nego u tome da stvorite vlastiti put.
Dr. Susan Love bila je jedna od najistaknutijih zagovornica istraživanja i liječenja raka dojke u zemlji. Vodila je klinike u Bostonu i Los Angelesu, predavala na Harvard Medical School i UCLA David Geffen School od Medicine. Jedna je od prvih zagovornica manje invazivnih tretmana od tradicionalnih metoda, koje je opisivala kao izreži, zapali i otruj, a uključivale su mastektomiju, zračenje i kemoterapiju. Njezini stavovi nerijetko su izazivali nezadovoljstvo nekih kolega jer je tvrdila da su radikalne mastektomije često nepotrebne. Smatrala je da se koriste jer su kirurzi navikli na postupak u kojem se cijela dojka uklanja s mišićima prsnog koša i limfnim čvorovima. Umjesto toga, zagovarala je parcijalnu mastektomiju i lumpektomiju kao način za očuvanje tkiva dojke.
Los Angeles Times piše kako je liječnica smatrala da mastektomije nisu ispravan izbor za svaku pacijenticu. Naglašavala je kako su često više pogodovale rasporedu kirurga, nego potrebama pacijenata. Naime, uklanjanje cijele dojke trajalo bi kraće vremena i zahtijevalo manje tehničke vještine od lumeptkomije koja se pojavila osamdesetih godina. Love je vjerovala da pacijentice mogu i trebaju ‘pritisnuti’ svoje liječnike po pitanju pronalaska idealnog tretmana liječenja. Često je nosila i bedž s natpisom:
“Ostanite informirani. Zatražite drugo mišljenje“
Odstupila je od kolega i u načinu umirivanja pacijenata. Tako bi ih držala za ruku za vrijeme uspavljivanja prije operacije. Zbog toga su je, kaže, zadirkivali, no s vremenom su navikli na njezine metode. 1990. napisala je knjigu Dr. Susan Love’s Breast Book s Karen Lindsey u kojoj su donijele informacije o liječenju i prevenciji raka dojke. Poticala je pacijente da preuzmu aktivnu ulogu u svojem zdravstvenom tretmanu i stvorila sveobuhvatni vodič za rak dojke, mnogo prije nego što je internet takve informacije učinio lakše dostupnima, piše Los Angeles Times. Knjiga je postala svojevrsna ‘biblija’ ljudima kojima je rak dijagnosticiran, prevedena je na nekoliko desetaka jezika, a ove jeseni trebalo bi biti objavljeno i osmo, nadopunjeno izdanje.
Za njezinu knjigu kažu kako je pomogla demistificirati rak dojke jer, prije nego je knjiga objavljena, niste mogli reći ‘dojka’, a kamoli ‘rak dojke’. Godinu dana nakon izdavanja knjige, pokrenula je Nacionalnu koaliciju za rak dojke. Osmislila ju je po uzoru pacijenata s AIDS-om, a u osnivanju joj je pomogla Susan Hester koja je dijelila njezinu viziju. U roku od godine dana, koalicija je imala 150 članica. Organizirale su prosvjede i kampanje, pisale pisma, sastale se s tadašnjim američkim predsjednikom Billom Clintonom u Bijeloj kući i lobirale za povećanje financiranja istraživanja raka dojke. U samo dvije godine, taj je iznos porastao s 90 na 420 milijuna dolara.
Pravne bitke na privatnom polju
Nakon što je dobila kćer putem medicinski potpomognute oplodnje, vodila je bitku kako bi osigurala da je njezina partnerica i kolegica, kirurginja Helen Cooksey zakonito može usvojiti i sudjelovati u roditeljstvu i odgajanju. Prema odluci Vrhovnog suda u Massachusettsu iz 1993., država je prvi put priznala usvajanje od strane istospolnog para.
Helen i ja imamo novac i privilegije, pa je naša obveza otvoriti taj put, komentirala je liječnica godinu dana nakon sudske odluke. Susan i Helen vjenčale su se 2004., tijekom kratkog perioda u kojem su istospolni brakovi bili dopušteni u San Franciscu, piše The Washington Post.
1996. godine umirovila se iz redovne kirurgije, godinu dana nakon što je postala medicinska direktorica svoje istoimene zaklade, sada poznate kao Santa Barbara Breast Cancer Institute. Zaklada, sa sjedištem u Los Angelesu, pokrenula je brojne inicijative, među kojima je i Love Research Army. Ona povezuje znanstvenike koji se bave proučavanjem raka s volonterima diljem svijeta kako bi ubrzali istraživanja. Pod vodstvom dr. Susan Love razvijen je i prijenosni ultrazvučni uređaj za samostalna očitavanja, namijenjen pacijentima u slabije razvijenim zemljama, kako bi se utvrdilo je li kvržica na grudima benigna ili zloćudna.
‘Ispitujte ustaljeno, kritički sagledajte dokaze’
Bila je i članica Nacionalnog savjetodavnog vijeća za rak i napisala knjige, uključujući Dr. Susan Love’s Menopause and Hormone Book u kojoj je, neki kažu pomalo i kontroverzno, argumentirala protiv široko rasprostranjene prakse korištenja hormonske nadomjesne terapije za liječenje simptoma menopauze, što je povezala s povećanim rizikom od raka.
Liječnica je rekla da, unatoč tome što je cijeli život radila na borbi protiv raka dojke, njezina ju je vlastita dijagnoza leukemije ‘bacila’ u nepoznato područje. Njezina joj je najmlađa sestra, Elizabeth M. Love, donirala koštanu srž koja joj je omogućila povratak na posao do smrti, ali i nastavak uživanja u drugim interesima: plesu, putovanjima te dobroj hrani i piću. Za Times je komentirala svoju dijagnozu:
“Podsjeća nas na to da nitko od nas neće izaći živ s ovog svijeta i da ne znamo koliko vremena imamo. To govorim i svojoj kćeri, bilo da mijenjamo svijet ili dobro se zabavljamo, trebali bismo raditi što želimo raditi. Trenutno uživam u skupom vinu. “
Njezini prijatelji i kolege opisali su je kao ‘hrabru i nekonvencionalnu misliteljicu’. Istaknuli su kako se nikada nije bojala propitkivati stvari za koje nije vjerovala da su od pomoći pacijentima. U svoje nasljeđe ostavila je način razmišljanja prema kojem je nužno propitkivati ustaljenost, sagledati kritički sve dokaze i zapitati se jesu li stvari ispravne. A, onda kada nisu, naporno raditi na njihovoj promjeni.
FOTOGRAFIJE: Dr. Susan Love Foundation for Breast Cancer Research
