Bečki štandovi s kobasicama (Würstelstände) dobili su status nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, pridruživši se tako gradskim kavanama i vinskim konobama. Gradonačelnik Michael Ludwig pozdravio je ovu odluku, opisujući štandove s kobasicama kao „živi simbol bečkog stila života“. Oni su dragocjeni simbol urbanog života grada Beča, odražavajući njegovu povijest, kulturu i ukuse.
Povijest bečkih štandova s kobasicama seže još u doba Austro-Ugarske, kada su se prvi put pojavili kao način da ratni veterani zarade za život. Svaki štand je jedinstven, od Bitzingera kod Albertine do Wiener Würstelstanda.
Bečki štandovi s kobasicama kroz povijest
Kao prvi prethodnici današnjih štandova s kobasicama bili su Bratlbrateri, koji su od 16. stoljeća obilježili izgled Beča. Posjedovali su prijenosne peći i nudili razne vrste mesa ili kobasica, najčešće kuhane, uz senf, hren i bečku žemlju, siromašnijem dijelu bečkog stanovništva. U doba Austro-Ugarske Monarhije pojavili su se prvi pokretni prodajni štandovi ili kuhinje na kotačima kojima su se često bavili ratni invalidi kako bi si osigurali prihod.
Prvi bečki štand s kobasicama, prema dostupnim podacima, osnovao je 1928. godine Leopold Mlynek stariji. Taj je štand tada bio mobilan i nalazio se ispred ljekarne kod zgrade Auge Gottes. Danas je poznat pod imenom Würstelstand Leo i još uvijek je dio bečkog gradskog pejzaža, sada smješten na adresi Döblinger Gürtel 2.
Štandovi s kobasicama u svom današnjem obliku pojavili su se tek 1960-ih godina. U to je vrijeme, uz nekoliko izuzetaka, u Beču dopuštena gradnja fiksnih štandova. Do danas je štand s kobasicama ostao mjesto susreta svih društvenih slojeva. Ovdje nije nikakav problem, primjerice, u fraku nakon bala u operi navratiti na brz zalogaj.
Zbog dugog radnog vremena, koje traje do kasno u noć ili od ranih jutarnjih sati, bečki štandovi s kobasicama posebno su popularni među noćnim pticama i taksistima. Gdje drugdje u Beču u to doba možete brzo i povoljno nešto pojesti? No, ni “bečki šarm” ne izostaje. Tako se razvio i poseban, simpatičan jezik za naručivanje na štandu, koji dodatno doprinosi jedinstvenom iskustvu.
Tipične narudžbe na štandovima s kobasicama mogle bi zvučati ovako:
Za ukusnu toplu Burenwurst kaže se “A klasse Haaße” (klasna topla).
Ako naručite “A Eitrige mit an Buckl”, dobit ćete Käsekrainer (kobasicu s komadićima sira) uz okrajak kruha (Scherzl). Dodate li uz to “Kinderschas” – kremasti senf, ili “an Schoafn” – ljuti senf, vaša je narudžba kompletna, piše Würstelstand.Tips.
Od Burenwursta do Hot Doga
Tradicionalna ponuda na štandovima obuhvaća: Burenwurst, Frankfurter (bečke kobasice), Bosner (ili Bosna), Debreziner, Waldviertler, Käsekrainer (lagano dimljena svinjska kobasica s 10-20% udjela sira, koja nije samo klasik na štandovima s kobasicama, već i austrijski izum), Hot Dog, Leberkäse, senf, hren i kečap te kruh ili žemlju. Kao dodatke možete pronaći i ukiseljeno povrće: paprike u ulju, kisele i slane krastavce, srebrni luk, Rollmops (ukiseljeni fileti ribe) te Manner-schnitte (napolitanke). Pića poput piva, vina i bezalkoholnih napitaka neizostavan su dio ponude. Kao posebna „poslastica“, na štandovima s kobasicama tvrtke Bitzinger kod opere i u Prateru na jelovniku se čak može pronaći i šampanjac.
Nakon što su početkom 2000-ih mnogi bečki štandovi s kobasicama pretvoreni u fast food kioske, gdje su se nudila raznovrsna jela poput dönera, šnicli, pizze na kriške, prženih rezanaca ili jela od riže, u posljednje vrijeme ponovno je primjetan povratak originalnom konceptu. Mnogi štandovi su uklonili döner ražnjeve i wok tave te danas ponovno nude bogat izbor kobasica.
Nove kreacije, u kombinaciji s raznolikošću i vrhunskom kvalitetom, oživjele su bečku tradiciju uživanja u kobasicama. Bilo da je podne ili ponoć, najbliži štand s kobasicama nikad nije daleko. Pa gdje onda pronaći najbolje i najukusnije kobasice u Beču?
Adrese najpoznatijih bečkih štandova s kobasicama
Jedan od najpopularnijih štandova je legendarni Würstelstand am Hohen Markt, smješten na prometnom otoku u srcu bečke stare gradske jezgre. Tijekom dana idealno je mjesto za brz obrok dok ste u šopingu ili obilasku znamenitosti. No, svoj kultni status duguje kasnim radnim satima i raznolikosti noćnih posjetitelja. Nije neuobičajeno vidjeti bankare kako jedu rame uz rame s punkerima.
Štandovi s kobasicama Bitzinger na Albertinaplatzu i u blizini Pratera među najpoznatijima su u Beču. Možete birati između ukusne Bosne, hot doga ili Käsekrainera uz razne tradicionalne priloge. U ponudi su i točeno pivo, flaširano vino te šampanjac.
“Najljući” štand u gradu zove se Zum scharfen Rene. Ime govori sve. Fina selekcija kobasica ovdje se poslužuje s najljućim mješavinama čilija i nagrađivanim, domaćim curry umakom.
Na štandu Kaiserzeit, uz tradicionalnu ponudu kobasica, uključujući višestruko nagrađivanu krvavicu (Blunzn), nude se i lokalni specijaliteti poput gulaš juhe i Altwiener Suppentopfa – delicije koju obično ne biste očekivali na štandu s kobasicama.
Würstelstand Leo koji smo već spomenuli nudi legendarnu Big Mamu, divovsku kobasicu sa sirom koja je savršena za one jako gladne. Također, u ponudi je i veliki izbor hot dogova.
Wiener Würstelstand dolazi s certifikatom organske kvalitete. Prvi organski certificirani štand nalazi se u 8. okrugu. Posebno su popularne organske kobasice i Bosna, dostupne i u veganskoj verziji. Tu je i Bologna Wü hotdog, koji se poslužuje sa talijanskom kobasicom salsicciom s komoračem, rikolom i tapenadom od maslina. Drugi Wiener Würstelstand otvoren je na Platti, blizu spoja podzemnih željeznica U4 i U6 kod Spittelaua, gdje ponekad DJ-evi svojim nastupima dodatno obogaćuju atmosferu.
Extrawürstel na Taborstraße također se fokusira na ponudu visokokvalitetnih zalogaja i specijaliteta poput Kimchi Bosne. Na jelovniku se nalaze i vegetarijanske i veganske opcije.
Alles Wurscht daleko je od običnog štanda s kobasicama. Kvaliteta i priprema kobasica na potpuno su drugoj razini. Fermentirani prilozi, poput kimchija domaće su proizvodnje. A ako vam kobasice ili mesni kruh nisu po volji, možete naručiti calamari fritti, krumpir s tartufima ili steak tartar. Ovi specijaliteti oduševljavaju jer je vlasnik štanda nagrađivani chef.
FOTOGRAFIJE: Wien Turismus
