Zagreb – Pisa

Let za Pisu ulovile smo vrlo povoljno, nekih dva mjeseca prije putovanja, a povratna karta koštala je približno 35 eura. U pitanju je, naravno, Ryanair, a u paketu s jeftinom kartom dolaze i sva njihova pravila vezana uz prtljagu, (odvojeno) sjedenje… No, ništa previše opterećujuće, pogotovo kada je u pitanju ovako kratko putovanje za koje je dovoljan i ruksak u njihovim dimenzijama (poslužit će i Decathlon torba o kojoj smo pisali ovdje koju, ispostavit će se, nosi sigurno polovica putnika s našeg leta :)). Ipak, dodale smo još jedan kofer, kako bismo bile sigurne da na povratku nećemo imati problema s previše prtljage, što nas je koštalo 40-ak eura za oba smjera.

Aerodrom u Pisi od centralne stanice u gradu udaljen je svega 5-6 minuta vožnje automatiziranim vlakom. Polasci su svakih par minuta, cijena u jednom smjeru približno 6,5 eura. Vlak će vas ostaviti na kolodvoru koji je nekoliko minuta hoda udaljen od centra grada, no gotovo pola sata do Kosog tornja, ako vam je on cilj. Unatoč štrajku, taj je vlakić savršeno funkcionirao, a na kolodvoru nas je dočekalo mnoštvo putnika i nevjerojatno ljubazni zaposlenici koji su nam objasnili da je prvi polazak za Firencu u 18:30h (a ne oko 13:30h, kako smo mi planirale). Karte preporučujem kupiti preko aplikacije TrenItalia u kojoj u real timeu možete pratiti vlakove, mijenjati vrijeme polaska… O njoj sam više pisala ovdje, u članku o putovanju vlakom po Italiji. 

Preostalo nam je pronaći locker u koji ćemo ostaviti prtljagu i upustiti se u šetnju gradom. Kako smo sve tri nekoliko puta bile u Toskani, jedini itinerar kojeg smo se ovog puta držale bilo je – pomalo. Krenule smo prema centru i, kako smo ogladnile te je taman bilo vrijeme ručka, sjele u prvu zalogajnicu koja nam se učinila ok. Lokalci koji su uživali u sendvičima i vinu na terasi dali su nam naslutiti da ćemo biti zadovoljne, a tako je i bilo. Riječ je o lokalu Stravizio, koji prodaje samo sendviče. I to kakve sendviče – punjene tradicionalnim talijanskim narescima, sjajnim sirom, grillanim povrćem, namazom od maslina… Cijena im je do 10 eura, a tri sendviča uz tri pića platile smo oko 22 eura. Odličan početak putovanja u gastro segmentu.

Stravizio

• adresa: Corso Italia 65
• radno vrijeme: od ponedjeljka do nedjelje od 10 do 22, s izuzetkom subote kada radi do 23 sata
  

Nastavile smo šetnju do Kosog tornja, a od spomenutog prosvjeda, na koji me upozorila domaćica smještaja, vidjeli smo tek nekoliko prosvjednika jer je završio do našeg dolaska u grad. Kod Kosog tornja, očekivano, gužva, jer svi pokušavaju uhvatiti onaj “savršeni” kadar, s rukom u zraku i tornjem u pozadini. No, gužva nije nepodnošljiva, iako je početak listopada idealno za planiranje putovanja u Toskanu – dani su uglavnom sunčani, temperatura optimalna za šetnje gradom. Nakon kratkog obilaska i nekoliko naših, manje koreografiranih fotki, odlučile smo se lagano uputiti prema kolodvoru, s planom da putem stanemo na espresso.

Pomalo nestrpljive (i blago nesigurne: hoćemo li, unatoč kupljenim kartama, stvarno imati mjesta u vlaku?), stigle smo nešto ranije. No, vlak je stigao točno na vrijeme, ukrcale smo se bez problema i kroz sat vremena vožnje,  taman u suton, stigle u Firencu. U tih sat vremena vožnje još sam jednom potvrdila ono što već dugo mislim: u Italiji je vlak uvijek najbolji izbor prijevoza.

Dan u Firenci

Naš firentinski dan počeo je onako kako bi, po nekom nepisanom pravilu, svako putovanje trebalo početi – bez žurbe i s otvorenim planom (iako sam imala “pinanih” 50-ak lokacija na Google Mapsu, za svaki slučaj 🤓). Putem prema Mercato Centrale, našoj prvoj stanici, naišle smo na ulični second hand sajam, onaj tipično talijanski miks odjeće, dizajnerskih dodataka i komada namještaja koje bih rado udomila da ne postoje zrakoplovna ograničenja… Mama je pronašla svilenu vintage košulju pa smo, zadovoljno, nastavile prema našoj pravoj prvoj “turističkoj” postaji – tržnici.

Mercato Centrale

Mercato Centrale jedno je od onih mjesta koje odmah obuhvati sva osjetila: mirisi, boje, nadvikivanje prodavača i kupaca, hrana koja se priprema pred vama… Doručak na tržnici može biti vrlo raznovrstan pa je naš izbor pao na popularan toskanski sendvič schiacciatu, i to u varijanti punjenoj špinatom i sirom, zatim neizostavne cannole, slatku varijantu schiacciate i, naravno, kavu. Hrana na tržnicama uvijek ima neku posebnu čar, ali firentinska verzija podigla je ljestvicu.

Osim što je izbor šarolik, hrana je jednostavna, svježa i nepretenciozna, sve ono što svaki odlazak u Italiju čini posebnim. Kasnije smo obišle i vanjski dio tržnice, gdje prevladava kožni asortiman: torbe, jakne, remeni, rokovnici, bookmarkeri… Prodavači su neumorni, energični i simpatični, spremni zapaliti komad kože pred vama kako bi dokazali autentičnost, a istovremeno ponuditi “posebnu cijenu samo za vas”. Sve to stvara pravi mali teatar tržnice, onaj šarmantni kaos koji, ako ga volite, Italiju čini Italijom.

Mercato Centrale

• adresa: Piazza del Mercato Centrale, Via dell’Ariento, 
• radno vrijeme: od ponedjeljka do subote od 9 do 23

Nastavile smo prema samom središtu grada – do čuvene katedrale Santa Maria del Fiore, one s prepoznatljivim zelenim mramorom i tornjem koji dominira panoramom grada. Turista je, naravno, more, ali već nekoliko puta, koliko sam je imala priliku vidjeti, pomislila bih isto: teško je se nagledati. I sestra i ja smo komentirale koliko je posebna i kako ima nešto jedinstveno u toj kombinaciji boja, detalja i monumentalnosti.

Officina Profumo-Farmaceutica di Santa Maria Novella

Od katedrale smo produžile prema Officini Profumo-Farmaceutica di Santa Maria Novella, najstarijoj talijanskoj ljekarni koja danas izgleda poput muzeja mirisa. Ovaj put nas je dočekao red pred ulazom, što me iznenadilo jer je ranije ulazak bio brz, no svakako vrijedi pričekati. Ulaz je besplatan, unutra vas čeka bogatstvo boja, mirisa i interijera, a u zraku se osjeti taj interesantan spoj prošlosti, luksuza i posebnih mirisa. Teško je izaći praznih ruku, makar bez sapuna u prepoznatljivom pakiranju (koji je, ujedno, vrlo friendly sa striktnim zrakoplovnim mjerama po pitanju kozmetike).

Kako i sami kažu, kada zakoračite u povijesnu trgovinu, buka s ulice se utiša, zrak ispuni tisuću mirisa, a vrijeme kao da krene unatrag – sve do 1221. godine, kada počinje priča o zanatu, tradiciji i talijanskoj ljepoti. Među njima je Acqua della Regina najstariji miris kuće, izvorno stvoren za Katarinu Medici kao dar njezinu budućem suprugu Henriku II. Tu je i Melograno in Terracotta, ručno izrađen simbol obilja i ponovnog rađanja, koji utjelovljuje duh prirode i strpljenja. Posebno mjesto zauzima Angeli di Firenze, miris posvećen herojima koji su nakon poplave 1966. godine spasili kulturno srce grada.

Officina Profumo-Farmaceutica di Santa Maria Novella

• adresa: Via della Scala 16
• radno vrijeme: od ponedjeljka do nedjelje od 9:30 do 20

La Ménagère

Za kratku pauzu od šetnje odabrale smo Le Ménagère, mjesto koje je teško svrstati u samo jednu kategoriju. Restoran, kafić, cvjećarnica i knjižara smješteni su u jednom prostoru, koji kao da je zamišljen za duga jutra i lijena popodneva. I ovaj put atmosfera je bila savršena: fina kava, ugodna glazba, miris svježeg cvijeća, ponuda iz koje je teško izdvojiti smo jednu stvar, ljudi koji bez žurbe uživaju u kavi i razgovoru… Iz La Ménagèrea kažu kako je ova adresa prije svega – doživljaj jer se dan može započeti doručkom uz miris kave i svježeg cvijeća, a završiti večerom u intimnom kutku okruženom toplim svjetlom i dobrim vinom.

Prostor je zamišljen poput labirinta, s brojnim skrivenim kutcima i privatnim sobama, a u svemu se osjeća duh Firence, kako ga opisuju, spoj tradicije i suvremenog ritma grada. Jelovnik donosi interpretacije klasičnih jela, dok bistro i koktel bar nude kvalitetno mjesto za poslovni ručak, romantičnu večeru ili kasni aperitiv. Uz gastronomski dio, posebno je interesantna spomenuta La Ménagèreova boutique zona, svojevrsna posveta firentinskoj tradiciji estetike i ljepote, gdje se mogu pronaći pokloni, detalji za dom i pažljivo birane knjige. To je mjesto koje u svakom trenutku dana, kako kažu, nudi mali komadić čarolije.

La Ménagère

• adresa: Via de’ Ginori, 8/R
• radno vrijeme: od ponedjeljka do nedjelje od 8 do 2

Popodne smo nastavile u laganom ritmu – prvo šetnja do trga Piazze della Signoria, zatim preko mosta prema Palači Pitti i vrtovima Boboli. Preskočile smo muzeje i galerije jer smo ih već obišle ranije, a ovaj put željele smo samo upiti atmosferu grada. Jedina mala pogreška dana bio je ručak. Zapravo, ne znam može li se nazvati pogreškom, više previdom. Naime, zaboravile smo da većina restorana zatvara kuhinju oko 14 ili 15 sati, pa smo ponovno posegnule za najpraktičnijim mogućim, a u tom trenu jedinom dostupnom rješenju: sendvičima. Ovog puta iz Gustapizze i ponovno su bili sjajni. Uzele smo ih za van, s pićem, prošetale nekoliko minuta do Palače Pitti, sjele na sunce i uživale, što je scenarij kojeg bih ponovno odabrala.

Gustapizza

• adresa: Via Maggio, 46r
• radno vrijeme: od utorka do nedjelje od 11:30 do 23:30, ponedjeljkom zatvoreno

Popodne smo odlučile iskoristiti za malo shoppinga jer Firenca, osim što je dom umjetnosti i arhitekture, ima i sjajnu modnu scenu. Prva je postaja bio COS koji me oduševio već na ulazu, i to ne ponudom, za koju sam i pretpostavila da je odlična, već interijerom. Smješten u zgradi u središtu grada, s visokim stropovima, kamenim podovima i minimalističkim interijerom, odlično se uklapa u viziju prelaska brenda iz high street segmenta u luksuzni. Svratile smo i do robne kuće Rinascente koja se prostire na nekoliko katova. No, kako je taj vikend bio u znaku dealova, gužva je bila ogromna pa nismo gubile previše vremena: pogledale smo komade koje smo ranije vidjele online, isprobale što nas je najviše zanimalo i nastavile dalje.

Gilli

Gilli

• adresa: Via Roma, 1r
• radno vrijeme: od ponedjeljka do nedjelje od 8 do ponoći

U laganoj šetnji natrag do smještaja, kratko smo se zaustavile u supermarketu. Tko još ne voli zaviriti u lokalne dućane za nabavku kad je na putovanju? Moja preporuka ide za Esselungu, lanac koji su nam spomenuli i domaćini. U ponudi je sve, od svježih tjestenina i lokalnih sireva do savršeno aranžiranih polica s vinima i desertima, što ga čini idealnim mjestom za male, ukusne suvenire koji stanu i u kofer, a pružaju i mali uvid u toskansku gastronomsku svakodnevicu.

Lucca kao pit stop do zračne luke

Dilema za zadnji dan vikenda glasila je: ostati još malo u Firenci ili svratiti do Lucce jer je vlak prema Pisi ionako uključivao presjedanje u tom toskanskom gradu, poznatom po renesansnim zidinama koje i danas okružuju povijesnu jezgru. Izbor je brzo pao na drugu opciju. Htjele smo ponovno vidjeti taj šarmantni gradić, a ispostavilo se da je to bila savršena odluka. Lucca nas je dočekala živahna, ali ne prenapučena, taman dovoljno da osjetimo atmosferu grada, a ne smorimo se od gužve. Prošetale smo po zidinama koje su pretvorene u zelenu šetnicu, svratile na sajam koji se taman održavao, sjele u hlad parka s kavom i slasticama… Ovog smo se puta na vrijeme sjetile i ručka pa smo u miru uživale u parmigiani i njokima.

Već na odlasku, posebnu mi je pažnju privukao plakat za Lucca Summer Festival, koji se održava već više od dvadeset godina i okuplja svjetske glazbene zvijezde, od Eltona Johna do Dua Lipe. Bila sam iznenađena koliko jaka imena nastupaju u tako malom gradu, u kojeg je lako avionom doći i do Zagreba. Odmah sam ih zapratila na Instagramu da vidim što spremaju za iduće ljeto jer nakon ovog vikenda, sigurna sam da se vrijedi vratiti. Ne samo zbog koncerata, nego zbog cijelog tog toskanskog ugođaja koji te, jednom kad ga doživiš, teško pusti.

FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Gilli

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Privatno vlasništvo, Gilli