Prošle jeseni, Jina Kim i njezine dvije prijateljice odlučile su se počastiti s dva noćenja u Ananti at Busan Cove, luksuznom odmaralištu u Busanu u Južnoj Koreji. Odmaralište, gdje se cijene kreću od 369 dolara po noćenju, nudi pregršt bazena, toplica, restorana, privatnu obalnu šetnicu i plažu te 4600 kvadratnih metara unutarnjih bazena s prirodnom termalnom vodom i saunom.
32-godišnja Kim, inače bivša učiteljica, a sada domaćica, kao ni njezine prijateljice, nisu se brinule kako će platiti putovanje jer su više od deset godina štedjele u grupi koja nosi ime gyemoim. Riječ je o korejskom terminu za skupine namijenjene međusobnoj financijskoj potpori i kolektivnom planiranju potrošnje novca. U njima se članovi okupljaju kako bi uštedjeli novac za buduće troškove. Formiranjem gyemoim grupa moguće je pomoći prijateljima i obitelji da ravnomjerno rasporede troškove za određenu svrhu, recimo putovanje, kako bi svi mogli sudjelovati, bez obzira na osobni budžet.
Što je gyemoim?
“Iskreno, da nismo oformile gyemoim, bilo bi nam preteško organizirati takvo putovanje. Koštalo bi previše, a nismo željele da drugi članovi obitelji zbog našeg odmora osjećaju pritisak”, rekla je Kim u razgovoru za The New York Times. Takvo kolektivno financijsko planiranje ima dugačku povijest u raznim dijelovima svijeta.
“Grupe kao što je gyemoim nisu jedinstvene za Južnu Koreju. Ova se praksa prvotno razvila jer nije bilo financijskog tržišta, i ako ste htjeli posuditi novac, morali ste se sami financirati”, rekao je Euncheol Shin, izvanredni profesor ekonomije na KAIST College of Business u Seoulu. Naveo je primjer sela prije 200 godina koje je trebalo kupiti sjemenke za uzgoj riže. Financijske strukture za podizanje kredita tada još nisu bile razvijene u mnogim mjestima pa su sela skupljala novac, kupovala zalihe i dijelila ono što bi uzgojila. S vremenom, ova se praksa razvila u način za održavanje snažnih prijateljstava i ujedinjenih zajednica.
Kako funkcionira gyemoim? Svaki član grupe za financijsku podršku doprinosi svotom koja je poput “doprinosa za članstvo”, u iznosu između 10 i 50 dolara mjesečno. Kako saldo raste, tako članovi zajednički razgovaraju o tome kako će ga potrošiti. Sugovornica iz članka u The New York Timesu, Kim, prvi je put osnovala gyemoim s dvije prijateljice nakon što su se upoznale 2014.
Pohađale su različite fakultete i vjerovale kako će si kroz gyemoim omogućiti redovite susrete. U početku su se dogovorile da svaka mjesečno da 15 tisuća wona, odnosno oko 13 dolara. Kroz deset godina, uštedjele su više od tri milijuna wona ili oko 2200 dolara, a novac su odlučile potrošiti na spomenuto putovanje. Kroz protekle godine, bile su zauzete karijerom i obitelji, no ostale su bliske, djelomično zahvaljujući i gyemoimu. Kim je rekla:
“Gyemoim nam je omogućio da ostanemo u kontaktu i uživamo zajedno, bez brige o troškovima. “
Drugi sugovornik na temu grupa za kolektivno financijsko planiranje, 35-godišnji Young-hoon Lee, rekao je kako je njegova majka oformila i vodila gyemoim kako bi kupila stan. Asistent u nastavi za učenje engleskog jezika danas je dio grupe sastavljene od dvije žene i četiri muškarca, u kojoj svatko mjesečno doprinosi s 50 tisuća korejskih wona, odnosno oko 36 dolara.
“Zbližili smo se tijekom srednje škole i ostali smo prijatelji i u odrasloj dobi. U početku smo se okupljali samo radi zabave, a kako smo svi počeli raditi, tako smo počeli i više razmišljati o budućnosti te se podržavati kroz značajne životne događaje, kao što su vjenčanja ili sprovodi”, rekao je Lee, čiji se gyemoim obično koristi za okupljanja nekoliko puta godišnje, uz uživanje u hrani i piću.
Zašto gyemoim funkcionira u Južnoj Koreji?
The New York Times piše kako gyemoim grupe mogu funkcionirati u Južnoj Koreji zbog prirode društvenih interakcija i kulture međusobnog povjerenja. Na primjer, u Južnoj Koreji u Seoulu možete ući u kafić, ostaviti svoju torbu, laptop i novčanik bez nadzora, otići na toalet, bez brige hoće li sve to biti na stolu pri povratku. Naravno, ipak treba imati na umu da se razne prevare i krađe događaju kao i svugdje drugdje.
“Recimo da smo mi prijatelji. Odrasli smo u malom gradu, znamo se dugo i znamo sve jedno o drugome. Ako posudim nešto novaca i ne vratim ti, reći ćeš: ‘Hej, posudio je novac od mene i nikad mi ga nije vratio.'”, pojašnjava dr. Shin za The New York Times i kaže da bi, zbog kolektivne prirode raznih društvenih grupa, bio izopćen od strane ljudi u svojoj zajednici.
Formiranje grupa za štednju u Južnoj Koreji toliko je uobičajeno da se čak jedna banka prilagodila tom običaju. KakaoBank, ogranak najpopularnije aplikacije za komunikaciju u zemlji, KakaoTalk, nudi gyemoim grupni račun gdje prijatelji mogu dijeliti bankovni račun kojim upravlja jedan nositelj računa. Sugovornici iz članka svoje su grupe započeli prije nego je KakaoBank postojao pa su svoja sredstva povjerili jednom od članova grupe. Neke grupe tako i dalje preferiraju “staromodnu” metodu štednje, a o tome tko će biti povjerenik, odlučuje se glasanjem.
Danas i Kimina i Leejeva grupa za štednju koriste opciju KakaoBank jer omogućuje svim članovima da vide kako se zajednički novac kreće na računu. Jedna osoba ima kontrolu nad načinom korištenja sredstava, ali svatko plaća svoj dio. Korisnici mogu postaviti podsjetnike za slanje mjesečnog doprinosa i komunicirati putem chata. Inače, gyemoim grupe ne traju zauvijek: okolnosti se mijenjaju, prijatelji se mogu posvađati, netko više ne želi sudjelovati ili se netko novi želi pridružiti. Kada dođe do takve situacije, na kolektivu je da odluči kako će je riješiti.
Recimo, gyemoim u kojoj se nalazi Kim uključivao je još jednu prijateljicu, no ona je prije nekoliko godina odlučila istupiti zbog financijskih razloga. Ostale su je članice pitale što želi učiniti sa svojim dijelom novca pa je odlučila povratiti svoj dio, umjesto da ga potroši. Iako je taj rastanak bio miran, nesuglasice nisu neuobičajene. Kim je spomenula prijateljicu koja je bila dio gyemoima koji se raspao kada se članovi nisu mogli dogovoriti oko planiranja putovanja. Da bi grupa bila uspješna, dodala je, članovi moraju dijeliti slične interese i vrijednosti.
The New York Times piše kako tradicija koja omogućuje da gyemoim dobro funkcionira u korejskom društvu nije toliko prisutna u zapadnoj kulturi pa kolektivno financiranje može predstavljati rizik. Lee predlaže uključiti barem jednu ili dvije pouzdane osobe pri formiranju grupe te napominje da ona uvijek treba ostati otvorena za nove članove: okolnosti se mogu promijeniti, a novi članovi oživjeti grupu. Također, preporučuje formiranje grupe oko određene svrhe, recimo oko zajedničkog hobija, jer je jednostavnije okupiti prijatelje i poznanike oko zajedničkih interesa.
FOTOGRAFIJE: Unsplash, Pexels
