Jo Glynn-Smith u razgovoru za Harper’s Bazaar kaže kako se praktički “slave” ljudi koji manje spavaju i više rade, što stavlja preveliki pritisak na naš um i naše tijelo, ali i na odnose. Glavni problem je, ističe transformation coach, činjenica da stalna zauzetost jednostavno nije održiva:

“Kada ste u uzletu karijere, teško je stati na kočnicu. Gura vas adrenalin te je super uzbudljivo. Nažalost, većina nas ne može održati izuzetno visok pritisak dulje vrijeme i na kraju nešto popusti. To je stanje poznato kao burn out, odnosno izgaranje i može biti ogroman šok za visoko produktivnu osobu.”

Događa se nešto što je autorica članka Hannah Fox nazvala “pornografijom produktivnosti”, a taj je pritisak snažniji nego ikad, možda i zbog prisutnosti društvenih mreža u svakodnevnom životu. No, pritisak može biti vrlo štetan jer nas navodi da vjerujemo kako svi drugi svoje slobodno vrijeme koriste produktivno te učinkovitije od nas samih. Čini se da odmaranje nije izbor, a definitivno nije opcija odmor bez osjećaja krivnje, odnosno grižnje savjesti.

Već nam se na Instagramu, bez da i otvorimo TikTok, dovoljno servira takav sadržaj pa gledamo kako drugi žive (ili kako žele da mi mislimo da žive): moderni domovi, buđenje u 5 ujutro, manifestiranje, joga, postavljanje (i postizanje) ciljeva, balansirana prehrana, snimanje podcasta, pisanje knjige, rad od 9 do 5… Naravno, kroz sve se uvijek prolazi s osmijehom na licu, a loši dani ne postoje. Međutim, Harper’s Bazaar postavlja pitanje je li sve to dostižno za žene koje rade puno radno vrijeme. I, još važnije, jesu li takve situacije realne?

“Mjera uspjeha u zapadnom društvu određena je statusom – važni su bogatstvo, titula, dizajnerska odjeća, automobil, kuća.. Takav se status slavi i u medijima, što ojačava ideju da moramo raditi sve, samo kako bismo bili dovoljno vrijedni ili voljeni, što stavlja pritisak na sve”, rekla je Glynn-Smith. I to nije sve: nije dovoljan samo redovan posao, već se postavljaju pritisci sa svih strana: hobiji, dodatni poslovi, bavljenje humanitarnim radom, aktivnost na društvenim mrežama… pa nije nimalo čudno što postaje vrlo teško isključiti se.

Trud i zalaganje u proteklim desetljećima rezultirali su većim mogućnostima izbora za žene, ali i donijeli novi pritisak. Harper’s Bazaar ističe primjer žena koje nemaju djece za koje se smatra da moraju uvijek biti produktivne, “dok još mogu”. Takvim se stavom implicitno sugerira da gube slobodno vrijeme jer nije posvećeno skrbi o djeci. Pritom, to ne znači da zaposlene žene s malom djecom imaju jednostavniju svakodnevicu – njihove obveze uključuju sve navedeno plus konstatno naglašavanje da trebaju biti “dobre majke”. Prema stručnjakinji koja se bavi prevencijom burn outa, Cari de Lange, veći dio ovog pritiska proizlazi iz straha od propuštanja prilike:

“Žene mogu biti posebno stroge prema sebi. Kad se pojavi imposter sindrom, imamo tendenciju postizanja više nego što je uistinu potrebno. Ali, ovako trebamo razmišljati: ako će ta dodatna stvar koju preuzmemo biti kap koja prelijeva čašu, što dovodi do izgaranja i fizičkih posljedica od kojih oporavak traje godinama, je li zbilja vrijedno?”

Autorica članka postavlja pitanja nalazimo li se u konstantnom stanju stresa i jesmo li, negdje na putu prema uspjehu, izgubili dopuštenje da budemo ljudi. Pita se gdje se na popisu obveza vezanih za profesionalni, društveni i privatni život, nalaze prostor i vrijeme za oporavak. S jedne strane, govori nam se da stvorimo život za koji nam neće biti potrebna pauza, dok je u stvarnosti odmor iznimno potreban, kako bismo ostvarili svoj puni potencijal. Cari de Lange pojašnjava:

“Živimo u svijetu gdje se mjera uspjeha većinom vrti oko novca i povrata uloženog. Dodamo li tome tehnologiju i užurbani tempo svakodnevice, dobijemo život u kulturi gdje uvijek moramo biti prisutni, gdje se mora činiti kao da radimo cijelo vrijeme. Zaboravili smo kako ući u stanje bivanja koje uključuje različite vrste odmora.”

Jedna od posljedica je burn out, i to nova vrsta izgaranja. De Lange kaže:

“Kroz najnovija istraživanja primijetili smo novi tip burn outa, onaj uzrokovan traumom koja uključuje moralni stres. Postoji nesrazmjer između naših vrijednosti i uvjerenja te načina na koji radimo. Moralno smo nesinkronizirani, a često toga nismo ni svjesni. Također, previše vremena provodimo u ‘being’ modu. Da bismo to promijenili, moramo se vratiti u stanje bivanja.”

Stručnjaci naglašavaju kako je u redu reći “ne” te naučiti postaviti granicu. Pristup raznolikom sadržaju na društvenim mrežama te uvid u tuđe živote postali su način opuštanja nakon dugog dana ili tjedna, međutim, oni mogu imati i negativne posljedice. Prve i posljednje budne minute mnogi provode na Instagramu i TikToku, što dokazano ima negativan utjecaj na mentalno blagostanje i donosi konstantno (negativno) uspoređivanje. To briše pozitivan utjecaj onoga što mi sami radimo, do te mjere da više ne izgleda dobro ili dovoljno.

Briga o sebi potencijalno je prilično teška. Ona ne uključujue samo self-care “na van”, nego i postavljanje granica, traženje pomoći kada je potrebna, kao i slobodu da kažemo “ne” kada osjetimo da trebamo. U užurbanom životu, razvijanje trajnih, održivih navika ključno je za ravnotežu i povratak u stanje bivanja. Harper’s Bazaar donosi nekoliko savjeta kako to postići.

VAŽNOST ORGANIZACIJE

Želimo li pokušati postići sve što smo planirali, trebamo se organizirati. Kod dugačkih popisa obveza, važno je postaviti prioritete i znati što ima koliku važnost. Treba se usredotočiti na najbitnije. Zapisivanje može donijeti red. Stručnjaci savjetuju krenuti s najhitnijim ili najvažnijim zadacima, kao i onima koji najviše utječu na nas i na naše mentalno stanje jer osjećaj preopterećenosti nikome ne pomaže.

VOĐENJE DNEVNIKA

Dani prepuni događanja mogu dovesti do neravnoteže u živčanom sustavu, što potom vodi do neugodnih simptoma povezanih sa stresom. Oni se ne javljaju tijekom dana, kada nemamo mnogo vremena za razmišljanje, već navečer kada pokušavamo zaspati. Pisanje kratkog dnevnika prije spavanja pomaže u boljoj kontroli procesa i potiče mirniji san. Preporučuje se vođenje bilješki na papiru, a ne na mobitelu jer potonje povećava izloženost plavoj svjetlosti prije spavanja.

PRIORITIZIRANJE SNA

Kvalitetan je san najmoćniji mehanizam oporavka koji posjedujemo. Osim zapisivanja svojih misli, bitno je stvoriti režim spavanja kojeg se možemo držati za redovan odmor, a pomoći će i neke opuštajuće rutine. Čitanje prije spavanja, topla kupka ili tuš, svijeće s mirisom lavande ili dodatni korak u skincare rutini poput maske za lice mogu potaknuti opuštanje. Uz djecu, ovakve rutine ili neisprekidan san nisu uvijek realan scenarij, no savjetuje se pronaći vremena za opuštanje i održavanje navika pred spavanje, koliko god je moguće.

PLANIRANJE VREMENA ZA SEBE

Popunjen raspored može dovesti do toga da zaboravimo na vrijeme za sebe. Preporučuje se jedan dan mjesečno posvetiti onome što želimo raditi, a ne onome što ljudi u našoj okolini žele raditi. To može biti samostalno ili u društvu drugih, što god smatramo opuštajućim, i može uključivati razne aktivnosti: od posjeta muzeju preko wellness dana pa do bingeanja serija na Netflixu ili odlaska u salonu. Pritom, naglasak je na uživanju!

OPTIMIZACIJA VLASTITOG OKRUŽENJA

“Optimizacija” se odnosi na um, tijelo i duh. Uredan radni stol ili čist dom svakako pomažu, ali isto tako iznimno je korisno čišćenje nepotrebnog sadržaja s mobitela, kao i optimizacija digitalnog prostora. Razmislimo i o tome što konzumiramo na društvenim mrežama i kakvim nas emocijama puni taj sadržaj.

UPRAVLJANJE VLASTITIM MISLIMA

Živimo li u stanju konstantnog stresa (kojeg možda nismo ni svjesni), možemo primijetiti da naše misli počinju poprimati negativniji ton, u odnosu na vremena kada se osjećamo uravnoteženo. Prepoznavanje takvih obrazaca može imati dubok utjecaj na naš mindset i emocionalnu otpornost te se može usvojiti kao dugotrajna navika.

FOTOGRAFIJE: Pexels, KaboomPics