Knjiga kao poklon za mene je već dugo na posebnom mjestu, bilo da je darujem ili primam. Čini mi se vrlo osobnim izborom jer ovaj dar nije moguće kupiti, a da makar na tren ne pomislimo na osobu kojoj je namijenjena: na njezin ukus, interese, humor, raspoloženje, fazu života… Zato knjiga kao poklon uvijek nosi i “skrivenu” poruku kojom osobi želimo dati do znanja da smo mislili na nju. Tijekom čitanja dogodi mi se da me rečenica, lik ili atmosfera podsjete na nekoga i, u tom trenu to više nije “obična” knjiga, nego naslov koji će završiti ili kao preporuka ili kao dar.
Knjiga kao poklon
I ovih blagdana planiram darivati knjige pa sam razgovarala i s nekoliko knjiških entuzijastica kojima sam postavila isto pitanje: koju knjigu daruju i zbog čega baš nju? Ispostavilo se da se ne razlikuju samo naslovi, nego i razlozi. Upravo u tome je i ljepota: knjiga kao poklon dolazi i kao svojevrsna poruka ljudima do kojih nam je stalo. Sugovornice su podijelile preporuke iz različitih žanrova, a knjige koje su izdvojile možda će vas podsjetiti na neki zaboravljeni naslov, potaknuti da napokon pročitate ono što dugo odgađate ili vam pomoći da pronađete savršen dar za dragu osobu.
Volim kad knjiga ima lijepu naslovnicu, i ovu sam uzela u ruke isključivo zbog toga. No tek kad sam počela čitati, shvatila sam koliko prostora za zamišljanje ostavlja Diazovo pisanje. Ljetos sam bila potpuno očarana ovim romanom. U daljini je priča o putovanju, usamljenosti i potrazi – o tome što se dogodi kada se čovjek nađe izvan svijeta koji razumije. Diaz stvara slikovit, gotovo hipnotičan svijet, a roman ostavlja snažan emocionalni i misaoni dojam. Odmah po završetku čitanja postao mi je jedan od najdražih. Poklonila bih ga osobi koja voli introspektivne priče i polagano čitanje, ali i onima koji u putovanju i lutanjima traže dublji smisao.
Volim poeziju koja me zadrži i potakne na razmišljanje, a već neko vrijeme nisam naišla na zbirku koja bi sa mnom toliko rezonirala kao Kolaterale, prva zbirka pjesama Hrvoja Ryznara, dobitnika nagrade Na vrh jezika. Ono što me posebno privuklo jest način na koji Ryznar usmjerava pažnju na trenutke koji okružuju “velike događaje” u životu — one male, prijelazne situacije koje često promaknu, a koje nas isto oblikuju. Poklonila bih ovu knjigu svakome tko voli poeziju — onima koji vole promišljati, zastati, i prepoznati i osjetiti sebe u trenucima svakodnevice.
Ivana je ovu knjigu pripremala baš u vrijeme kada sam pohađala njezinu radionicu pisanja, pa mi je posebno draga. U posljednje vrijeme čitam sporije, priču po priču – taman toliko da svaka ima prostor da se zadrži. Zato mi ova zbirka savršeno odgovara. U Fikciji Ivana koristi činjenice iz vlastitog života, ali ih razrađuje u potpuno neočekivanim smjerovima, do te mjere da se čitatelj mora zapitati što je doista istina, ili je istina naprosto toliko nevjerojatna da je u nju teško povjerovati? Upravo to mi je divno, način na koji prelazi granice između stvarnog i izmišljenog. Poklonila bih ovu knjigu svima koji govore da nemaju vremena za čitanje – jer svaka priča stane u dan, ali u glavi ostane puno duže.
Ova knjiga je možda najčarobniji knjiški poklon koji možete dobiti. Sadrži reprodukcije slika i pisama koje je Tolkien od 1920. do 1943. godine svakog prosinca slao svojoj djeci i trijumf su kreativnosti, obiteljskih vrijednosti i ljubavi. Savršen je poklon za sve zaljubljenike u Međuzemlje, ali i sve pojedince koji u čaroliji Božića i danas uživaju kao kad su bili djeca.
Idealno za sve koji vole fantasy i (slavensku) mitologiju, ova predivna trilogija me ostavila bez teksta prvi put kad sam je pročitala i odmah se našla na obaveznom zimskom popisu preporuka i poklona za sve koji uživaju u hladnijim danima, snažnim ženskim likovima koji prkose sudbini i neobičnim pričama o kojima dugo, dugo nećete moći prestati razmišljati.
Agatha Christie: Poirotov Božić
U blagdanskoj atmosferi uvijek se mora naći jedan klasični murder mystery, a ja svake godine iznova čitam ‘Poirotov Božić’ jer mi je to jedan od njegovih najdražih slučajeva. Poklonila bi ga ljubiteljima ovog žanra i, naravno, svim fanovima Poirota koji svakog prosinca obavezno ponovno gledaju televizijsku adaptaciju ovog romana.
Islandsku tradiciju po kojoj si za blagdane poklanjaju knjige i čokoladu (koju, naravno, jedu dok čitaju 😊) prakticiram tijekom cijele godine. Možda sam predvidiva što ću pokloniti, ali tješim se kako je to moj zaštitni znak. Po uvodu se može zaključiti da sam morala dobro odvagnuti koje tri knjige odabrati.
Na apsolutno prvom mjestu (jer nema “prvijeg”) su Rože i fjori, knjiga pjesama moje genijalne prijateljice Ines Teković. S ogromnim ponosom držim njezin prvijenac u rukama jer sam izbliza gledala kako nastaje i svjedočila koliko je hrabrosti, nježnosti i istine utkano u svaku pjesmu. Ove stranice pokazuju kako se ranjivost pretvara u snagu, a svakodnevica u nešto svjetlije, dublje i slobodnije. Sve je ispisano jednostavno, toplo i iskreno – baš onako kakva je i ona sama. Čitajući Rože i fjori, Ines nam poručuje koliko je važno ostati svoj – i kad boli, i kad plaši, i kad je najteže biti glasna. Njezinu poeziju osim što čitamo, stvarno i osjetimo.
Knjigu Slobodna albanske spisateljice Lee Ypi preporučila mi je Mirjana, članica našeg književnog kluba Knjigoljupke, u čiji knjiški ukus neupitno vjerujem, a njezine osvrte uvijek rado čitam. Uz to, gledala sam i odličnu raspravu o knjizi u Klubu čitatelja na HRT 3. Dovoljno da je poklonim sama sebi. Knjiga me odmah privukla jer Lea Ypi piše o odrastanju u vremenu koje je bilo sve samo ne jednostavno. Kroz njezine dječje oči svjedočimo kako se jedan svijet raspada, drugi tek nastaje, a ona pokušava shvatiti što se zapravo događa. U svemu ostaje iskrena i topla, bez pretjerivanja i bez uljepšavanja. Ponekad ti se stisne srce, ponekad te iznenadi njezin humor i potakne da zastaneš i malo bolje promisliš.
Marina Abramović: Prolazim kroz zidove
Prolazim kroz zidove, autobiografiju konceptualne umjetnice Marine Abramović, kupila sam prijateljici Sanji jer se spremamo na Marinine izložbe – još biramo hoće li to biti Ljubljana, Beč, Venecija ili sve redom.
Marina Abramović jedna je od najpoznatijih svjetskih umjetnica performansa koja je pomaknula granice onoga što umjetnost može biti. Voljeli je ili ne, ravnodušnima nas nikad ne ostavlja.
U Prolazim kroz zidove Marina vrlo otvoreno piše o djetinjstvu, strogoj obitelji, svojim počecima i svim granicama koje je u životu prelazila, fizički i emocionalno. Posebno je zanimljiv njezin odnos s Ulayem, bivšim partnerom u ljubavi i umjetnosti, koji je obilježio važan dio njezine karijere.
Knjiga je iskrena, direktna i (očekivano) ponekad brutalna te daje uvid u život žene koja je u svemu ostajala vjerna sebi.
Sve tri knjige osvojile su me na različite načine: jedna svojom nježnom hrabrošću, druga iskrenim pogledom na odrastanje, a treća snagom žene koja je umjetnost pretvorila u vlastiti put. Zajedničko im je to što te svaka od njih barem nakratko pomakne iz svakodnevice i ostavi neki trag, veliki ili mali.
“Možda upravo zato najradije poklanjam knjige: jer nikad ne znaš koju će nit u nekome povući, a pritom uvijek nose dio onoga što ti želiš reći.“
U središtu priče je tihi, povučeni srednjoškolac koji voli knjige i drži se podalje od ljudi. Slučajno pronalazi dnevnik svoje vršnjakinje, živahne, iskrene i društvene Sakure i saznaje da umire od bolesti gušterače. Ona nije rekla nikome osim obitelji, a sada i on zna. Umjesto da ga to udalji, njih dvoje razviju neobično prijateljstvo: ona, koja želi živjeti do kraja punim plućima, i on, koji zapravo još nije ni počeo živjeti.
Njihovo prijateljstvo nikada ne postaje klišej ljubavne priče, a opet je među najintimnijima koje sam ikad čitala. Divna knjiga koju treba svakako pročitat jer te podsjeti da je život dragocjen, ne zbog toga koliko traje, već kako ga proživiš. Jer te nauči da se ponekad najdublje veze rađaju tamo gdje ih najmanje očekuješ. I jer je Sakura nezaboravna.
Često poklanjam knjige Jamesa Norburyja jer u njima ima toliko tišine, topline i jednostavne mudrosti da mi se čini kao da me svaka stranica grli. Njegove priče podsjećaju da nije sve u jurnjavi, dokazivanju i težini; ponekad je dovoljno samo zastati, udahnuti i biti tu. Preslatka i predivna knjiga, jedna od onih koje se stalno listaju i čitaju, vole ih sve generacije, a ostaju na policama zauvijek.
Svijet unutar ovih 980 stranica uvući će vas naglo poput vrtloga, provesti kroz bezvemensko tkanje ljubavi i gubitaka i ostaviti u zagrljaju priče koja traje i kad posljednja stranica utihne. Roman započinje pričom o Staziji, mladoj ženi iz Gruzije koja sanja postati primabalerina u Parizu i čiji otac posjeduje tajnu recepturu za vruću čokoladu koja se prenosi s generacije na generaciju i donosi sreću, ali i prokletstvo. Ova čokolada simbol je bogatstva i užitka, slatkoće života i njegove gorčine, ali i tragedije koja obilježava sudbine članova obitelji Jashi. Najbolja i najljepše napisana knjiga u zadnjih nekoliko godina.
Poklonila sam je jer je to knjiga koja govori o ljubavi koja je sirova, neuljepšana i vječna. Željela sam nekom pokloniti djelo koje ne čitaju samo oči, nego i srce — priču koja ostavlja trag, probudi buru emocija i tjera na razmišljanje o tome koliko su snažne veze koje nas oblikuju. “Orkanski visovi” je savršen dar za osobu koja voli dubinu, mračnu romantiku i klasike koji se pamte cijeli život.
Darujem je zato što postoje ljudi kojima treba baš ona vrsta hladnoće niz kralježnicu i jezivog užitka koju samo Poe zna stvoriti. Ovo je dar za ljubitelja misterioznog, gotičkog i neobjašnjivog, za nekoga tko uživa u mračnim simbolima, napetosti i savršenoj atmosferi. Poeove priče se ne samo čitaju; one se udišu. A takav poklon uvijek završi kao najdraže štivo u nečijoj zbirci.
Darovala sam je jer je to knjiga koja skida sve slojeve glamura i ostavlja samo ono najvažnije – iskrenu ljudsku priču. U njoj su hrabrost, ranjivost, put prema iscjeljenju i ženska snaga koja se ne boji reći istinu. Poklonila sam je nekome tko će razumjeti koliko je važno ponekad stati, pogledati u sebe i priznati sve svoje lomove i pobjede. To je poklon za osobu kojoj želiš reći: vidim te, čujem te i tvoje priče su važne.
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash, izdavači
