Kada govorimo o nekom sporijem, laganijem načinu života, uvijek je tu negdje prisutna i ideja vrta. Iako je jasno da zahtijeva rad, konstantnu brigu i trud, donosi i posebno zadovoljstvo. To su posebno prepoznali i Šveđani koji su popularizirali koloniträdgård, male gradske vrtove o kojima priču donosi The New York Times. Jedna od sugovornica je i 98-godišnja Stina Larsson koja o mirisnim jorgovanima, ljiljanima i lavandi u vrtu brine više od 40 godina.
Njezin koloniträdgård, smješten na komadiću zemlje uz kanal Karlberg, jedan je od više od 7000 vrtnih parcela u Stockholmu. Ovi vrtovi nastali su kao dio društvenog pokreta krajem 19. i početkom 20. stoljeća s ciljem da gradski stanovnici dobiju pristup zelenilu i predah od života u prenapučenim urbanim sredinama.
Koloniträdgård, vrtne oaze usred Stockholma
Iako su većinom skromnih dimenzija (Stinin koloniträdgård ima oko 90 četvornih metara), cijene se kao dragocjena gradska utočišta, mjesta gdje stanovnici mogu zamijeniti beton za zemlju, a prometnu buku za cvrkut ptica. Stina je o svom vrtu brinula od 1979., a nedavno ga je prepustila unukama Ellen i Hedvig. 33-godišnja Ellen Gustavsson nekoliko puta tjedno dolazi biciklom zaliti biljke i družiti se s prijateljima, a u razgovoru za The New York Times je rekla kako vrt pruža osjećaj da su izvan grada, u svega nekoliko minuta.
Mnogi koloniträdgårdi uključuju i jednostavne kućice koje vlasnicima omogućuju da ondje čiste povrće, pripremaju obroke ili čak prespavaju. Kućica gospođe Larsson obojena je klasičnom švedskom crvenom bojom (Falu red), a opremljena je električnom energijom i hladnom vodom. Kako pojašnjava Fredrik Björk, predavač na Sveučilištu Malmö specijaliziran za povijest okoliša, koloniträdgård i vrtni programi od samih su početaka bili osmišljeni kako bi poboljšali mentalno i fizičko zdravlje gradskog stanovništva:
“Cilj je bio omogućiti radničkoj obitelji da provede ljeto u vrtu, da zajedno rade, ali i da se odmaraju i zabavljaju”, kaže Björk, koji sam ima svoj koloniträdgård u vrtnoj zajednici Ärtholmen u Malmöu, osnovanoj 1940-ih.
Dodao je da su u tim vremenima problemi s alkoholom bili rašireni pa su vrtovi bili svojevrsni “odgovor” – umjesto da piju, ljudi bi u vrtu sadili krumpir. Danas su pozitivni učinci vrtlarstva znanstveno potvrđeni: i zbog fizičke aktivnosti, i zbog boravka u prirodi. Cecilia Stenfors, docentica psihologije sa Sveučilišta u Stockholmu, navodi kako istraživanja pokazuju da ljudi koji redovito borave u zelenim zonama, bilo u šumi ili na vrtnoj parceli, imaju manje simptoma depresije i anksioznosti, bolje spavaju i osjećaju se manje usamljeno i izolirano. Ti učinci posebno dolaze do izražaja kod starijih osoba, jer pomažu ublažiti simptome starenja, piše The New York Times.
Maja-Lena Säfström, 80, vlasnica ružičaste kućice u vrtnoj zajednici pokraj Uppsale, ističe kako je i sama primijetila brojne zdravstvene koristi:
“U stanu se malo krećeš, ali kad imaš vrt, krećeš se drugačije – i odmah se osjećaš bolje.“
Dodaje i da vrtne zajednice potiču društvenu povezanost jer pružaju priliku za susret s ljudima sličnih interesa. Zbog sve većeg interesa, osobito među mlađim Šveđanima, cijene vrtova posljednjih su godina porasle. Fredrik Björk napominje kako kućice u njegovoj zajednici mogu doseći cijenu od preko milijun švedskih kruna (oko 90 tisuća eura). No, u Stockholmu su cijene regulirane kako bi se osiguralo da vrtne parcele ostanu priuštive, pojašnjava Katrin Holmberg, članica upravnog odbora udruge Stockholms Koloniträdgårdar.
Za stanovnike Stockholma koji si ne mogu priuštiti vlastitu parcelu, koloniträdgård je ipak dostupan: svi vrtovi otvoreni su za javnost i mogu se posjećivati kao mjesta za odmor, šetnju ili inspiraciju. No, za one koji sanjaju o vlastitoj kućici i gredicama, najveća prepreka nisu samo cijene, nego i dostupnost. U Švedskoj postoji više od 50.000 vrtnih parcela, ali potražnja daleko nadmašuje ponudu. Iz Udruge vrtlara u Stcohkolmu kažu kako posjedovati parcelu znači svoje slobodno vrijeme posvetiti vrtlarstvu i sudjelovanju u kulturi urbanih vrtova, ali i postati dijelom žive, aktivne zajednice:
“Uzgoj biljaka može biti vrlo ispunjavajući, ali je riječ o hobiju koji zahtijeva vrijeme i predanost. Korov treba redovito uklanjati, biljke njegovati i po potrebi presađivati, grmlje orezivati, a usjeve hraniti i zalijevati. Ako vaša parcela uključuje i vrtni objekt ili kućicu, očekuje se da ćete se brinuti i o njezinu održavanju. Zanemarivanje obaveza prema vrtu može dovesti do gubitka prava na parcelu, u skladu s pravilima najmova.”
FOTO: Helene Alfvegren
Jedna od najpopularnijih vrtnih zajednica u središtu Stockholma, Eriksdalslundens Koloniträdgårdsförening, koja ima 143 parcele na južnom otoku Södermalmu, trenutačno broji više od 1100 ljudi na listi čekanja. Vrijeme čekanja može biti iznimno dugo: Bengt i Susanne Kopp čekali su čak 17 godina prije nego što su napokon 2023. uspjeli kupiti svoju kućicu. Thomas Eklundh i Helén Karlsson Eklundh već 20 godina brinu o svojoj parceli u Eriksdalslundenu. Kažu da im je vrt bio pravi osobni azil, osobito posljednjih mjeseci, dok je gospođa Eklundh prolazila kroz liječenje raka dojke pa je dolazak u vrt djelovao vrlo iscjeljujuće.
Za mnoge Šveđane, poput obitelji Eklundh, koloniträdgård nije samo bajkovita kućica i bujan vrt. To je aktivan hobi, zdravstveni resurs i oblik mentalne terapije: bijeg od grada koji se, paradoksalno, nalazi usred grada.
