Već smo dobro zagazili u prosinac i sve nas je obuzelo božićno raspoloženje. Gdje god dođemo, u pozadini slušamo božićne glazbene hitove, kušamo božićne specijalitete, kuhano vino nam zamjenjuje sva pića, no postoji jedno mjesto koje obavezno posjećujemo baš u ovom periodu. A to je kazalište. Jer tko bi propustio izvedbu Orašara?! Nemam ništa protiv Orašara, dapače, no kao da u ovom periodu zaboravljamo da postoje i druge, čak božićne predstave. Što još možemo pogledati u kazalištu, da nije Orašar, a da istovremeno izađemo pod utjecajem božićnog duha i raspoloženja? Donosimo izbor predstava za nas, odrasle, no i za one mlađe i najmlađe, jer gledajući s njima možda ćete u kazalištu najbolje provesti vaše After5 vrijeme.
Maša i Božić, Kazalište Trešnja
Nagrađivana spisateljica za djecu i mlade, Sanja Pilić, autorica je popularnog serijala priča o djevojčici Maši, a uoči najljepšeg praznika u godini njenu priču Maša i Božić redatelj Ivan Leo Lemo, u suradnji s koreografom Leom Mujićem, uprizorio je u kazalištu Trešnja. Predstava Maša i Božić uvodi mladu publiku kazališta Trešnja u nadolazeće božićne blagdane. Uz sve veći pritisak konzumerizma, često zaboravljamo temeljne vrijednosti Božića. Zato je tu djevojčica Maša, naslovni lik iz popularne knjige Sanje Pilić, da ih sa svojim zlatnim srcem i ljubavlju prema svim ljudima, a posebno prema starima i siromašnima, na to podsjeti. Maša ne pristaje na to da će neki ljudi Božić provesti sami i tužni, pa uz pomoć prijateljice Tajane organizira proslavu za cijelo susjedstvo da bi svima približila ljepote ovog blagdana. Tako mala, a tako mudra, Maša nas uči da je cijelo čovječanstvo jedna velika obitelj.
Ona Mraz, Urania – prostor kreacije
Ona Mraz“ je nova predstava Teatra Mašina igre, namijenjena svim punoljetnim božićnim entuzijastima, skepticima i cinicima. Ukratko, bez obzira uživate li u božićnom ugođaju ili maštate o zimskom snu do barem sredine depresivnog siječnja, razumijemo vas. Iskrena i (auto)ironična, uz poznate božićne motive i kapitalističko blagdansko ozračje, Aurora će napokon pronaći svoj novi glas, preuzeti vlastite zasluge i ponovno otkriti smisao Božića.
U ovoj jednosatnoj monodrami, Aurora Božić, poznata i kao Baka Božićnjak, bori se s tremom prije javnog nastupa, čekanjem svog popularnog muža koji neumorno sanjka po Adventu (kako to i priliči najpoznatijem Djedu Božićnjaku u državi), stolom punim hrane i pića, samoćom i činjenicom da zbog obiteljskog posla očito ostaje upravo bez obitelji.
U kratkoj i intenzivnoj retrospektivi svog braka i života u sjeni božićne legende, ovi blagdani će postati prijelomna točka za Auroru koja je svo vrijeme mnogo više od marginalizirane Bake Božićnjak.
Darovi Djeda Mraza, Žar Ptica
Predstava Darovi Djeda Mraza namijenjena je za najmlađe i djecu od najranijih godina uči empatiji, ljubavi, prihvaćanju i pomoći.
Na putu prema djeci darovi Djeda Mraza su izgubljeni. Kako se djeca ne bi ražalostila, jer se svima čini da su darovi nepovratno izgubljeni, detektiv Miško odluči pomoći Djedu Mrazu pronaći darove. Svi tragovi vode do zločestog šumskog čarobnjaka, koga će uz pomoć djece, detektiv Miško pokušati nadmudriti…
Tulum u samostanu, Kazalište Komedija
Nakon što je prekinula s dečkom, Kate odluči pozvati grupu najbližih prijatelja u obnovljeni i navodno ukleti samostan, pretvoren u pansion, na novogodišnju zabavu. Nakon poprilične konzumacije alkohola i inih opijata, počinju se otkrivati osobne tajne protagonista, koje idućeg jutra dovode do potpuno novih odnosa među njima.
“Tulum u samostanu” je komedija koju je Michael Wynne praizveo u prizemlju Royal Court Theatre u Londonu 2009. godine. Nakon izuzetno dobro primljene praizvedbe, tekst je nadopisan i proširen, a za novu verziju autor je dobio nagradu Olivier za najbolju novu komediju.
Zlatno libro – bajke iz dubrovačkog kraja, Kazalište Marina Držića
Predstava „Zlatno libro – bajke iz dubrovačkog kraja” u režiji Helene Petković nastala je u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara i KMD-a. Dramatizaciju teksta za predstavu potpisuju Marin Lisjak i Filip Jurjević, prema odabranim bajkama iz dubrovačkog kraja koje su autori Aleksandra Piteša i Ivica Kipre sakupili u istoimenoj knjizi u izdanju ustanove u kulturi Grada Dubrovnika – Dubrovački Muzeji. Predstava je ostvarena uz potporu zaklade Caboga Stiftung.
Ove bajke pripadaju klasičnim primjerima narodnog usmenog stvaralaštva te su bogate fantazmagoričnim likovima, napetim „dramskim” situacijama u kojima se na različite načine iskušavaju i nagrađuju kvalitete protagonista, prepune su arhetipskih elemenata koji, čitani iz suvremene vizure, otvaraju prostor za duhovitu i zanimljivu teatralizaciju. Također, priče obiluju zanimljivim akustičnim slikama i elementima, što nam je, s obzirom na to da će predstava biti glazbeno – scenskog karaktera, izrazito važno.
Čarolija se često unutar fabule doziva upravo korištenjem instrumenata – zvončićima, frulicama – pa će orkestar na sceni biti važan pokretač radnje i, na neki način, jedan od protagonista. U dramatizaciji će se isprepletati fabule, motivi i likovi iz različitih priča (Djevojčica iz ružmarina, Tri brata i zlatna jabuka, Vilenik) kako bi se na sceni stvorio originalan svijet, zanimljiv i privlačan najmlađoj publici.
Božić kod Zimogroznih, Zagrebačka filharmonija
Zagrebačka filharmonija za svoju je najmlađu publiku u ovo najiščekivanije doba godine pripremila posebnu koncertnu predstavu Božić kod Zimogroznih, s namjerom da kroz zanimljivu fabulu, pjesmu, ples i igru utjelovljene u likove Zime i Groznog, jelke Jelice, ptičice Krešimira, djevojčice Marie i njezinog oca, umotane u raskošni glazbeni omot tradicionalnih božićnih pjesama i glazbe u izvedbi orkestra, pokaže da Božić nisu samo pokloni i njihovo (pomalo) zasljepljujuće blještavilo, božićni artikli, svjećice, lampice, slatkiši i adventski šušur.
Zima i Grozni su likovi koji nikako ne vole sve te pretjerane ukrase, lampice, kičaste štandove, kobasice i germknedle. S druge strane, tu su otac i kći koji, od kada su ostali sami, ne znaju kako voditi obiteljski život, kako se ponašati, a u božićno vrijeme zajedništva to je nekako osobito teško. Djevojčica Maria piše pismo nepoznatom prijatelju i moli da Božić bude onakav kao što je bio prije, kada je mama bila tu. Igrom okolnosti pismo završava kod kradljivca pisama – Groznog i tu počinje ledeni zaplet.
Zima, koja skuplja poštanske marke i od njih pravi umjetničko djelo – zid neispunjenih želja – otvara posljednje Marijino pismo i odljepljuje posljednju markicu, koja se čvrsto drži za kuvertu i ne da da je zalijepi na zid. Zima i Grozni, nakon što pročitaju njezino pismo, shvate da djevojčica nema razmažene želje kao većina, već da želi samo da tata ispoha piceka kao što je to radila njezina mama i da ukrase jelku kao nekad, prisjete se svog djetinjstva i raznježe. Odluče joj pomoći i kreću u avanturu spašavanja Božića.
Tiha noć, Teatar EXIT
Predstava „Tiha noć” govori o skrivenoj strani Božića, o onoj strani o kojoj se u javnosti rijetko govori – o lažnim odnosima, prisilnim druženjima, lažnom osjećaju populanosti, ali i o pretjeranim osjećajima bezvrijednosti koje doživljavaju oni koji nemaju obitelji, koji su obudovljeli ili jednostavno povučeni.
Dok se za Božić vežu toplina, ljubav, druženje, slavlje i veselje, predstava „Tiha noć” progovara o samoći, nepripadanju i otužnom veselju koje osjeća veliki broj ljudi. Fama oko Božića nameće imperative – moraš biti popularan, moraš se družiti, moraš slaviti, moraš biti s nekim.
I dok jedan dio ljudi zapravo u svemu tome ne uživa, drugi dio ljudi, uslijed osobnosti ili okolnosti, nema priliku sudjelovati u (lažnom ili iskrenom) duhu Božića. Bruno je jedan od onih koji Božić nema s kime proslaviti, jedan od onih koje je život nasukao na pustoj obali i koji se sa svojom situacijom hvata ukoštac na svoj način.
Prizori, Urania – prostor kreacije
Bergmanovi prizori suočavaju nas s pitanjima: Što je brak? Kako ga obraniti u vremenu kada smo svi zamjenjivi? Kako odoljeti promjenama koje vrijeme donosi? Postoji li mogućnost održanja osjećaja sigurnosti i odgovornosti da nije propisana religijom/državom? Što je brak zapravo ako nas od razvrgavanja dijeli nekoliko potpisa? Jesu li doista jedina garancija očuvanja braka djeca i je li pošteno imati ih zbog toga? Treba li mijenjati značenje braka ili je to uzaludan posao jer počiva na tradiciji? Je li tradicija jedini orijentir životu u paru? Ubija li brak svojom rutinom, odgovornostima, manjkom slobodne volje razloge ženidbe i udaje? I što u svemu tome s s tim mučnim i lijepim pitanjem ljubavi?
Gledamo Almu Pricu i Sretena Mokrovića u sceni iz Prizora gdje možemo jako lako zamisliti da su upravo otpratili goste s božićnog druženja i zaronili u introspekciju svojeg odnosa.
FOTOGRAFIJE: Kazalište Trešnja, Urania – prostor kreacije (Sanjin Kaštelan), Kazalište Žar Ptica, Kazalište Komedija, Kazalište Marina Držića, Zagrebačka filharmonija, Teatar EXIT
