Maša Barišić je u Galeriji SC u Zagrebu prije tjedan dana otvorila izložbu „Dark Euphoria / The Afterparty“. Kustosica Karla Pudar je ovaj ciklus slika u predgovoru izložbe slikovito opisala: “U koloristički opijenim kompozicijama autorica namjerno izaziva kič, ali s punom kontrolom. Slikama stoga dominiraju upravo vješto oslikane draperije, titrave i opipljive u kontrapunktu s nagim tijelima, licima čiji se pogledi gube u daljini i smirujućim inkarnatom. Teško mu se oduprijeti, očaravajuć je. Pun detalja, života. Iz njega gotovo da vrišti stanje svijesti društva spektakla, generacije rastrgnute između privatnog i javnog, stvarnog života i iluzija serviranih na društvenim mrežama, tuluma i afterpartija. Sjaja konfeta u letu i prljavih čaša u zoru. (…)
…te nastavlja: “Autorica ciklus gradi pažljivo, stvarajući snažne odnose, dinamične i istovremeno melankolične atmosfere, kao i ispreplitanja simbolike naziva slika i subliminalnih referenci na pop kulturu koje gledatelju ne mogu promaknuti. Rezultat je neosporan, trag vremena i poetika življenja pretočene u (auto)biografski portret distopijske generacije. Mračna euforija vibrira asocijacije iz suvremene kulture, jezika i podsvjesnih značenja. Zavodi te u svoj svijet i poziva na još jedan after.”
Maša Barišić – Što je “dark euphora”?
Nakon uspješnog otvorenja izložbe i potpunog doživljaja Mašinih radova u velikom, bijelom prostoru Galerije SC, razgovarali smo s njom o njezinim radovima, umjetnosti i što ona vidi, osjeća i slika.
Što je “dark euphoria” i koje ona veze ima s bogatstvom boja, tekstura i motiva na tvojim slikama? Što taj pojam znači tebi?
„Dark Euphoria“ je termin koji je skovao pisac Bruce Sterling, kojim opisuje generalni sentiment 20. stoljeća. Opisuje generaciju koja danas živi, njegovim riječima, u depresiji. Opisuje generalno stanje ljudi koji žive u konstantnoj neizvjesnosti, u praznom hodu s osjećajem anksioznosti. Za mene to znači upravo to i u potpunosti se slažem. Zato sam i posudila taj termin za naziv izložbe. On najbolje opisuje ambivalentnosti suvremenog stanja, obilježenog usponom digitalnih platformi i društvenih mreža te proizvodnjom spektakla na načine koji su bili gotovo nezamislivi prije samo nekoliko desetljeća.
Uvijek u crnom, sivom, tamnosmeđem… Tamne kose, bez šminke i jednostavnih, minimalnih linija u odijevanju. No, koliko boje “ne staviš na sebe”, toliko ona izlazi van na platno. Koliko ti je boja bitna u radu i životu?
Boje su bitne, one su izraz vitalnosti, ali istovremeno su kod mojih slika pomalo i bunt protiv trenutne “korporativne estetike” koja u zadnje vrijeme vlada na umjetničkoj sceni, gdje je sve vrlo kromofobično i minimalno. Od minimalne arhitekture, interijera pa do slikarstva.
Obrazovala si se van Hrvatske. Koliko ti je to pomoglo, a koliko odmoglo u današnjem radu? Kakvo iskustvo dijeliš sa sadašnjim kolegama umjetnicima na sceni?
Život i obrazovanje izvan Hrvatske pomoglo mi je i odmoglo. U Engleskoj sam živjela i odrastala od desete godine života. Godine na fakultetu bile su jako ugodne, ali zato kad sam se vratila u Hrvatsku, nisam imala generaciju s kojom stasam niti profesore koji bi me pratili i eventualno pomagali, nego sam taj dio morala odraditi sama, tako da “bitter-sweet”.
Prije par tjedana smo svjedočili možda najvećoj posjećenosti otvorenju izložbe u Zagrebu posljednjih godina, prilikom otvorenja galerije Trotoar. Jasno je da scena i publika žudi za kvalitetnim umjetničkim sadržajem. Kako ti vidiš našu umjetničku scenu, ovu slikarsku?
Otvaranje galerije Trotoar bilo je neviđeno i apsolutno se slažem da ovakvih inicijativa treba više. Ozbiljnih privatnih galerija u Hrvatskoj ima malo i mislim da je zdravo za tržište da ih se otvara više, prvenstveno zato što je puno galerija i muzeja zatvoreno zbog renovacija, a potom i da se stvori priča o eksponiranju umjetnika koji su živući.
Izložba u SC-u je na neki način nastavak izlaganja radova koje si prvi put javnosti predstavila na Bijenalu slikarstva 2021. godine, a zatim u galeriji Poola 2022. godine. Kakve su reakcije bile 2021., 2022. i kakve očekuješ sada u petak? Kako (tebi) publika i struka reagira na umjetnost poput tvoje?
Na izložbi u SC-u bit će izložena gotovo cijela serija na kojoj radim od 2021. Dvije slike bile su izložene na Bijenalu slikarstva 2021., a u galeriji Poola bio je samo dio serije “Dark Euphoria/The afterparty”. I struka i publika jako su dobro reagirale na slike.
Stvaraš radove u većim i manjim formatima, no kao da ti formati “love” dijelove iste slike… Na manjima su uglavnom istaknuti dijelovi, “ulovljeni” kadrovi jedne veće scene koja je više prikazana na onom većem formatu… Što ti je draže slikati, veći kadar scene ili ulovljeni manji motiv? Ima li uopće razlike?
Najviše volim slikati velike formate. Nekako mi je prirodnije za ruku, dok jako mali formati znaju biti puno “snažniji” jednom kad su naslikani. Neki motivi savršeni su za male formate jer želim da budu intimniji, gotovo kao da šapću. Veliki formati nose sa sobom nešto kompletno drugačije za moj izričaj. Dobro funkcioniraju jer naprosto napadnu gledatelja količinom uzoraka i boja.
Iako pomalo mračnog naziva, serija pršti bojama, no ne radi se o radovima koji potiču povišene osjećaje ushita, sreće… Koji osjećaj oni tebi potiču ili “izvlače” na površinu i misliš li da isto rade i publici? Kakve su reakcije promatrača bile do sada? Je li te neka iznenadila?
Odgovor je u naslovu izložbe, a i u pojedinim naslovima radova. Osjećaj tjeskobe i melankolije sekundaran je, tako reagira i publika. Prvo nas “napadne” bogatstvo boja i živopisni tonalitet, a kad malo bolje proučimo sliku, shvatimo da nije sve baš tako veselo – suočavamo se s generacijskim osjećajem mračne euforije (malo kao i kad upalimo Instagram i naletimo na influencere). Živimo u vremenu koje je često opisano kao narcistično, to kapitalizam gaji, a posljedice će tek doći s mlađim generacijama koje se tek moraju oformiti unutar takvog “novog” svijeta.
Vjerujem da, jednom kad je slika izložena, više nije na umjetniku da govori gledatelju što treba vidjeti. Gledatelj dolazi sa svojim interpretacijama i to je možda i ono najljepše, ta različitost gledanja. Nijedna me reakcija još nije iznenadila, ali ima vremena!
Izložba “Dark Euphoria / The Afterparty”, u Galeriji SC u Zagrebu, otvorena je za javnost do 31. svibnja, od 12 do 20 sati.
FOTOGRAFIJE: Damian Nenadić
