Tko je Philippine Leroy-Beaulieu?

Globalno poznata postala je s 58 godina, zahvaljujući ulozi u jednoj od trenutno najpopularnijih serija. U razgovoru za El Pais rekla je kako ne nalikuje mnogo liku kojeg igra, samouvjerenoj i drskoj Parižanki, no poneka sličnost ipak postoji. Obožavatelji se, kaže, nerijetko iznenade njezinom osobnošću kada je sretnu na pariškim ulicama. Očekuju Sylvie, no potom joj kažu da je mnogo ljubaznija od lika kojeg tumači u seriji. Inače, Darren Star, tvorac serije “Emily in Paris” i drugih hitova poput “Beverly Hills 90210”, “Melrose Placea” i “Sex and the City” nije imao na umu Philippine Leroy-Beaulieu kada je tražio glumicu za ulogu Sylvie Grateau.

El Pais piše kako su producent i scenaristi tražili ženu u dobi od 35 do 40 godina.

“Casting direktor me dobro poznavao i rekao da pokušam. Otišla sam na audiciju i nisam dobila povratnu informaciju dva mjeseca. Mislila sam da su sigurno pronašli nekog mlađeg i bila sam u redu s tim. Ali, naposljetku su me nazvali”, rekla je glumica.

U istom je razgovoru Philippine Leroy-Beaulieu rekla kako misli da je dobila ulogu jednim dijelom i jer velike streaming platforme poput Netflixa sada pružaju više prilika umjetnicima svih dobi iz cijelog svijeta:

“Istina je da, kada pređeš pedesetu, dobivaš manje ponuda za posao. No, ne želim se previše žaliti zbog tog problema. Mislim da bismo se mi glumice trebale prestati žaliti zbog toga što smo žene i jednostavno glumiti. Ako netko stalno tvrdi da je žrtva nepravde, onda bi to mogao i postati do kraja života. Svijet je prepun nepravdi i moraš se boriti za ono što želiš. Ne želim zvučati arogantno, no tako se osjećam.”

I prije Netflixove uspješnice, Philippine Leroy-Beaulieu ostvarila je nekoliko značajnih uloga. U Francuskoj je postala slavna kada joj je filmski redatelj dao glavnu ulogu u filmu “Surprise Party” 1983. Dvije godine kasnije, glumila je u filmu “Tri muškarca i kolijevka”, za koji je bila nominirana za najbolju novu glumicu na dodjeli nagrada Cesar. Film je osvojio nagradu Francuske filmske akademije za najbolji film 1986. te bio nominiran za Oscara u kategoriji za najbolji međunarodni igrani film. Philippine Leroy-Beaulieu se za El Pais prisjetila:

“Opasno je postići takav uspjeh kad si vrlo mlad. Tek sam bila na počecima glumačke profesije i bojala sam se. Kao dijete sam gledala kako se moj otac nosio sa slavom, nije uvijek bilo lako.”

Njezin je otac Philippe Leroy-Beaulieu, poznati francuski glumac koji je radio s vodećim redateljima poput Jean-Luca Godarda, Jacquesa Deraya, Daria Argenta i Luca Bessona, tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Philippine Leroy-Beaulieu je rođena 1963., iste godine kada je njezin otac postao slavan zahvaljujući ulozi u filmu “55 dana u Pekingu”, holivudskom klasiku u kojem su glumili Charlton Heston, Ava Gardner i David Niven. Godinu dana poslije, Philippe Leroy-Beaulieu snimio je filmove “Plač za razbojnikom” Carlosa Saure i Godardovu “Udanu ženu”, čime je postao zvijezda u Italiji.

Philippine Leroy-Beaulieu kaže kako je odrasla živeći “la dolce vita” filozofiju. Tijekom djetinjstva, bila je okružena paparazzima i slavnim osobama. Prisjeća se i trenutaka iz djetinjstva s ocem:

“Kao dijete, nisam mogla ići na ručak s ocem jer su mu ljudi stalno prilazili tražeći ga autograme. Za mene je sve to bilo vrlo komplicirano. No, sada sam starija i mnogo toga sam prošla. Nisam više naivna kao kada sam bila mlada pa sada sve prihvaćam puno lakše.”

San o glumi započeo je u dobi od 12 godina, kada je vidjela balerinu Carlu Fracci u ulozi Odette u “Labuđem jezeru”. Nedugo zatim oduševila ju je Liza Minnelli u “Cabaretu” i shvatila je što želi raditi u životu. Philippine Leroy-Beaulieu je sa 16 godina počela studirati glumu u Parizu, na oduševljenje svog oca. No njezina majka Françoise Laurent, bivša manekenka koja je radila kao stilistica i savjetnica dizajneru Marcu Bohanu u modnoj kući Christian Dior, pokušala ju je odgovoriti.

“Živjela je s glumcem i znala je koliko je to teško. Bila je u pravu”, kaže Philippine Leroy-Beaulieu. Tijekom svoje 40-godišnje karijere doživjela je i uspone i padove pa zato i sadašnji uspjeh prihvaća mirno jer je, kako i sama kaže, svjesna da se može dogoditi da će je sutra svi zaboraviti.

Neposredno prije snimanja aktualne četvrte sezone, Philippine Leroy-Beaulieu dobila je brojne ponude za poslove u SAD-u. Međutim, sve ih je odbila. Nudili su joj holivudske uloge koje su slične Sylvie, no zapravo su lošije verzije originalnog lika:

“To se događa kad glumiš uspješnog lika, predlažu ti ga da ponoviš stotinu puta. Osim toga, previše volim Europu. Odrasla sam u Italiji, živim u Francuskoj, moja kći živi u Engleskoj, imam prijatelje u Portugalu i Španjolskoj… Zašto bih se preselila u SAD? Kulturološki jaz između Francuske i SAD-a je ogroman.”

El Pais piše kako recenzije “Emily in Paris” potvrđuju da su razlike na koje se Philippine Leroy-Beaulieu referira – stvarne. Američki kritičari i publika seriju obožavaju, dok su francuski mediji i javnost prema njoj skeptičniji. No, čini se da glumica ne mari za mišljenja kritičara. Važnije joj je što misle žene diljem svijeta koje gledaju seriju.

“Moj lik im poručuje da mogu biti samouvjerene bez da budu arogantne kao muškarci. Dugo su se žene pokušavale probiti kroz stakleni strop, ponašajući se poput muškaraca. Danas možemo dobiti ono što želimo, a da ih ne moramo oponašati; ne moramo glumiti mačo tipove”, rekla je u istom razgovoru. Osvrnula se i na starenje, rekavši kako nije zabrinuta. Naslijedila je, kaže, očeve gene. A otac ima 93 godine i nedavno je skakao padobranom.

Starenje i strah od istog bili su tema i druge sezone serije, a u razgovoru za Glamour, glumica se prisjetila jednog svog razgovora s kćeri:

“Svijet u kojem ljudi ne mogu starjeti opasan je svijet. Razgovarala sam o tome sa svojom kćeri koja ima 30 godina (op.a. danas 33). Rekla mi je da ne želi živjeti u svijetu u kojem žene ne mogu starjeti. Mislim da je važno prihvatiti to starenje i ne raditi problem od njega; ne činiti ga nečime o čemu ne možemo govoriti. Ne bi trebalo biti krivnje ili srama oko starenja. To je nešto što se događa svima. Razumijem nesigurnost, pritisak kojeg osjećamo, posebno u našem poslu. Ali pomalo je tužno ako se ne počne govoriti: ‘Ovo su moje godine i ovo sam ja, moje bore su moje bore, prihvaćam ih…’.”

FOTOGRAFIJE: Netflix, Instagram