Posjetili smo kuću Sergea Gainsbourga i obišli njegov muzej. Dodajte ih na svoj pariški itinerar

Serge Gainsbourg

Serge Gainsbourg rođen je u Parizu 2. travnja 1928., kao sin ruskih židovskih imigranata koji su mu od djetinjstva usađivali snažan estetski i umjetnički senzibilitet. Njegova prva ljubav bilo je slikarstvo, ali ubrzo je slijedio očev primjer i započeo karijeru kao pijanist u pariškim barovima.

Pjevačku karijeru pokrenuo je relativno kasno, 1958. godine, u dobi od 30 godina. Ubrzo nakon prvog albuma našao se pred izazovom novog yé-yé vala, pa je počeo skladati i za druge izvođače. Uvijek rastrgan između umjetničkih ambicija i potrebe za komercijalnim uspjehom, od početka je bio osuđen na veličinu, iako je njegov osebujni stil isprva teško nalazio publiku.

Sergeova kratka romansa s Brigitte Bardot krajem 1967. godine donijela je neke od najslavnijih pjesama francuske pop-kulture, uključujući “Je t’aime… moi non plus”, koju je godinu kasnije snimio u duetu s Jane Birkin. Tijekom 1970-ih snimao je avangardne albume s ograničenim komercijalnim uspjehom, ali i režirao svoj prvi film te napisao knjigu. U dobi od 51 godine, ipak postiže veliki hit s reggae obradom francuske himne, “Aux armes et cætera”, što ga je učvrstilo kao provokatora i inovatora.

Njegovi nastupi na televiziji dodatno su ga učinili jednom od najkontroverznijih ličnosti francuske scene. Dok su pjesme koje je pisao drugima otkrivale njegovu najdelikatniju stranu, one koje je čuvao za sebe često su bile provokativne i šokantne, čime je namjerno gradio ambivalentan imidž, istovremeno nježan i subverzivan.

Serge Gainsbourg umro je 2. ožujka 1991. u svom domu u Rue de Verneuil, ostavivši iza sebe monumentalno nasljeđe koje i danas oblikuje francusku kulturu. Njegova ostavština obuhvaća više od četiri desetljeća glazbe, filma, književnosti i umjetničkih eksperimenata, a kroz Maison Gainsbourg konačno je dobila oblik koji spaja intimnu memoriju i javnu povijest.

Maison Gainsbourg

Sergeova kuća smještena je u srcu pariške četvrti Saint-Germain-des-Prés, na adresi 5 bis rue de Verneuil, u kući u kojoj je živio više od dvadeset godina. Upravo je ova kuća, sa svojim crnim zidovima, starinskim klavirom i osebujnim detaljima, ostala netaknuta od njegove smrti 1991. godine zahvaljujući brizi njegove kćeri Charlotte koja je prostor čuvala kao obiteljsku relikviju, gotovo sveto mjesto, i tek ga je nakon više od tri desetljeća (točnije 2023. godine) odlučila otvoriti javnosti.

Priča Maison Gainsbourga počinje s idejom da se osobni svijet Sergea Gainsbourga prenese u kulturnu instituciju. Kuća je zadržala svoj originalni izgled pa su tako u njoj i dalje cigarete u pepeljarama, police s medicinskim i umjetničkim knjigama, njegova slavna kolekcija policijskih znački i pianino za kojim je skladao. Posjetiteljima je omogućeno da uđu u taj intimni prostor, ali ne kroz klasičan vodič, već kroz zvučnu šetnju uz glas Charlotte Gainsbourg, koja u polusatnom formatu vodi goste kroz sobe i uspomene iz djetinjstva.

Preko puta kuće, na broju 14 rue de Verneuil, otvoren je muzej koji širi perspektivu: u njemu se nalazi stalni postav s oko 450 originalnih predmeta, među kojima su rukopisi, fotografije, osobni predmeti, odjeća i umjetnine. Uz to, muzejski hodnici prikazuju rijetke televizijske i radijske arhive, a u podrumu se izmjenjuju privremene izložbe posvećene najvažnijim trenucima iz Gainsbourgove karijere. Upravo ova kombinacija – kuća kao mjesto intime i muzej kao mjesto dokumentacije – daje Maison Gainsbourgu jedinstvenu vrijednost, kao mjesto sjećanja, mjesto umjetnosti i mjesto života.

Dodatnu dimenziju daje Le Gainsbarre, kafić i piano bar u sklopu muzeja, koji posjetiteljima omogućuje da doživljaj produže i izvan zidova kuće i postava, baš u ozračju kojim je Serge Gainsbourg živio, na granici između svakodnevice i umjetničkog performansa. Ovdje ćete ujedno i završiti svoju turu, a na izlasku će vas dočekati mali muzejski shop.

Pozadina projekta

Charlotte Gainsbourg je srce i duša cijelog projekta i teško je govoriti o Maison Gainsbourgu bez njenog imena. Nakon Sergeove smrti 1991., ona je preuzela odgovornost čuvanja kuće na 5 bis rue de Verneuil, koju je doživljavala kao osobno svetište, mjesto u kojem vrijeme stoji, gdje su mirisi, boje i predmeti ostali zamrznuti u trenutku njegova odlaska.

Iako je dugo odgađala odluku, Charlotte je uvijek znala da će kuću jednom otvoriti javnosti. Sama je rekla kako je nakon prvih deset godina bila najsigurnija da to mora učiniti, ali je projekt bio kompliciran. Kasnije je počela osjećati da previše čuva kuću kao osobnu relikviju i da je mora podijeliti, kako zbog fanova, tako i zbog vlastitog mentalnog mira. Povratak u Francusku tijekom pandemije dao joj je distancu i snagu da napravi taj korak. “Moram se odvojiti od nje, mora postati mjesto ukorijenjeno u parišku baštinu, dostupno svima”, izjavila je u jednom razgovoru.

Poznata glumica i glazbenica nije željela klasičan obilazak s vodičima i ekranima. Osmislila je iskustvo koje je osobno i intimno. Uz pomoć Soundwalk Collective nastao je audio vodič temeljen na arhivskim snimkama i zvukovima kuće, dok njezin glas pripovijeda sjećanja: od djetinjstva, preko priča o Jane Birkin i sestri Kate Barry, do malih rituala koje je imala s ocem. Detalji poput VHS kazeta kupljenih na Champs-Élyséesu ili talk pudera kojim ju je majka posipala nakon kupke vraćaju obiteljsku dimenziju umjetniku koji je javnosti bio poznat kao provokator i ikona.

Ono što čini doživljaj kuće snažnim jest ta dvoslojnost: na jednoj strani Sergeova grandiozna umjetnička persona i nasljeđe, a na drugoj nježno, ponekad ranjivo obiteljsko okruženje. Charlotte priznaje da je za nju ovo i dalje mjesto intimnih uspomena: sjeća se dana njegove smrti, kada ga je pronašla u krevetu i satima ostala uz njega; sjeća se navale fanova koji su došli pred kuću i grafitima pretvorili zid u spomenik. Upravo zato ona kuću naziva mjestom hodočašća, memorije i tišine.

Nađete li se u Parizu, nemojte propustiti ovu sjajnu priču

ADRESE:

5 bis rue de Verneuil (kuća Sergea Gainsbourga)

14 rue de Verneuil (muzej, knjižara, Le Gainsbarre)

KAKO DOĆI:

Metro: linije 4 (Saint-Germain-des-Prés), 10 (Mabillon) i 12 (Rue du Bac)

RER C: Musée d’Orsay (5 min hoda)

Autobus: linije 27, 39, 87, 95 (Pont du Carrousel – Quai Voltaire) ili 68, 69 (Pont Royal – Quai Voltaire)

Vélib’ bicikli: Quai Voltaire ili Saint-Benoît – Jacob

RADNO VRIJEME:

Kuća i muzej: utorak–nedjelja od 9:30; ponedjeljkom zatvoreno

Le Gainsbarre: utorak–srijeda 10:00–00:00, četvrtak–subota 10:00–02:00, nedjelja 10:00–20:00

ULAZNICE:

Ulaz je isključivo uz prethodnu online rezervaciju.

Zbog male grupe (ulazi se dvoje po dvoje), karte za kuću često se brzo rasprodaju, preporuka je kupiti ih što ranije.

Opcije: “House & Museum” (uključuje obilazak kuće i muzeja, 29 EUR) ili “Museum only” (12 EUR)

Karte su trenutno u prodaji do 18. siječnja 2026.

FOTOGRAFIJE: Tony Frank, Jean-Baptiste Mondino, Alexis Raimbault