Njujorški maraton nije samo utrka – to je spektakl koji svake godine okupi desetke tisuća trkača, milijune gledatelja i energiju koja obavija čitav grad. Mateja Krezić, strastvena trkačica i zaljubljenica u putovanja, provela je desetljeće pripremajući se za ovaj trenutak, spajajući dvije svoje velike strasti: trčanje i istraživanje svijeta. Nije to bila tek ideja koja je sinula preko noći. „Trčanjem se bavim rekreativno već desetak godina, a putovanja često spajam s nekom zanimljivom utrkom,” govori Mateja, prisjećajući se kako je, još dok je pratila priče drugih trkača, sanjala o danu kada će i ona stajati na startu jedne od najvećih utrka na svijetu.
Najveći maraton svih vremena
Ove godine Njujorški je maraton bio najveći do sada, s čak 55.000 trkača iz 137 zemalja, dok je grad bodrilo dva milijuna gledatelja uzduž svih pet četvrti, a događanje je podržano od strane nevjerojatnih 10.000 volontera. Za Mateju je ovo iskustvo bilo nezamjenjivo: „Atmosfera se ne može usporediti s nijednom drugom utrkom. Energija grada i svih ljudi duž trase bila je nevjerojatna.” Sama prijava nije bila jednostavna. Kako bi osigurala svoje mjesto, prijavila se početkom godine, no nije imala sreće na lutriji, pa su ona i njezine prijateljice odlučile prijaviti se preko agencije. „Agencija nam je osigurala startninu i smještaj, a sve ostalo organizirale smo same u hodu”, objašnjava.
Mateja je mjesecima prije same utrke provodila intenzivne pripreme. Trenira s atletskim klubom Sljeme, što joj daje ritam i podršku tijekom napornih treninga, osobito kad se kilometraža vikendima povećava. „Puno je lakše kada imaš ekipu s kojom možeš odrađivati pripreme, kukati kada je teško, ali i slaviti uspjehe”, zaključuje, naglašavajući važnost timskog duha u sportu koji, na prvi pogled, djeluje vrlo individualno. Lagvić liga, koju redovito trči, posebno joj je pomogla u pripremi – brdske utrke dale su joj izdržljivost potrebnu za svladavanje svih pet njujorških mostova i 300 metara visinske razlike na stazi.
Dan utrke bio je poseban trenutak u kojem se sve savršeno posložilo. Od starta pa do cilja, Mateja nije naišla na krizu. „Navijači su me dodatno motivirali da uživam u utrci i dam sve od sebe”, kaže i opisuje kako su je prijatelji i kolege iz Zagreba pratili virtualno. Podrška s distance donijela joj je posebnu radost, ali i odgovornost, znajući da je toliki broj ljudi vjerovao u njezin uspjeh. Kada je konačno prošla ciljnu liniju, osjećala je nevjerojatno zadovoljstvo jer je popravila svoj najbolji rezultat za čak devet minuta. „Ima još prostora za napredak”, dodaje skromno, ali ne krije ponos na ostvareni uspjeh.
No, Matejino putovanje u New York nije završilo maratonom. Nakon utrke, sa svojim prijateljicama ostala je još nekoliko dana kako bi obišla najpoznatije znamenitosti – Broadway predstavu, Kip slobode, Empire State Building. „Planiramo još kilometara, ali ovoga puta pješke”, zaključuje sa smijehom, prisjećajući se kako im je taj dio putovanja poslužio kao svojevrsno hodočašće nakon velike pobjede. Svaki korak gradom bio je podsjetnik na njen osobni uspjeh, ali i na ljepotu grada koji je u samo nekoliko dana postao mjesto njezinih omiljenih uspomena.
Matejin maraton su istrčani kilometri, ali i priča o svemu onom što je prethodilo: svakom treningu i trenucima kada je sve izgledalo teško, a cilj je bio daleko. No ipak, kako i sama kaže, ako postoji motivacija i želja, sve ostalo će doći. To je ujedno i njena poruka svima onima koji sanjaju o sličnim izazovima.
Za nju su planovi već postavljeni – Berlinski maraton 2025. godine. Jer, kako kaže, kada u tebi gori želja za trčanjem i istraživanjem, nema druge opcije nego slijediti taj poziv.
FOTOGRAFIJE: Privatna arhiva
