Švicarska. Sinonim za uređenost, čistoću, standard, pedantnost i točnost. Istovremeno i za skupoću, hladnoću i proračunatost. No, je li tome doista tako, najbolje je uvjeriti se iz prve ruke, što već neko vrijeme čini naša poznata zagrebačka fotografkinja Mateja Vrčković. Njeni prvi dani u Zürichu dogodili su se nedugo nakon dizanja pandemijskih restrikcija; bilo je to proljeće 2020. godine i još uvijek se sjećam njenih prvih fotografija koje je počela objavljivati sa svoje “nove adrese”. Neke od njih spremila sam na Instagramu i periodički im se vraćala, podsvjesno znajući da ću joj jednom “uskočiti” s pitanjem da pričamo o životu u Švicarskoj. Sada mi se pružila ta prilika, a Mateja je za After5 podijelila ne samo svoje dojmove i detalje iz švicarske svakodnevice, već i predivne fotografije koje su nastajale unazad 3 godine.
Mateja Vrčković: Život u Švicarskoj
Zürich iz njene priče vrlo je zanimljiv grad koji ima dva života ili bolje rečeno ritma: zimski i ljetni. Zimi se prioritizira obiteljsko vrijeme, rad na sebi i duži radni sati. Čak i centar grada (osim za vrijeme Adventa) bude tih i pust, te pruža priliku, bez previše vanjskih podražaja, za refleksiju, razmišljanje i planiranje. Ljeti potpuna suprotnost – grad vrvi ljudima, sluša se glazba, roštilja se i druži. Voze se bicikli, kupa se u rijeci i jezeru, piju se kokteli i igra odbojka na pijesku. Kako dan traje duže, najbolji dio zapravo započinje nakon radnog vremena i taj zadnji dio dana služi kao savršen period za opuštanje ili zabavu.
Mateja je u Zürich stigla na proljeće, baš kada se grad počeo buditi, a njegovi građani počeli uživati u onom najboljem što nudi, od aktivnosti u prirodi do velikog izbora urbanih gastronomskih mjesta.
“Ovaj grad me najviše iznenadio svojom metropolitanskom vibrom. Iako je brojem stanovnika sličan Zagrebu, velik dio populacije čine iseljenici, koji zajedno stvaraju zanimljiv koktel jezika, kultura te na kraju priča koje je svaki od njih ponio sa sobom.“
Osim ovog, Mateja je vrlo brzo skupila i druge dojmove o gradu, a za After5 istaknula je njih još nekoliko koji su joj se našli u top 5:
“Druga stvar je čistoća. Kao i u cijeloj državi, gradske vlasti se zbilja trude održavati visoku razinu urednosti, tako da nije čudno vidjeti djelatnike kako s visokotlačnim čistačem peru kolodvorske stanice ili rade na održavanju fontana i parkova. Savjesni stanovnici Züricha, u skladu s rigoroznim sustavima za skupljanje otpada, pomažu održati sliku takvog grada.
Treća stvar kojom me osvojio je način na koji ljudi koriste slobodno vrijeme. Nekima više paše uživanje u kavi ili piću, dok drugi koriste prilike za ležanje na travi, jogging, kupanje u jezeru ili plesanje salse na jednom od gradskih trgova.
Četvrta stvar je lakoća kretanja u gradu. Sustav javnog prijevoza ovdje je besprijekoran te tako ideja kretanja bez auta postaje oslobađajuća. Bilo da je u pitanju tramvaj, bus ili vlak, na točan prijevoz se može uvijek računati i time se omogućuje stanovnicima da žive svoj najkvalitetniji život. Također su dostupni i javni (dijelom i električni) bicikli za iznajmljivanje.
Peta stvar je količina zelenila i prioritiziranje površina za opuštanje. Nije neuobičajeno da 15 minuta od centra možete šetati kroz livade na kojima su krave na ispaši, s pogledom na vrhove planina pokrivene snijegom. U širem centru nalaze se veliki parkovi u kojima se može uživati u svako godišnje doba.”
Na pitanje kako bi danas, nakon nekog vremena života ondje, opisala Zürich kao grad – miran ili dinamičan, moderan ili tradicionalan, društveno uređen i grad prilika, Mateja odgovara da je on sve to zajedno, u isto vrijeme. U centru se mogu naći livade prepune djece i partijanera vikendima, poslovnih ljudi na ručkovima i bezbroj šetača uz jezero. Istodobno, grad je pun pješačkih staza i skrivenih parkova u kojima se može uživati u miru i tišini.
Iako se poštuju mnoge kulturne norme poput tihog komuniciranja i nekašnjenja, za razliku od drugih gradova u Švicarskoj, Zürich definitivno ostavlja dojam najmodernijeg. Kao i bilo gdje drugdje, dojam grada najviše će oblikovati financijska situacija u kojoj se pojedinac nalazi. Industrije kao što su IT i financije pružaju mnogo prilika za zaposlenje i ostvarivanje dobrih prihoda, ali i sve uslužne djelatnosti su dobro plaćene tako da Mateja vjeruje da većina ljudi smatra ovo mjesto gradom prilika.
Ono što mnogi Hrvati koji putuju, rade i žive u Zurichu ističu: sve je vrlo skupo. Kako se prilagoditi tome, ako je uopće moguće, pitam Mateju:
“Istina, sve je skuplje u usporedbi s hrvatskim cijenama. No bitno je naglasiti da je kupovna moć vrlo visoka, to jest da je odnos plaće i troškova puno drugačiji nego u Hrvatskoj. Nakon što se pokriju osnovni troškovi, pojedincima i dalje ostaje prostora za štednju ili trošenje s preostalim budžetom. Usporedbe radi, benzin je ovdje skuplji za 20 centi, dok su plaće nekoliko puta više. Također, porezi (PDV, porez na dohodak) su osjetno niži, dok u zamjenu dobivate sustav koji funkcionira i koji pruža visoku kvalitetu života.
Sve usluge su ovdje skupe, od kozmetičara do vodoinstalatera, i to iz razloga jer si ti ljudi također moraju priuštiti da žive u jednom od najskupljih gradova na svijetu. Dolazeći iz Hrvatske, ovo nikako nije grad u koji se dolazi na godišnji odmor, ali nakon nekog vremena jedina logična stvar je prihvatiti cijene kakve jesu i prestati uspoređivati iznose sa zemljom puno nižeg životnog standarda.”
Na Matejinom Instagram profilu uglavnom viđam najljepše razglednice iz švicarskih planina, što mi daje do znanja da svaki slobodan trenutak koristi za bijeg u prirodu. Ovdje je to doista “a thing”.
“Iako sam odmalena bila aktivan tip, moja okolina i posao su me oblikovali u osobu koja bi slobodno vrijeme uvijek provodila u gradu. Dolaskom u Švicarsku mi je otkriven jedan novi svijet, u kojem je vrhunac svakog tjedna odlazak u prirodu. Jedan od glavnih razloga zašto su u ovoj zemlji ljudi toliko povezani s prirodom i aktivnostima jest dostupnost i lakoća konzumiranja takvog načina života. Puno lokacija je dostupno javnim prijevozom, godišnja vinjeta za auto je 40 franaka, a gdje god da se uputite, možete biti sigurni da će vas dočekati parking, sanitarije i obrok, bilo to u nizinama ili na 3000 metara nadmorske visine”, otkriva Mateja.
Ukoliko ne želite biti aktivni ili imate malu djecu, postoji opcija gondole koja vas može dovesti na lokacije o kojima ste mogli samo sanjati. Krajolici u Švicarskoj su predivni, a glavni razlog zašto su oni posjećeni je osigurana logistika koja će vaš put učiniti laganim i bezbrižnim.
“Planinarenje je najbliži način pobuđivanja osjećaja kojeg sam zadnji put osjećala kao dijete – uzbuđenje i istraživanje nepoznatog na svježem zraku kroz tjelesnu aktivnost, i zato mu se vraćam svaki vikend. Posjetila sam dosta dijelova Švicarske, i svaka lokacija je bila jedinstvena na svoj način. Ako moram odabrati svoje favorite – najdraža regija za odmor mi je Ticino, a područje za planinarenje koje me najviše oduševilo je okolina Matterhorna”, govori Mateja.
S njom je, naravno, i njen vjerni suputnik – fotoaparat. Dugo je vodila borbu s isključivanjem poslovnih misli nakon radnog vremena te je u početku odlučila ne koristiti fotoaparat, s izgovorom da se mora malo odmoriti od njega. Iako voli fotografirati mobitelom, shvatila je da joj te fotke ne drže istu umjetničku vrijednost kao one snimljene fotoaparatom. Nakon što je par puta s mukom ponijela kameru u slobodno vrijeme, obradila fotke koje je napravila te spoznala njihovu vrijednost, počela je na putovanja uvijek nositi profesionalnu opremu. Neprocjenjive uspomene stvorene na taj način često završe u okvirima na zidu, kao i na njenom Instagram profilu i webu.
Njena švicarska pustolovina nastavlja se dalje, a jedna od odluka koju je donijela u zadnjih godinu dana bila je ta da šetnje postanu dio njene fitness rutine. Svaki dan ima cilj odšetati oko 8 kilometara i otkrivati nevjerojatno mnogo pješačkih staza kroz naselja, uz jezero i na brdo iznad grada.
“Volim promatrati prirodu u sva godišnja doba, viriti ljudima u dvorišta da vidim kako su uredili vrtove, slušati ljude u prolazu i otkrivati koje su nacionalnosti, ponekad svjedočiti ludim prizorima poput čovjeka koji se kupa u jezeru na 0 stupnjeva ili pak krave na ispaši u širem centru grada, gledati izloge te tu i tamo snimati i fotkati za svoj gušt”, zaključuje Matea.
Budući da joj je Zürich danas mnogo poznatija sredina, odlučila sam zaključiti ovaj razgovor s jednom dobrom lokalnom preporukom. Gdje idemo ako se nađemo u Zürichu i koja su njena omiljena mjesta koja se isplati posjetiti?
“Najdraže kulturno mjesto u kojem se isplati izgubiti pola dana je Kunsthaus, najveći muzej u kojem se nalaze neke od najvažnijih umjetničkih zbirki u Švicarskoj. Sama zgrada po sebi je predivno arhitektonsko djelo, a u muzeju možete vidjeti veliku kolekciju slikara poput Moneta i Matissea, kao i dijela moderne umjetnosti i razne instalacije. Najdraže mjesto za kavu mi je Mame, u vlasništvu višestruko nagrađivanih barista i svjetskih prvaka 2018. Kada poželim malo talijanskog stila i promatranja ljudi, volim otići u La Stanzu ili Monocle Shop & Caffe, gdje se može naći najbolji izbor internacionalnih magazina. Od hrane volim isprobavati razne internacionalne kuhinje – azijske ponajviše, meksičke, blisko-istočne, ili pak kuhinje Perua ili Afganistana.”
FOTOGRAFIJE: Mateja Vrčković
