Debitantski roman Abi Daré, “Kradljivica riječi”, napisan je stilom koji će mnogim čitateljima, osobito zapadnjačkim, zvučati nepoznato i pomalo čudno. Ali učinak je živopisan poput jezika koji govori junakinja i kojim je roman originalno napisan. Tzv. Pigeon English je u ovom slučaju jezik drske i smjele pripovjedačice. Iako povremeno izazovan, hrabar glas junakinje romana Adunni jasno artikulira snažan bijes prema afričkom toksičnom patrijarhatu. I zato ovaj “iskrivljeni” engleski, i “iskrivljeni” hrvatski jezik u prijevodu jako dobro funkcioniraju. Osim spisateljice, i prevoditelj Marin Popović je napravio dobar posao.
Kradljivica riječi
Četrnaestogodišnja Adunni živi u nigerijskom selu sa svojim ocem alkoholičarom i dva brata. Roman počinje onog jutra kad joj otac javi da će postati treća žena lokalnog taksista kako bi tom prodajom svoje kćeri on platio stanarinu. Adunnin svijet je pogođen siromaštvom u kojem djevojke kleče pred svojim očevima i obraćaju im se sa “Sah” ne gledajući ih u oči, gdje očinski poziv ne predstavlja ništa osim boli, patnje i poslušnosti.
Jedina osoba koja je davala nadu u (bolji) život je Adunnina pokojna majka Idowu. Ona je inzistirala na školovanju i ta premisa i sjećanje na majčine riječi davali su joj snage da se bori sa svim nedaćama koje su joj se našle na putu u romanu. Njezina odlučnost da nastavi školovanje, da postane učiteljica dovodi ju u sukob sa zajednicom, gdje su sve djevojke, žene definirane brakom. Njihovo postojanje nema smisla ako nisu udane, ako ne služe muškarcu, mužu.
Podjarmljivanje i seksualna objektivizacija djevojaka i žena vješto su obrađene teme koje se provlače kroz cijeli roman. Adunni drugi upozoravaju da ne postane poput Tole; obrazovane, „singl“ bankarice koju zajednica osuđuje i govori da ne može naći muža jer ima novca kao i muškarac. Tole je prikazana kao sjajna suprotnost Adunni.
Adunni čak ne može niti vidjeti svoj odraz u ogledalu od plača i suza dok ju najbolja (uzbuđena!) prijateljica šminka za vjenčanje. Adunni je treća po redu supruga tako da nalazi na otpor i u kućanstvu budućeg supruga. Proglašavaju je „otmičarkom muževa“. Njezin novi muž Morufu je opetovano siluje i nastavlja tako dok god mu ona „ne rodi sina“.
Spisateljica Daré kreirala je životopisne likove koji se nalaze u strašnim, užasnim okolnostima života, no koji imaju besmrtnu volju za preživljavanje, za životom. Takva je i Khadija, druga supruga, koja shvaća da bi s djetetom Adunni zapečatila svoju sudbinu supruge te joj daje kontracepcijsko bilje i na neki čudesan način daje drugačiji pogled na njihov odnos, neki bi u tome mogli iščitati i feminističku utopiju.
Od tog trenutka protagonistica romana kreće na put užasa: smrt povezana s trudnoćom, iskustvo nehumanog pravosuđa, trgovanje djece za seks, nehuman rad i izrabljivanje, fizičko, psihičko, emocionalno, svo nasilje, sve ono s čime se susreću Nigerijke, a koje bi imale šansu bijega samo kada bi im obrazovanje bilo dostupno i dopušteno. Ono stvarno jest prvi korak ka izlazu. Odlučna u želji da uči, Adunni poskrivećki krene učiti engleski jezik. Tako kriomice čita enciklopedije, a iz rječnika krade izraze kojima će opisivati sve što ju je snašlo. Ona se šulja u knjižnicu poslodavca kako bi čitala te pokušava naučiti kako se prijaviti za stipendiju.
Tijekom svojeg odrastanja ona ne gubi svoj jaki glas. Ova inspirativna ispovijest u mnogočemu sliči sudbinama mnogih žena širom svijeta. Ova knjiga je univerzalni primjer i dokaz kako je znanje uvijek najbolji izbor, kako ono nema cijenu i iako junakinja romana govori loš, iskrivljen engleski ona svojim jakim glasom, ili kako je autorica u originalu nazvala roman „The Girl With the Louding Voice“, ipak pokreće promjenu. Nikada, ali nikada ne smijemo šutjeti i uvijek trebamo učiti i ono što znamo prenositi drugima, poučavati. Jedino tako se mijenja svijet.
FOTOGRAFIJE: Petrine knjige, Instagram
