Smješten ispod ureda dizajnerskog studija Wunder Werkz, Semiprecious je kvartovski koktel bar u denverskoj četvrti Sunnyside, nastao iz ideje da dizajn nije završni sloj koji se dodaje tek kada su sve važne odluke već donesene, nego alat koji oblikuje prostor, odnose i način na koji se ljudi u njemu kreću i zadržavaju. Suvlasnici bara Semiprecious ugostiteljski su veterani Mike Capoferri i Rahul Marwah, zajedno s dizajnerskim studijem Wunder Werkz.
Jon Hartman, osnivač i direktor studija iznad kojeg se bar nalazi, godinama je imao ideju da u tom prostoru otvori bar u koji će dolaziti ljudi iz susjedstva. Kada se obratio dugogodišnjim suradnicima Mikeu Capoferriju i Rahulu Marwahu, početna ideja brzo se razvila u partnerstvo u čijem su središtu od samog početka bili piće i dizajn.
Semiprecious je kvartovski koktel bar nastao iz suradnje dizajnerskog studija Wunder Werkz iz Denvera i ekipe koja stoji iza barova Thunderbolt i Night on Earth. To je njihov prvi projekt izvan LA-a, ali ujedno i onaj koji je najviše okrenut susjedstvu i zajednici u kojoj se nalazi. Bar su gradili ljudi koji cijeli život rade u ugostiteljstvu, zaljubljenici u koktele i, kako sami kažu, poneki “šaptač konjima”. Rezultat je prostor u kojem se dođe na jedno piće, a ostane dulje nego što je planirano.
Semiprecious koktel bar
Za studio Wunder Werkz ovo je bio projekt u kojem je trebalo pronaći ravnotežu između dizajna i profitabilnog poslovanja. Nije se radilo samo o tome kako će prostor izgledati, nego i o tome hoće li bar dugoročno funkcionirati i biti održiv. Budući da se nalazi u istoj četvrti u kojoj djeluje i sami studio, ulog je bio osoban, a svaka pogrešna odluka bila bi odmah vidljiva i vrlo konkretna. U tom su procesu stalno vagali koliko mogu potrošiti, a da pritom ne odustanu od dizajna u koji vjeruju.
Semiprecious je otvoren u prostoru nekadašnjeg salona namještaja iz 1950-ih, a dizajn je zadržao niz izvornih arhitektonskih obilježja zgrade, poput velikih nakošenih prozora i fasade od složenog kamena, piše Dezeen. Wunder Werkz potpisuje i interijer i vizualni identitet, a pristup je utemeljen na materijalima koji su “skromni” i lako nabavljivi. Kako navodi It’s Nice That, puno se vremena posvetilo naizgled sitnim stvarima, poput zidova od perforiranih ploča ili klupa složenih od drvenih sanduka za jabuke. Riječ je o elementima koje gosti fizički dodiruju i koriste, zbog čega nijedan detalj nije bio nevažan.
Posebno se ističe šank, izrađen u dekoru mramora, ali od reciklirane plastike, i to od 100% recikliranih kućanskih aparata. Izradila ga je tvrtka The Good Plastic Company, a Dezeen navodi da je riječ o prvom takvom šanku u SAD-u. Opisan je i kao izdržljiva, naglašena “pozornica” za posluživanje koktela, što dodatno naglašava važnost materijalnosti i dodira u prostoru. Isti promišljeni pristup vidi se i u dizajnu limenki za pića. Garibaldi highball ukrašen je ilustracijom rajčice s nogama, dok limenka manga namjerno izgleda “nesavršeno”, s pikseliziranom grafikom i snažnim kontrastima koji podsjećaju na anti-dizajnersku estetiku. To su mali i pažljivo osmišljeni detalji kroz koje gosti jasno osjećaju karakter bara: i kroz interijer i kroz predmete koje drže u ruci.
Boje su u prostoru tretirane jednako svjesno kao i materijali. Tamna bordo crvena prisutna je na raznim mjestima, od stražnjeg dijela šanka i stropa do tapeciranih klupa i barskih stolaca, dok je prednja strana šanka, također izrađena od perforiranih ploča, obojena u svjetliju crvenu nijansu. Kobaltno plava pojavljuje se kroz traku pločica uz pod kao svojevrsno postolje, zatim na stolcima, gornjim plohama stolova te na manjim detaljima poput okvira ogledala i tegli za biljke. U odabiru boja i materijala važnu je ulogu imala Le Corbusierova drvena kuća za odmor Cabanon, posebno u trenutku kada se Jon Hartman sve više počeo zanimati za brutalizam te odnos između dodira, materijala i načina na koji se prostor koristi.
Vizualni identitet Semiprecious bara oslanja se na kombinaciju američkog zapada i europske kulture ispijanja pića, uz jasne reference na njujorške barove iz 1950-ih, poput Stork Cluba. Logo bara čini silueta mitskog pegaza, a cilj je bio stvoriti dizajn koji djeluje posebno, ali ne pretenciozno. Suvlasništvo se pritom pokazalo kao prilika za slobodnije eksperimentiranje: svi članovi studija Wunder Werkz dobili su zadatak ilustrirati maskotu pegaza, nazvanu Peggy, a te su verzije zatim objedinjene u jednu cjelinu pod vodstvom glavne ilustratorice studija, Maggie. Taj mitološki karakter dodatno je naglašen kontrastom tamne bordo i kobaltno plave boje.
Rezultat je topao i gostoljubiv prostor, dio šireg dizajnerskog sustava koji uključuje i posebno osmišljenu tipografiju. Kako Hartman objašnjava za It’s Nice That, ona je inspirirana koktel-knjigama iz sredine 20. stoljeća, poput Stork Cluba, kao i spisima Le Corbusiera. Cjelokupna kombinacija vizualnih i prostorno-materijalnih elemenata djeluje osvježavajuće u današnjem kontekstu prostora hrane i pića, u kojem se jelovnici sve češće zamjenjuju QR kodovima, a interijeri se vizualno stapaju u jednoličnu i monokromatsku estetiku.
U isto vrijeme, kako kultura ispijanja pića općenito slabi, a osjećaj usamljenosti raste, Semiprecious svoju poslovnu filozofiju gradi oko ideje zajednice. Jonova početna namjera bila je stvoriti mjesto koje služi njegovu susjedstvu i ljudima koji u njemu žive, a ta se ideja postupno proširila i na širu dizajnersku zajednicu te ugostiteljsku industriju. Cilj je bio osmisliti prostor koji potiče druženje, razgovor i razmjenu ideja kroz zajedničko ispijanje pića. Jon je zaključio:
“Za nas sve uvijek počinje na ljudskoj razini: s ljudima koje želite vidjeti u tom prostoru, s načinom na koji želite da se ondje osjećaju i s onim što želite da iz tog iskustva ponesu sa sobom.”
FOTOGRAFIJE: Semiprecious, Instagram
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Semiprecious
