Zajednički obrok oduvijek je bio jedan od najvažnijih načina povezivanja i prilika da za stolom podijelimo priče, emocije i osjećaj pripadnosti. S druge strane, samostalni odlazak u restoran nerijetko se doživljavao kao nešto negativno, gotovo kao znak usamljenosti. No, stvari se mijenjaju, a trendovi pokazuju drugačiju sliku: sve je više ljudi koji svjesno biraju jesti sami i u tome pronalaze zadovoljstvo i mir. Prema podacima OpenTablea, u SAD-u je broj solo večera porastao za čak 64% od 2019. godine. O toj promjeni piše i Emma Gannon u knjizi Table For One, kroz priču o ženi koja nakon prekida ponovno otkriva vrijednost druženja – same sa sobom.
Knjiga “Table For One” autorice Emme Gannon
Emma Gannon uvijek traži nova iskustva koja može doživjeti sama. No, dodaje u svom tekstu kojeg je napisala na The Guardianu, kako nije lako biti solo gost jer je svijet, prema njezinim riječima, skrojen za parove. Nije stvar u samcima, kaže, jer je u braku 13 godina, no ipak joj je jedan od najvećih životnih užitaka upravo izvesti samu sebe na spoj. Gannon je, između ostalog, u članku napisala:
“Ne želim uvijek veliko, bučno iskustvo objedovanja. Ponekad želim jesti polako i tiho, uz vlastite misli. Kušati hranu, čitati knjigu, gledati kroz prozor, razmišljati, možda čak staviti u uši omiljeni podcast umjesto društva (oni pričaju, a ti ne moraš odgovarati).”
Nekima se jesti sam može činiti tužno ili asocijalno… No, postavlja pitanje Gannon, što ako na takav izlazak gledamo kao na mali luksuz? Život je užurban i stresan pa nema ništa loše u tome da, s vremena na vrijeme, poželimo pojesti obrok u miru.
“Prošlo je već pet godina od početka pandemije. Mnogi od nas tada su bili ili zatvoreni u kući punoj ljudi bez prostora za bijeg, ili potpuno sami, očajnički žudeći za društvom i razgovorom. Pitam se nisu li upravo oni koji su tada bili okruženi drugima, a bez trenutka privatnosti, danas ti koji najviše traže iskustvo samoće: solo večere, solo putovanja, uživanje u svakom zalogaju teško izborenog mira. Pitam se može li odabrana samoća jednoga dana postati nešto što se otvoreno slavi, pogotovo za žene, koje često zaborave staviti vlastiti užitak ispred beskonačnih popisa obaveza za druge. Jesti sam ne znači uvijek biti nesretan. Kod mene za stolom za jednu uvijek ima mjesta za nijanse”, napisala je autorica.
Tekst je pisala nedavno, nastavno na izlazak njezinog najnovijeg romana “Table for One”. Opisan je kao dirljiva i inspirativna priča o tome što znači biti sam, ali ne i usamljen. Kroz lik Willow, žene koja se nakon prekida suočava s gubitkom života kakvog je zamišljala, knjiga “Table for One” istražuje trenutke tišine, prazne stolove i hrabrost da samoj sebi bude najbolja pratnja.
Umjesto da se na samoću gleda kao na teret, autorica je pretvara u prostor za rast, ponovno otkrivanje i slavljenje vlastite vrijednosti. Knjigu opisuju kao podsjetnik da ponekad najvažniji odnos koji trebamo njegovati nije onaj s drugima, već onaj sa sobom. U intervjuima Gannon naglašava kako je roman inspiriran vlastitim iskustvima solo putovanja i večera, ali i željom da normalizira samoću kao izbor, a ne kao stigmu.
U jednoj od upečatljivih scena romana pratimo Willow koja se sastaje s prijateljicama u restoranu nakon prekida. Dok one razgovaraju o svojim vezama, novim partnerima i planovima, ona pokušava pronaći svoje mjesto u toj priči, između njihovih ljubaznih gesta (buketa cvijeća i poklon-bona) i neizrečenih osjećaja udaljenosti. U anegdoti otkrivamo svu ambivalentnost samoće: nelagodu kada se suočavamo s tuđom srećom, ali i prve naznake oslobađanja od starog života. Dok se na stolu izmjenjuju tanjuri tjestenine i čaše vina, Willow spoznaje da gubitak ne mora značiti kraj, već početak prostora za novi identitet. Upravo kroz ovakve prizore Emma Gannon pokazuje kako je “Table for One” istovremeno smiješan, dirljiv i duboko prepoznatljiv roman o tome što znači ostati sam.
Recenzije čitatelja na NetGalleyu dodatno potvrđuju snagu ovog romana, opisujući ga kao ljubavno pismo neovisnosti i samovrijednosti i priču o prijateljstvu, odnosima i važnosti dosljednosti samom sebi. Neki ga čak nazivaju i „milenijskom verzijom knjige Eat, Pray, Love“, što dovoljno govori o njegovom odjeku među publikom posljednjih mjeseci.
Knjige, podcasti, newsletteri…
Inače, Emma Gannon nije samo autorica, već ju se može opisati i kao fenomen kreativne scene. Njezina bibliografija broji čak osam knjiga, a među njima je i roman “Olive”, nominiran za prestižnu Dublin Literary Award. Osim kroz knjige, svoj status utjecajnog glasa na polju kreativnosti potvrdila je i popularnim newsletterom na Substacku, The Hypen, koji je među prvima u Velikoj Britaniji izgradio biznis na pretplatničkom modelu. Taj je projekt pokazao kako Gannon zna prepoznati trend prije ostalih, baš kao što je 2016. uočila snagu podcasta. Njezin “Ctrl, Alt, Delete” postao je jedan od najslušanijih podcasta u Ujedinjenom Kraljevstvu, s preko 13 milijuna preuzimanja.
Vratimo se još malo newsletteru na Substacku – “The Hypehn” je jedan od prvih newslettera u Velikoj Britaniji oko kojeg je izgrađen ozbiljan biznis na temelju plaćenih pretplata, dosegnuvši šesteroznamenkastu zaradu, a danas je rangiran na impresivnom 5. mjestu među Top Literature Substacks globalno. Ujedno je 2023. godine izabran i kao Substack Featured Publication. Emma Gannon u njemu piše o kreativnosti, knjigama, internetskoj kulturi i blagostanju, ali i o svim onim prijelaznim fazama života koje ne “stanu” u spomenute kategorije.
Ideja za newsletter rođena je iz njezinog razočaranja društvenim mrežama. Rekla je kako su one nekada bile uzbudljivo i radosno mjesto, no danas joj to više ne predstavljaju. Kaže kako na Instagramu objave nestaju u algoritmu, Twitter je previše dramatičan, a LinkedIn vrvi uniformiranim porukama, čak i pomalo jezivim čestitkama za rođendan. Nedostajao joj je osjećaj pisanja na internetu, komentari kao što su nekada bili na blogovima i ona posebna povezanost koja se može stvoriti u vlastitom online kutku.
Kako raditi, živjeti i biti zadovoljan u vlastitom ritmu
Naziv newslettera također nosi simboliku. “Crta” ili “hyphen” predstavlja upravo taj “neuredan”, prijelazni prostor između raznih uloga: roditelja, zaposlenika, kreativca ili nečeg trećeg. To su trenuci koji povezuju sve strane našeg identiteta. Upravo zato se newsletter zove The Hyphen: jer u njemu je sve dopušteno, ali fokus je na knjigama, kreativnosti, blagostanju, radosti, sporednim projektima i životu po vlastitim pravilima.
Forbes ju je uvrstio na svoju listu 30 Under 30, a Penguin Books ju je nazvao “jednom od najutjecajnijih mislioca o tome kako možemo pametnije raditi”. U osnovi svega stoji filozofija kojom Emma Gannon istražuje kako radimo, kako živimo i kako pronalazimo zadovoljstvo u vlastitom ritmu. Njezin rad, bilo u obliku romana, eseja, newslettera ili podcasta, uvijek se vrti oko pitanja: kako pronaći ravnotežu između ambicije i autentičnosti.
Knjigu “Table for One” pronašli smo u domaćoj knjižari Hoću knjigu, a dostupna je i na web shopovima kao što su Amazon, Shakespeare and Company i Blackwells.
FOTOGRAFIJE: Emma Gannon
