Nedavno mi je prijateljica preporučila autoricu Taylor Jenkins Reid i njezin roman “Sedam muževa Evelyn Hugo”. Ubrzo nakon toga, njezinu sam posljednju knjigu “Atmosphere” uočila i na profilu HJ za sve! Prvi naslov naručila sam preko Vinteda (prava riznica knjiških naslova), a drugi planiram pročitati ako mi se Evelyn Hugo svidi.
Vjerujem da hoće jer sam, nakon objave na HJ za sve!, krenula malo dublje istraživati autoricu i otkrila da je već godinama stalna gošća lista najprodavanijih knjiga i čitateljskih klubova, a po njezinim je djelima snimljeno i nekoliko ekranizacija.
S više od 21 milijuna prodanih primjeraka u tiskanom, e-izdanju i audio formatu, te svježim ugovorom vrijednim 40 milijuna dolara za pet budućih naslova, Taylor Jenkins Reid se danas ubraja među najčitanije i najutjecajnije autorice popularne fikcije.
Taylor Jenkins Reid
Atmosphere je njezin deveti roman u posljednjih dvanaest godina. U ranim djelima bavila se naizgled običnim parovima iz Los Angelesa koji se nađu u izvanrednim životnim situacijama: mlada udovica kojoj se brak raspada nakon samo nekoliko dana, otuđeni par na zajedničkom putovanju ili žena koja otkriva da muž za kojeg je mislila da je mrtav – i dalje živi. Autorica i bivša urednica Greer Hendricks, koja je radila na njezinim prvim rukopisima, prisjeća se kako su “emocije doslovno isijavale sa stranica”.
Prve četiri knjige – Forever, Interrupted, After I Do, Maybe In Another Life i One True Loves – doživjele su umjereni uspjeh, a danas djeluju kao neformalna tetralogija u kojoj ljubavna priča zauzima središnje mjesto, dok sve ostalo ostaje u pozadini, piše The New York Times. Prekretnica je stigla s petim romanom, Sedam muževa Evelyn Hugo. Ispovijest holivudske ikone koja mladoj novinarki otkriva sočne detalje iz života otvorila je put romanima koji će Taylor Jenkins Reid vinuti među najpoznatija imena suvremene književnosti. U njima glavne junakinje više nisu “obične žene”, već figure iznimnih karijera: glumice, pjevačice, sportašice, znanstvenice, no i dalje suočene s univerzalnim problemima: ljubavnim lomovima, ovisnostima, nevjerom i tugom.
Taylor Jenkins Reid otvoreno priznaje da je upravo vlastita ambicija oblikovala tu promjenu. U jednom ranijem razgovoru za The New York Times istaknula je kako je željela postati veliko ime i bila odlučna u namjeri da u tome i uspije. Jenna Bush Hager, voditeljica Today Showa i izdavačica, koja je Malibu Rising odabrala za svoj čitateljski klub, kaže kako je Taylor Jenkins Reid jedinstvena u načinu na koji prikazuje ljudskost:
“Njezine knjige imaju onu istu zaraznost kakvu su mi u djetinjstvu imale Sweet Valley High ili Baby-Sitters Club, jednostavno vas natjeraju da čitate cijelu noć pod dekom s baterijskom lampom. Taylor je upravo takva; ‘pisac za čitanje ispod pokrivača’.”
Prvi romani Taylor Jenkins Reid nisu bili zapaženi
Sarah Cantin, urednica nekoliko njezinih romana, objašnjava kako Reid posebno kroz ženske likove istražuje različite načine života i ponašanja, pa i one koji nisu uvijek “simpatični”. Upravo u toj ranjivosti, ali i snažnoj ambiciji, krije se ono što čitatelje najviše privlači. Taylor Jenkins Reid otvoreno govori i o vlastitoj biseksualnosti, zbog čega je hvale jer njezini queer likovi nisu svedeni isključivo na seksualnu orijentaciju, već vode bogate, složene živote. No, piše The New York Times, naišla je i na kritike, osobito zbog prikaza latinoameričkih junakinja u romanima Sedam muževa Evelyn Hugo i Carrie Soto se vraća, gdje su neki čitatelji prepoznali stereotipne i površne elemente.
I dok se u njezinim knjigama žene nose s teretom slave, Taylor Jenkins Reid sama i dalje pokušava pomiriti “svoj običan život u Valleyju” s globalnim uspjehom, piše Time. Kada je pitaju kako se osjeća zbog još jednog bestselera ili zbog činjenice da Serena Williams želi surađivati s njom, njezin unutarnji odgovor glasi: “Što točno želite da osjećam? Da sam najvažnija osoba na svijetu?”.
Zanimljivo je da Reid uopće nije planirala postati spisateljica – karijeru je započela kao casting asistentica, a pisanje joj je bilo tek sporedna strast. No, 2012. odlučila je uzeti predah i posvetiti se pisanju. Njezin prvijenac Forever, Interrupted, objavljen 2013., prošao je gotovo nezapaženo, a ni druga knjiga After I Do nije polučila značajniji uspjeh. Sve se promijenilo kad su čitatelji u njezinim knjigama počeli pronalaziti ono što su tražili: svjetove u kojima dominiraju složene, ambiciozne žene i priče koje se čitaju u jednom dahu. Evelyn Hugo, Daisy Jones, Malibu Rising i Carrie Soto se vraća oblikovali su neformalnu tetralogiju o ženskoj snazi i krhkosti u muškim svjetovima. Reid zna, piše Time, kako stvoriti atmosferu i čitatelja potpuno uvući u nju.
I dok je kritika često doživljava kao autoricu “laganih romana”, Taylor Jenkins Reid se pomirila s time da ne piše “veliku književnost”. Zapravo, shvatila je da možda i voli što je tako etiketiraju pa je u razgovoru za Time rekla:
“Pisati knjigu koja se lako čita zapravo je iznimno teško. Na svakoj stranici moram misliti na čitatelja jer ja ‘lovim’ osjećaj. Možda i nije važno jesam li otmjena, možda sam samo zabavna.“
Prema procjeni Laure McGrath, profesorice na Temple Universityju koja proučava književnost kroz brojke, svake godine agentima stigne čak 16 milijuna neželjenih rukopisa u tzv. slush piles. Objaviti knjigu, pa čak i ako se ne proda dobro, već je uspjeh sam po sebi pa McGrath kaže kako joj je tužno kada razgovara s mladim autorima i oni govore o uspjehu Taylor Jenkins Reid kao da bi ga mogao postići bilo tko.
Libby McGuire, izdavačka direktorica Atria Books (nakladnika Evelyn Hugo), ističe da postoji i drugačiji put uspjeha, koji ne uključuje status fenomena. Ako se, kaže, fokusiramo isključivo na listu bestselera The New York Timesa, lako se previdi knjige koje dugoročno prodaju stabilnih 2.000 do 3.000 primjeraka tjedno. Problem je, dodaje McGrath, što senzacionalne priče poput Reidine iskrivljuju percepciju uspjeha pa se zaboravlja na autore koji svake ili svake druge godine napišu novu knjigu, zarađuju pristojno, a i dalje imaju stalan posao.
Podaci iz antimonopolskog procesa protiv Penguin Random Housea prije tri godine pokazali su da je profitabilno tek 35% njihovih naslova, a od toga samo 4% donosi lavovski dio zarade. Drugim riječima, cijela industrija počiva na malom broju superzvijezda. Dok takvi autori, poput Taylor Jenkins Reid, dobivaju punu podršku prodajnih timova, marketinga, medija i turneja, većina ostalih prolazi gotovo nezamijećeno.
“Atmosphere” prikazuje intimnu žensku vezu
Njezin najnoviji roman Atmosphere, koji je izašao ovog ljeta, djeluje poput “sigurne oklade”. U središtu priče nalazi se Joan Goodwin, astrofizičarka koja se početkom 80-ih priključuje NASA-inom svemirskom programu. Ondje upoznaje Vanessu Ford, ženu koja će joj promijeniti poimanje vlastitog identiteta. Reid se inspirirala Andyjem Weirom, proučavala misiju Apollo 13 i NASA-ine dokumente, a u tehničkim joj je detaljima pomagao umirovljeni direktor leta Paul Dye. No, polazište je bilo jednostavno: željela je napisati ljubavni roman s visokim ulozima, nešto poput vlastitog Titanica.
Znala je da želi prikazati intimnu vezu između jedne žene u svemiru i druge na Zemlji, svjesna da će se time otvoriti rasprava o identitetu i reprezentaciji u književnosti. Nakon kritika na račun lika Carrie Soto, Reid priznaje da će kod pitanja rase zasad ostati u okvirima vlastitog iskustva. No, kada je riječ o seksualnosti, priča je drugačija: s romanom Evelyn Hugo otvorila su se pitanja zašto žena u heteroseksualnom braku piše o queer likovima. U početku je, kaže, šutjela i puštala ljude da misle što žele, no s vremenom je odlučila jasno izreći ono što su njezini najbliži oduvijek znali.
Njezin je cilj jasan: želi biti autorica koja žanrovski može riskirati, a pritom uvijek pronaći svoju publiku. Svjesna je da to nosi određeni pritisak, ali isto tako želi i da čitatelji uživaju u njezinim knjigama dovoljno često da će uvijek poželjeti posegnuti i za onom sljedećom.
FOTOGRAFIJE: Instagram @tjenkinsreid
