U srcu Bukurešta, gdje povijesne zgrade stoje jedna do druge, a svaki kvadrat zemljišta je dragocjen, uska parcela u Ulici Bazilescu pretvorena je u neočekivani dragulj urbanog krajolika. Jednostavno nazvan The Chapel, ovaj maleni kafić s potpisom arhitektonskog studija Vinklu, pokazuje kako izazovno gradilište može postati prilika za inovaciju.
Kafić The Chapel u Bukureštu
Kafić The Chapel smješten je na ostatku parcele toliko uske da bi je većina proglasila neupotrebljivom. Umjesto toga, rumunjski arhitektonski studio Vinklu prigrlio je ograničenja lokacije i pretvorio ih u njezina glavna obilježja. Građevina u obliku oštre trokutaste prizme maksimalno koristi skromnu površinu, a pritom postiže neočekivano dramatičnu vertikalnu prisutnost. Ekstremna uskost parcele nametnula je odvažne dizajnerske poteze, rezultirajući strukturom koja djeluje istodobno smjelo i profinjeno.
Arhitekti su tako uklopili maleni kafić u uski prostor između dviju stambenih zgrada u Bukureštu. The Chapel je osmišljen za lokalni lanac Boiler Coffee kako bi zauzeo tu “zaboravljenu rupu” u Ulici Bazilescu u prvom okrugu rumunjske prijestolnice, s vanjskim sjedećim mjestima koja se šire prema ulici.
Promatrajući kafić kao “sveti prostor za ljudsku povezanost i razmišljanje”, Vinklu je inspiraciju za dizajn pronašao u malim svetištima uz cestu i čajnim kućicama iz ruralnog Japana. Te reference očituju se u jednostavnoj građi sa strmo nakošenim krovom i potpuno ostakljenim pročeljima koja noću stvaraju efekt svjetiljke.
“Prvi obilazak lokacije s mojim dragim klijentima i prijateljima iz Boiler Coffee bio je prije više od godinu dana, a zadatak projekta bio je jednostavno pokušati ugurati nešto u taj prostor što bi moglo biti kafić”, rekao je osnivač arhitektonskog studija Stefan Pavaluta za Dezeen.
“Kako je projekt napredovao, moja glavna namjera bila je ne napraviti još jedan ‘kontejner’ – njegovo značenje moralo je nadilaziti samu funkcionalnost ili izgled. Stoga je, uz unošenje japanskog pristupa u gradnju, glavna referenca bila seoska kapelica i svetišta uz cestu, nekad i danas, koja uvijek teže arhaičnom obliku i koja me uvijek natjeraju da okrenem glavu kada prolazim pokraj njih”, dodao je.
Kako bi se smetnje na stambenoj parceli svele na minimum, većina čelične konstrukcije bila je unaprijed prefabricirana, a zatim sastavljena na licu mjesta. Objekt je postavljen blago povišeno na čelične noge, s uskim razmakom između njega i susjednih zgrada. Valoviti metal korišten je za oblaganje eksterijera, dok unutarnje zidove i strmo nakošeni strop oblažu ploče od jasenovog furnira koje prostoru daju topliji ugođaj.
Na stražnjem dijelu kafića smješten je modul s kupaonicom, dok je uz jedan rub postavljen ugrađeni pult na kojemu se priprema kava te niska klupa.
“Namjera s ovim kafićem bila je osmisliti tlocrt kao produžetak javnog prostora”, rekao je Pavaluta.
“Vanjski prostor za sjedenje najavljuje unutrašnjost, a interijer se potpuno otvara prema pločniku, pri čemu blago podizanje dodatno pojačava osjećaj iznenađenja. Istovremeno, unutarnji raspored zamišljen je kao otvorena kuhinja, multifunkcionalni komad namještaja smješten uz jednu stranu, koji započinje kao prostor za sjedenje, zatim prelazi u bar, a naposljetku se pretvara u spremište s malom kupaonicom”, dodao je.
Umjesto da konkurira starom stablu ispred zgrade, dizajn ga uključuje kao prirodni baldahin koji pruža hlad i povezuje cijeli projekt s njegovim okruženjem. Stablo pojačava vezu kafića s prirodom, stvarajući dojam prostora na granici interijera i eksterijera, usred užurbanog grada.
Unutra, svijetlo drvo ublažava dojam staklene vanjštine i stvara topao, intiman ugođaj. Visina oštro zakošenog krova dodatno naglašava osjećaj prostora, pa interijer djeluje znatno veći nego što njegova stvarna kvadratura sugerira. Iako zauzima svega 43 četvorna metra, prostor odiše prozračnošću i gostoljubivošću, piše design milk. Dizajn potiče osjećaj bliskosti, idealan za mala druženja ili mirnu šalicu kave nasamo.
FOTOGRAFIJE: Vlad Patru
