Googleova politika “20% Time Rule” bila je inovativna praksa uvedena početkom 2000-ih koja je zaposlenicima omogućavala da do 20% svog radnog vremena posvete projektima po vlastitom izboru, ne nužno povezanima s njihovim osnovnim radnim zadacima. Cilj takve prakse bio je potaknuti kreativnost, inovaciju i angažman zaposlenika, a rezultirala je razvojem nekih od najpoznatijih Googleovih proizvoda, uključujući Gmail, Google News i AdSense.
Googleova “20% Time Rule” politika
Politika “20% Time Rule” omogućavala je zaposlenicima da jedan dan u tjednu posvete inovativnim projektima temeljenima na osobnim interesima, a utjelovila je ključne elemente “razigrane” radne kulture: slobodu eksperimentiraja, povjerenje u zaposlenike, prihvaćanje neuspjeha i razmjenu ideja među različitim timovima. HR Vista piše kako je “20% Time Rule” politika značajno oblikovala radnu kulturu u Googleu, i to tako što je povećala zadovoljstvo poslom, potaknula kreativnost, ojačala pozitivnu konkurenciju i promicala ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Kako je tvrtka rasla, tako je došlo do izazova u provedbi ove politike, no razigrani duh i inovacija ostali su u središtu Googleove kulture.
Nekoliko ključnih Googleovih proizvoda proizašlo je upravo iz politike “20% Time Rule”
Gmail
Paul Buchheit počeo je raditi na Gmailu 2001. godine, u sklopu svog “20% Time Rule”. Njegova je ideja bila jednostavna, ali revolucionarna: želio je stvoriti e-mail servis s tražilicom moćnom poput Googleove. U vrijeme kada su konkurentske usluge nudile svega nekoliko megabajta prostora, Gmail je ponudio 1 GB besplatne pohrane, uz konverzacijski prikaz poruka, što je bila novost. Zanimljivo, Gmail je lansiran 1. travnja, što je mnoge navelo da pomisle kako se radi o prvotravanjskoj šali. U beta varijanti ostao je više od pet godina, sve do 7. srpnja 2009. godine.
AdSense
AdSense je nastao iz Googleova postojećeg AdWord programa. Paul Buchheit, radeći i na Gmailu, došao je na ideju kontekstualnog oglašavanja – prvo u sklopu mailova, a kasnije i na web stranicama. Uveden je model plaćanja po kliku (PPC), a proizvod je bio nadahnut ranijom uslugom AdSense for Search, koja je web stranicama omogućavala prikazivanje oglasa uz rezultate Google pretrage. Nakon nekoliko promjena imena, proizvod je postao poznat kao AdSense – sustav koji je revolucionirao online oglašavanje i postao glavni izvor prihoda za Google, ali i za tisuće web stranica diljem svijeta.
Google News
Krishna Bharat razvio je Google News kao odgovor na osobnu frustraciju nakon napada 11. rujna 2001., kada mu je bilo teško dobiti cjelovitu sliku vijesti iz različitih izvora, piše HR Vista. Tako je stvoren sustav koji omogućuje agregaciju vijesti iz brojnih izvora, algoritamsko rangiranje članaka i personalizaciju prema interesima korisnika. U početku je bio dostupan samo na engleskom, ali je brzo proširen i na druge jezike. Iako je usluga naišla na pravne izazove i kritike zbog pitanja autorskih prava, ostala je prepoznatljiva po tome što nema “ljudske” urednike, već sve obavlja algoritam.
Utjecaj na radnu kulturu
HR Vista piše kako je Googleova politika “20% Time Rule” imala dubok utjecaj na kulturu rada unutar tvrtke: zaposlenici su izvještavali o većem zadovoljstvu poslom i boljem angažmanu te su se osjećali ispunjenije kada bi dobili priliku baviti se temama koje ih osobno zanimaju. Ovakva je politika poticala kreativnost stvaranjem radnog okruženja kojeg se može usporediti s igralištem – mjestom gdje su i najluđe, najneobičnije ideje bile dobrodošle, što je rezultiralo inovativnijim razmišljanjem i unutar “ozbiljnijih” projekata.
Također, politika je među zaposlenicima potaknula pozitivnu konkurenciju pa su se na duhovit i inspirativan način natjecali u tome tko će razviti sljedeći “20% Time Rule” projekt. Time je radno iskustvo postajalo cjelovitije i ugodnije, a poticala se i bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Unatoč brojnim prednostima, provedba politike bila je izazovna: neki su menadžeri teško usklađivali redovne obveze s projektima koji su izašle iz ove politike. Kako je tvrtka rasla, tako je održavanje te slobode postajalo sve kompleksnije.
“20% Time Rule” kao uzor drugim tvrtkama
Ova je Googleova politika postala je uzor mnogim tehnološkim tvrtkama koje su željele potaknuti inovativnost i kreativnost među zaposlenicima. Recimo, australska tvrtka Atlassian uvela je ShipIt Days, ranije poznate kao FedEx Days, što su zapravilo bili 24-satni hackatoni koji bi se održavali kvartalno. Zaposlenici su tada mogli raditi na projektima po vlastitom izboru, čime se poticala suradnja među timovima, što je često rezultiralo i konkretnim poboljšanjima u softverskim rješenjima tvrtke. Na primjer, Jira Service Management proizašao je iz jednog takvog projekta.
Imamo i primjer LinkedIna koji je pokrenuo program “InCubator” i njime omogućio zaposlenicima da se na određeno vrijeme (30 do 90 dana) maknu od redovnih zadataka kako bi razvili vlastite ideje i proizvode. Svaka bi ideja morala proći nekoliko faza evaluacije, uključujući prezentacije pred višim menadžmentom, kako bi se osigurala njihova usklađenost s poslovnim ciljevima tvrtke. Apple je eksperimentirao s inicijativom “Blue Sky”, koja je omogućavala malim timovima da nekoliko tjedana rade na vlastitim inženjerskim projektima. No, ova praksa bila je ograničena na određene zaposlenike i nije bila široko primijenjena unutar tvrtke.
Izazovi koje koncept donosi
Iako je politika “20% Time Rule” bila ključna u ranim danima Googlea, s vremenom je doživjela promjene, prije svega zbog rasta tvrtke. Naime, u tom je procesu postalo izazovno održavati ovu praksu u njezinom izvornom obliku. Tako su neki zaposlenici izvijestili kako je teško uskladiti redovne zadatke s osobnim projektima, jer bi došlo do osjećaja preopterećenosti. Kao odgovor na ove izazove, Google je 2016. pokrenuo Area 120, interni inkubator koji zaposlenicima omogućava da rade na projektima s punim radnim vremenom. Program pruža strukturiraniji pristup inovacijama, omogućujući zaposlenicima da razvijaju ideje koje imaju potencijal postati novi Googleov proizvod. Projekti unutar inkubatora Area 120 prolaze kroz proces evaluacije i, ako se pokažu uspješnima, mogu biti integrirani u šire poslovanje tvrtke.
U članku iz 2013. godine, Business Insider piše kako je ova politika postala žrtvom Googleovog sve većeg fokusa na učinkovitost, kao i same veličine tvrtke. Jedan bivši Googleov inženjer napisao je na Quori da se “20% Time Rule” politika mogla koristiti u teoriji, ali da u praksi nije bila učinkovita zbog niza odobrenja potrebnih za pokretanje projekta, kao i zbog činjenice da bi zaposlenici zbog toga slabije prolazili na evaluacijama učinka, u usporedbi s kolegama koji su 100% svog vremena posvećivali glavnim projektima.
U istom članku Business Insider donosi kako je stalno mjerenje svakog aspekta poslovanja postalo svojevrsna religija u Googleu, predvođena njihovim odjelom za upravljanjem ljudskim potencijalima. U središtu se nalazi sofisticirani program za praćenje podataka o zaposlenicima, kako bi se stekli empirijski podaci o svakom aspektu života zaposlenika u Googleu. To je značilo da mogu raditi na sporednim projektima, sve dok postižu mjerljive rezultate, usporedive s kolegama koji su fokusirani samo na glavni zadatak.
No, to se “kosi” s ciljevima izvorne politike koju je “20% Time Rule” zagovarala. Naime, u pismu investitorima prilikom IPO-a 2004. godine, Sergey Brin i Larry Page dali su naslutiti kako su spremni prihvatiti određene gubitke kako bi stvorili velika dostignuća, poput AdSensea koji je proizašao iz jednog sporednog projekta i postao zaslužan za 25% prihoda tvrtke.
Tvrtka je kroz godine procijenila da je učinkovitije da je većina zaposlenika fokusirana na svoje osnovne zadatke, dok samo manji broj inženjera unutar odjela Google X (The Moonshot Factory) radi na visokorizičnim projektima, uz značajna sredstva. Google je, piše Business Insider, postao prevelik da bi ostao jednako nekonvencionalan i demokratičan kao nekada.
FOTOGRAFIJE: Google, Area 120, Unsplash, Pexels
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Google
