Pojmovi kao što su “wellbeing” i “belonging” idu ruku pod ruku i ključni su za održavanje pozitivne radne kulture.
Osjećaj pripadnosti je temeljna ljudska potreba i igra ključnu ulogu u našem emocionalnom i psihološkom blagostanju. Osjećaj povezanosti s drugima, bilo privatno ili poslovno, pruža nam podršku, osnažuje identitet te pruža osjećaj smisla u životu. Stoga je iznimno važan za naše cjelokupno zadovoljstvo i dobrobit. Osjećaj pripadnosti može imati značajan utjecaj i na radnu produktivnost, zadovoljstvo zaposlenika, zadržavanje talenata i cjelokupnu korporativnu kulturu.
Kroz različite se aktivnosti organizacije danas trude doprinositi stvaranju radnog okruženja koje potiče osjećaj pripadnosti i podrške među svim članovima tima. Mogli bismo reći kako su pripadnost, odnosno belonging i blagostanje, odnosno wellbeing isprepleteni i jedno bez drugog ne ide. Oba su ključna za stvaranje pozitivne radne kulture te poticanje uspjeha, produktivnosti i zadovoljstva.
Kako se tu uklapa B2Run odgovorit će nam Dijana Vetturelli, idejna začetnica serije B2Run druženja zaposlenika u Hrvatskoj i Ana Barčot, voditeljica odnosa s javnošću B2Runa, s kojima smo razgovarali uoči sezone 2024.
Dijana, wellbeing je tema u poslovnim krugovima već nekoliko godina. No, jesu li tvrtke doskočile uklapanju wellbeinga u svakodnevicu ili ga koriste samo kao moćan buzzword?
Kompanije diljem svijeta ulažu velike napore u aktivnosti podrške mentalnog zdravlja svojih zaposlenika. Ponekad ih nazivaju “wellbeing aktivnostima”, aktivnostima za “jačanje psihološke otpornosti” ili izgradnje “psihološkog imuniteta”. U posebnim situacijama, takva je podrška iznimno bitna kao npr. tijekom nenadanih kriznih situacija, poput elementarnih nepogoda, ratova ili tijekom nedavne pandemije. Sve su to situacije kada je bitno odagnati stres i omogućiti funkcionalnost kako na osobnoj tako i na poslovnoj razini. Osobno pozdravljam svaku inicijativu koja je osmišljena, ponuđena ili provedena u navedenim okolnostima.
Ironično je pak kada kompanije wellbeing aktivnosti osmišljavaju i nude kao rješenje za suzbijanje svakodnevnog stresa u radnom okruženju. Na taj način šalju dvije zabrinjavajuće poruke. Prva je, kako je stres na poslu normalna pojava i drugo, da se problem krije na individualnoj razini. Naime, rastući trend stresa na radnom mjestu prisutan je već nekoliko desetljeća i umjesto da kompanije krenu u potragu za uzrokom na razini organizacijskih struktura, pravila i praksi koji nisu primjereni ljudskoj prirodi i dinamičnim tržištima, troše milijarde dolara na liječenje simptoma na individualnoj razini psihologizirajući stres i šaljući poruku kako je problem u čovjeku. Što mislite što bi se dogodilo kada bi stres promatrali kao pametnu reakciju koja otkriva besmislenost, nerelevantnost i neusklađenost kompanijskih procesa i djelovanja? Ne bi li wellbeing postao moćan i opasan buzzword koji odvraća pažnju od ozbiljnih organizacijskih problema?
Ulaganje u wellbeing nije investicija u pojedince, već u samu srž svake organizacije?
Moglo bi se reći, no za to je potrebna promjena paradigme ili naše slike i razumijevanja organizacije. Ako je naše vjerovanje da se organizacije sastoje od ljudi, to jest skupine pojedinaca, naš će logičan zaključak biti da ukoliko promijenimo pojedince i njihov mindset, promijenit ćemo i organizaciju. Ukoliko se možemo složiti s vjerovanjem kako se organizacije sastoje od komunikacije i interakcije, mijenja se i pristup wellbeingu. Tada zapravo ne razmišljamo i ne „radimo na mindsetu” ili jačanju pojedinaca, već promišljamo kako osloboditi puteve za nesmetanu konverzaciju i interakciju na svim organizacijskim razinama – bilo na formalnoj, neformalnoj i razini stvaranja vrijednosti. Pri tome valja imati na umu kako se tajna ne skriva u fokusiranju na način komunikacije, već sagledavanju gdje se ona odvija i u kojoj mjeri kompanijska pravila i prakse neke komunikacijske puteve sputavaju, a druge jačaju. Na taj način oslobađamo put za stvaranje dodane vrijednosti.
Koja je uloga poslodavaca u wellbeingu zaposlenika? Kako kroz aktivnosti ne slati poruku da su usmjerene na rješavanje problema pojedinca (insinuirajući pritom “problem je u tebi”), već dati mogućnost za razvoj i boljitak i na osobnoj i timskoj razini?
Uloga poslodavca je stvoriti okruženje u kojem timovi nesmetano mogu stvarati dodanu vrijednost. Često čujem pitanje kako motivirati zaposlenike. Umjesto toga poslodavci bi si trebali postaviti pitanje, koji su demotivirajući alati, procesi i prakse prisutni i ukloniti ih. Dakle, menadžment bi se trebao fokusirati na uklanjanje prepreka na putu stvaranja vrijednosti. U tom trenutku nestaje i potreba za razmišljanjem o wellbeing aktivnostima ili aktivnostima za mentalno zdravlje.
Nažalost, realnost u kompanijama pokazuje kako su aktivnosti i dalje usmjerene na pojedince (coaching programi, psihološka podrška, yoga, sportske aktivnosti…), zanemarujući pri tome da smo mi socijalna bića i da nam je potrebna interakcija s drugim ljudima. Ono što nam je potrebno je smislen razgovor sa kolegama/icama. No, tu ne mislim na razmjenu mišljenja (koja je često neargumentirana), već na razmjenu perspektiva i iskustava, znati ih smjestiti u određeni kontekst i stvoriti zajedničko razumijevanje. Konverzacija je oslobađajuća, kako za nas kao pojedince, tako i za našu suradnju s kolegama/icama. Ona nam omogućuje da rastemo, da se razvijamo i gradimo osjećaj pripadnosti. Za mene ne postoji veći benefit za razvoj i mentalno zdravlje od toga. Problem je što nas tijekom života nitko ne uvježbava na takvu razmjenu i raspravu. Niti škole, niti fakulteti, a niti organizacije, jer su još uvijek izgrađene za potrebe industrijskog doba, a ne suvremenog društva.
Kako se osjećaj pripadnosti može koristiti kao motivacijski alat za sudjelovanje u B2Runu, ali i u postizanju osobnih ciljeva te onih u poslovnome okruženju?
Mi smo socijalna bića, što znači da nam je za dobrobit potrebna komunikacija i interakcija s drugim ljudima, potreban nam je osjećaj pripadnosti. Riječ je o osnovnoj ljudskoj potrebi, a uzmemo li obzir da se osjećaj usamljenosti danas navodi kao veći uzrok smrti od pušenja i bolesti srca, svaki poslodavac bi si ozbiljno trebao postaviti pitanje što u organizaciji sprječava osjećaj pripadnosti. Znam da mnoge mobilne aplikacije ili team building aktivnosti obećavaju stvaranje bolje organizacijske kulture, no smatram to neozbiljnim, kako od ponuđača, tako i od kompanijskih ljudi koji u to vjeruju. U tom kontekstu, niti B2Run nema snagu rješavanja organizacijskih problema, ali je definitvno platforma koja može pokrenuti neformalnu komunikaciju i barem na trenutak u opuštenoj atmosferi graditi osjećaj pripadnosti i biti prvi korak ka promjeni.
Ovo je osma sezona, kako je zapravo nastala ideja za B2Run Hrvatska i kako se događaj razvio od svog početka do danas? Kako će izgledati sezona 2024. u kratkim crtama?
Prije devet godina povodom 10. godišnjice postojanja kompanije razmišljali smo na koji ćemo ju način obilježiti, koja je alternativa klasičnom partijanju i što možemo ponuditi poslovnoj zajednici, a da bude vezano uz naše područje djelovanja u sklopu kojeg pomažemo kompanijama u transformacijskim procesima i utječemo na poboljšanje korporativne kulture. Imajući istovremeno u vidu da se poslodavci diljem svijeta susreću s pitanjima – kako povećati učinkovitost zaposlenika, pokrenuti međusobnu komunikaciju i izgraditi osjećaj zajedništva, rješenje smo našli u nuđenju poticajne platforme koja će ih podržati u suočavanju s navedenim izazovima.
VETTURELLI je aktivan upravo u B2B sektoru, pa se rodila ideja o aktivnom afterwork druženju u vidu B2B RUNa. Tri godine kasnije, B2B RUN je postao dio svjetske serije poslovnih utrka B2Run i do danas u četiri hrvatska grada okuplja skoro 10.000 zaposlenika godišnje. Kada se malo odmaknem i B2Run promatram iz udaljenosti, zaključila bih kako je to ujedno i najveća marketinška platforma u Hrvatskoj. Ne postoji niti jedno mjesto na kojem ćete vidjeti skoro 600 brendova na majicama tisuća i tisuća ljudi. Na svakom događaju, neovisno bio on u Splitu, Rijeci, Osijeku ili Zagrebu, obavezno si uzmem pola sata vremena i prolazim kroz sudionike, promatram atmosferu i vizualni identitet timova. Plan za 2024. je u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu zaposlenicima pružiti jedno nezaboravno popodne o kojem će se pričati do nove sezone 2025. kada ćemo obilježiti desetu obljetnicu od pokretanja događaja u zagrebačkom Maksimiru.
Ana, ako smo dobro shvatili iz razgovora s vama, postoji niz aktivnosti koje u tvrtkama koje sudjeluju prethode B2Run sezoni: poput timskih treninga, osmišljavanja slogana i naziva timova? To im je prilika za fizičku aktivnost i opuštanje, ali i motiviranje kolega da se aktivno uključe u nešto što je izazovno i zabavno.
Uzbuđenje u tvrtkama među kolegama/icama koji sudjeluju na B2Runu širi se već mjesec-dva-tri prije samog događaja. Zaposlenici imaju zajedničku izvanposlovnu temu, priča se o pripremama, dogovaraju zajednički treninzi, smišljaju slogani na majicama, “skenira” se konkurencija, nagovara ostale kolege/ice da se pridruže. Tijekom godine nam se javljaju mnogi kapetani/ice timova opisujući B2Run groznicu koja se širi kroz uredske prostore i koja svoju kulminaciju doživi na “taj” četvrtak popodne. Prije nekoliko godina smo na Twitteru, a današnjem X-u otkrili jedan tweet koji kaže: “Je l’ moja firma jedina radila u Zg dok su ovi drugi trčali #b2brun”. Mislim da je autor tog tweeta najslikovitije opisao euforiju oko B2Runa koja počinje mjesecima prije B2Runa.
Kako se kroz te zajedničke izazove i timski rad razvija osjećaj uzajamnog povjerenja i podrške, odnosno stvara atmosfera koja potiče rast i razvoj pojedinačno, ali i kolektivno?
Ovdje valja naglasiti kako BRun utječe na dvije dimenzije – jedna u kojoj nam je u fokusu pojedinac i jedna u kojoj pričamo o snazi organizacije. Naime, trčanje je najbolja fizička aktivnost za pospješenje funkcija mozga, kako za pamćenje i učenje, tako i za fokusiranje i koncentraciju što direktno utječe na produktivnost i zadovoljstvo pojedinaca te na sprečavanje i odgađanje različitih oboljenja. U kontekstu pojedinca je ključno istaknuti i pojam pripadnosti (belonginga) koji posljedično dovodi do zadovoljnog zaposlenika/ice što se automatski prelijeva na poticajnu radnu atmosferu. S druge strane pak, B2Run potiče komunikaciju i međusobno povezivanje, a biti zadovoljan i otvoren za komunikaciju s kolegama osnova su za pokretanje kreativnih procesa i iznalaženje novih rješenja unutar kolektiva.
Ljudi su društvena bića, stoga su im potrebne i timske aktivnosti, a u B2Runu je sve usmjereno upravo na timove, zajednički razgovor, dogovor i rad?
Upravo tako. Tim smatramo najmanjom jedinicom za stvaranje vrijednosti. Da bi tim uopće mogao stvarati vrijednosti, pretpostavka je da bi članovi tima trebali biti povezani, ujedinjeni. Ranije je spomenuto da B2Run potiče komunikaciju i međusobno povezivanje kolega/ica. Čitav proces pripreme za sam događaj uključuje niz već spomenutih timskih aktivnosti poput zajedničkih treninga, odabira personaliziranih majica, poticanje ostalih kolega/ica da se pridruže… Timovi koji se pripremaju za B2Run prolaze različite etape pripreme, a svaki odrađeni zadatak označava postizanje manjih etapnih ciljeva koji osnažuju i vraćaju vjeru u sposobnost tima i mogućnost da kao tim postignemo i više ciljeve.
Koje su ključne aktivnosti i događaji koji se održavaju tijekom B2Runa, osim same utrke?
Premda je trčanje najinkluzivnija fizička aktivnost u koju se svatko može upustiti bez obzira na dob, spol, kondiciju i iskustvo, trčanje je u kontekstu B2Runa još uvijek samo jedan alat kojim želimo potaknuti ljude iz poslovne zajednice na druženje. Aktivnost kojom tradicionalno otvaramo svaki B2Run je zajedničko zagrijavanje pod vodstvom profesionalnih fitness trenerica. Kada se poslovnjaci rasplešu odmah na početku, sjajna atmosfera se nastavi do kraja dana. Nakon odrađenih 5 km slijedi dodjela plaketa i medalja najuspješnijim timovima. Najvećem naboju emocija, uzvicima potpore i navijačkom pljeskanju svjedočimo upravo u tom dijelu programa. Nakon fotografiranja pobjednika na postolju, slijedi opuštanje uz pivo i sendvič i druženje s ostalim sudionicima. Nemamo unaprijed zadane okvire do kada druženje treba završiti tako da B2Run poslovnjaci imaju slobodu odlučiti hoće li se uputiti svojim domovima prije ili nakon ponoći.
Možete li s nama podijeliti neke najznačajnije priče ili iskustva sudionika koje su se istaknule tijekom proteklih izdanja B2Runa?
U posljednjih devet godina, otkako je održan prvi B2Run, imali smo priliku čuti brojne priče i iskustva koja su nam kao organizaciji davala vjetar u leđa u daljnjem razvoju projekta. U akciji koju smo proveli unutar zajednice u 2023., zaprimili smo preko 120 mailova u kojima su trkači morali u nekolko rečenica obrazložiti zašto njihov kapetan:ica zaslužuje titulu najboljeg. Čitajući sve te prijave, uvidjeli smo koliko su naši kapetani:ice poštovani unutar vlastitih timova, ali i na koje sve kreativne načine motiviraju kolege na B2Run druženje. Završila bih svoj odgovor s citatom sudionika iz spomenute akcije.
,,Predanost našeg kapetana, njegova upornost i motivacijski duh ne samo da podižu standard u našem trkačkom timu, već stvaraju atmosferu u kojoj svaki član tima osjeća da je dio nečega posebnog. Đivo nije samo kapetan na stazi, već i vođa koji svojim primjerom pokazuje da istinski uspjeh dolazi iz srca strasti i zajedništva.’’ – član tima Školska knjiga.
FOTOGRAFIJE: PR
